Jesu li čelni ljudi Mosta inzistirali na ministarskim foteljama, prije svega, u policiji i pravosuđu, kako bi neometano mogli vršiti razne zloporabe, trgovati utjecajem, kao i povlaštenim informacijama, čime bi sebi priskrbljivali bolji status u Vladi i koaliciji, a ucjenom svojih partnere jačali svoje pozicije u državnim tijelima? Ima li eklatantnijeg primjera trgovanja utjecajem i trgovanja povlaštenim informacijama od onoga nedavnog, kada je Mostov gromovnik Nikola Grmoja za saborskom govornicom rekao da porezna nije ušla u Agrokor od 2007. godine. Ta Grmojina izjava sablaznila je mnoge saborske zastupnike koji su se zapitali, da ako je to točno, otkud samo Grmoja to zna, a svi drugi o tome nemaju pojma.
Sada, kada se premijer Andrej Plenković hazarderskim potezom riješio Mosta kojeg je punih šest mjeseci vukao na svojoj kralježnici, polako ali sigurno, na vidjelo izlaze svi dosadašnji prijepori između skupine metkovskog psihijatra Bože Petrova i HDZ-a. I premda na prvi pogled izgleda da je Plenković odluku o razrješenju trojice Mostovih ministara donio naprečac, trenutačno i bez predumišljaja, reagirajući na neposluh Mostovih ministara prigodom njihova glasovanja u Vladi za smjenu ministra financija Zdravka Marića, kasniji rasplet događaja potvrđuje da je premjer čekao samo prvu zgodnu prigodu da se odluči, na taj, prilično riskantan, potez. Naime, par dana prije te dramatične sjednice Vlade, visokopozicionirani izvor iz HDZ-a otkriva novinarima kako je predsjednik Vlade Andrej Plenković, nakon posjete Virovitici u društvu prvi put otvoreno govorio o Mostu kao “brodu luđaka” s kojima ne može. Dosta mu je Bože, s njim se uopće ne čuje i ne vidi, ne želi se s njim vidjeti. Ipak se čuju večer prije i Petrov mu ponavlja da će biti protiv i uvjeren je da će maknuti to s dnevnog reda, ali se vara. “Plenki”, tvrdi dalje izvor, “ne smatra Božu prijetnjom već Grmoju. On je jedini na prvoj liniji i samo će njega napadati.”
Zanimljivo je da Božu Petrova i Vlahu Orepića opisuju kao Napoleona i njegova ministra policije Fouchea – jedan je sklon bonapartizmu, uzurpaciji vlasti, a drugi uhićenjima i zlouporabama policije. “Vlaho Orepić je maknuo, čim je došao, mnoge profesionalce koji se bave zaštitom štićenih osoba i doveo svoje ljude od povjerenja, amatere. Vjerujemo da je baš on dilao Petrovu povjerljive informacije, do kojih drukčije nije mogao doći”, kaže jedan HDZ-ovac.
Otkuda Grmoji povlaštene informacije?
Na te će se izjave nadovezati i drugi HDZ-ovci koji će, na spomen riječi ‘zloporaba policije i dilanje informacijama’, odmah reći da u tom grmu leži zec, odnosno, objašnjenje zašto su Mostovci tako uporno željeli i za vrijeme Karamarka i sada Plenkovića za sebe u Vladi priskrbiti sve čelne funkcije najvažnijih ministarstava u državi.
