Majmunske boginje stigle su i u Hrvatsku. Od njih je obolio muškarac koji je boravio u Italiji i Španjolskoj. Ima blaži oblik bolesti, nije hospitaliziran i nalazi se u kućnoj izolaciji.
Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” Alemka Markotić govorila je o tome kako izgledaju simptomi zaraze.
“To je virusna bolest, radi se o DNK virusima, sjedište je na neki način u Africi. Prva pojava bila je 70-ih godina. Zovu se majmunske boginje, međutim, smatra se da majmuni kao i ljudi nisu glavni rezervoari već da su slučajni domaćini. Najčešće se tu radi o malim, sitnim glodavcima, uključujući miševe, štakore i vjeverice te brojne primate”, istaknula je.
Dodala je kako postoji mogućnost prijenosa s čovjeka na čovjeka, sa životinje na čovjeka, ali i s čovjeka na životinju.
Govoreći o simptomima, Markotić je rekla da bolest počinje visokom temperaturom, kao i većina drugih zaraznih bolesti, općim lošim stanjem, iscrpljenošću i jakom glavoboljom.
“To je uobičajeno za brojne bolesti, ali već trećeg ili četvrtog dana se pojavi osip, prvo na mjestu inicijalnog ulaza, a onda se dalje širi od lica, ekstremiteta, trupa, a na kraju po dlanovima i tabanima. Sami simptomi sliče velikim boginjama, na sreću, velikih boginja u cirkulaciji nema. Ta je bolest cijepljenjem u potpunosti iskorijenjena. Kod majmunskih boginja također imamo jako otečene limfne čvorove”, naglasila je.
Na pitanje tko obolijeva od majmunskih boginja, Markotić je rekla da obolijevaju sve kategorije ljudi.
“Možemo reći da sada u ovoj pojavi nekakve epidemije u Europi, to su uglavnom muškarci koji su imali odnose s muškarcima. Dalje se bolest može širiti na ostale skupine. Osobito su osjetljivi imunokompromitirani ljudi, trudnice i mala djeca. Oni su pod najvećom opasnošću. Ova bolest je puno lakša nego velike boginje. Smrtnost je negdje do 10 ili 11 posto. Opet više u osjetljivim populacijama”, istaknula je ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.
Iz HZJZ-a su istaknuli da bolest nije jako zarazna, tj. u većini slučajeva potreban je vrlo blizak kontakt s bolesnikom.