Jesu li oni inzistirali, kako tvrde u HDZ-u, na ministarskim foteljama, prije svega, u policiji i pravosuđu, kako bi neometano mogli vršiti razne zloporabe, trgovati utjecajem, kao i povlaštenim informacijama, čime bi sebi priskrbljivali bolji status u Vladi i koaliciji, a ucjenom svojih partnere jačali svoje pozicije u državnim tijelima. Jer ima li eklatantnijeg primjera trgovanja utjecajem i trgovanja povlaštenim informacijama, od onoga nedavnog, kada je Mostov gromovnik Nikola Grmoja za saborskom govornicom rekao da Porezna nije ušla u Agrokor od 2007. godine. Ta Grmojina izjava sablaznila je mnoge saborske zastupnike koji su se zapitali, da ako je to točno, otkud samo Grmoja to zna, a svi drugi o tome nemaju pojma. Uključujući čak i ministra financija Zdravka Marića koji je prije ulaska u Vladu obnašao i funkciju izvršnog direkora u koncernu Agrokor. Stoga se i sam Marić zapitao ‘otkud Grmoji informacija da Porezna nije ušla u Agrokor, te njegove optužbe nije želio komentirati. Stoga i nije čudno da mnogi u HDZ-u, koji su s Mostom dijelili koalicijski kruh sa sedam kora, u dva navrata po šest mjeseci, Most opisuju kao “stranku opasnih namjera”: “Oni vam bruse giljotinu. Tako opasnu skupinu na našoj sceni nismo nikad gledali. Danas bi hapsili Todorića, a sutra vas…” U HDZ-u tvrde da je Orepić bio najvažnija poluga Mosta u vlasti za lokalne izbore. Nedavno je, sada već bivši šef policije u jednom gradu u unutrašnjosti, kažu nam, priveo na informativni razgovor urednika lokalnog medija koji je blizak HDZ-u optuživši ga za uznemiravanje javnosti. Orepić je trebao odraditi i Todorića, kao što je nedavno napao i Ustavni sud, posve mimo ingerencija ministra unutarnjih poslova.
Mesićevo dilanje povjerljivim Brijunskim transkriptima
I doista nakon svega što se događalo proteklih dana, pogotovo nakon pucanja koalicije Mosta i HDZ-a, napokon bi se netko od odgovornih u ovoj državi morao zapitati do kada ćemo svi skupa biti taoci onih u vlasti koji zloporabom ovlasti, trgovinom utjecajem i trgovinom povlaštenim informacijama konstantno nanose štetu i državi i njenim građanima. Zašto, primjerice, nadležne institucije nisu odmah stupile u akciju nakon Grmojine izjave da Porezna u Agrokor nije ušla od 2007. godine, te provela istragu kako je Grmoja došao do jedne takve povlaštene informacije. Zanimljivo je da je upravo ovih dana konačno počeo jedan od najiščekivanijih sudskih procesa – onaj zbog optužbi za prodaju informacija iz tajnih istraga. Zbog toga su uz nekoliko policijskih inspektora optuženi i poduzetnici Igor Mlinar, Rudolf Krpina i Željko Biloš, te kao organizator ove ilegalne trgovine povjerljivim informacijama Vlado Rajić, kum likvidiranog Vinka Žuljevića Klice. Najzvučnije ime među okrivljenicima ipak je Josip Petrović, konzultant MOL-a, koji je svojevremeno bio član uprave Ine, a Tomislavu Karamarku, bliskost s njim ozbiljno je narušila politički kredibilitet.
Hoćemo li ikad dočekati da netko i iz vladajuće nomenklature bude na udaru zakona zbog trgovanja utjecajem i dilanja povlaštenim informacija, kako bi se ubuduće spriječile zloporabe ali i sama mogućnost da netko, poput Grmoje nedavno, sa saborske govornice plasira povlaštenu informaciju, a da se zbog toga nitko od nadležnih ni ne počeše niti iza uha. No, do sada smo, na žalost, bili svjedoci mnogih takvih situacija i zloporaba u kojima su sudjelovali i najviši državni dužnosnici.
Najkarakterističniji primjer bio je onaj kada je bivši predsjednik RH Stjepan Mesić dilao povjerljivim brijunskim transkriptima, pohranjenim, pod egidom državna tajna u Uredu predsjednika na Pantovčaku. Te je povjerljive transkripte, koji su našoj državi i našim generalima kasnije naštetili za vrijeme sudskog procesa u Haagu, dostavljao svom prijatelju pokojnom Ivi Pukaniću tadašnjem vlasniku Nacionala. A dilanje povlaštenim informacijama nije bila samo uža specijalnost Stipe Mesića i njegovih tadašnjih obavještajaca Željka Bagića i Stjepana Tureka, nego je to sladostrasno činio i Saša Perković. Praksu dilanja tajnim, povjerljivim ili povlaštenim informacijama, govorilo se, kasnije je nastavio i Tomislav Karamarko, koji je, navodno, saznanja iz svojih obavještajnih uradaka ustupao Ninoslavu Paviću dok je s njim bio u dobrim odnosima, u vrijeme kada je njegova tadašnja djevojka Ana Šarić, sada Karamarko, radila u EPH.
Sumnjalo se da je Mladen Bajić bio jedan od najvećih dilera povlaštenim informacijama i tajnim transkriptima iz istraga
Karamarko je, tvrde upućeni s tom praksom nastavio i za vrijeme kratkotrajnog obnašanja funkcije prvog potpredsjednika u Oreškovićevoj Vladi, pa stoga mnoge i ne čudi, što je njegov medijski pouzdanik, inače istraživački novinar Gordan Malić, često u medijima istupao s ekskluzivnim informacijama i otkrićima. A jedan od onih koji su opskrbljivali povlaštene medije, povlaštenim informacijama i tajnim transkriptima, sumnjalo se, bio je i bivši državni odvjetnik Mladen Bajić. Pogotovo su te sumnje došle do izražaja kada su svojedobno u javnost procurili SMS-ovi ubijenog vlasnika Nacionala Ive Pukanića, iz kojih se dala iščitati i korespondencije između Pukanića i tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Za sud, policiju i vodeće političare u to doba, u slučaju (objave) prijepisa dijelova SMS-razgovora ubijenog Ive Pukanića nije bilo ničeg spornog, iako su objavom tih prijepisa prekršena ljudska prava onih koji su u razgovorima sudjelovali. Posve nesporna im je bila i činjenica da (sporni) prijepisi upućuju na zaključak da je tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić razmjenjivao informacije s novinarima.
Na Bajića se sumnjalo da je bio i ‘glavni diler’ transkripata sa saslušanja glavnih aktera u aferi Fimi medija, koji su brže stizale na naslovnice povlaštenih novina nego li bi saslušanje bilo završeno. U tom lancu servisera povlaštenih informacija medijima nezaobilazno mjesto, po tvrdnjama upućenih, pripada i bivšem SDP-ovu ministru policije Ranku Ostojiću. Inače taj bivši uposlenik kod Ninoslava Pavića, kasnije je, priča se, izravno servisirao i njega i njegove novinare povlaštenim informacijama, a čini se da je tu njegovu praksu, kako tvrde iz HDZ-a nastavio i bivši Mostov ministar policije Vlaho Orepić. Inače, za obojicu se priča da su se izravno uplitali u rad policije, iako im to ne stoji u opisu posla. Sada se postavlja pitanje kakva je razlika između onih koji su kupovali povlaštene informacije o istragama koje se vode protiv njih i ovih iz vlasti koji tim povlaštenim informacijama dilaju. Zato bi bilo krajnje vrijeme da nadležna tijela to jednom presjeku, te u najnovijem slučaju, utvrde otkuda Grmoji povlaštena informacija o Poreznoj upravi i Agrokoru, te je li bilo, kako se u kuloarima govori zloporabe ovlasti, u konkretnom, ali i drugim slučajevima, od strane Mostova trojca Orepića, Petrova i Šprlje, za koje se sumnja da su povlaštenim informacijama servisirali svojega gromovnika Nikolu Grmoju.
Kada bi se u konkretnom slučaju stvar izvela do kraja, teško je za povjerovati da bi se ubuduće, netko iz vlasti baš olako usudio zloporabiti svoj položaj na način trgovanja povlaštenim informacijama ili trgovanja utjecajem za što su predviđene i visoke zatvorske kazne.