Rat u Ukrajini iz temelja je izmijenio svjetsku percepciju o sigurnosti. Relativno dugo razdoblje mira i prosperiteta u Europi žurno se približava svom završetku, a počinje razdoblje grozničave obnove vojnih arsenala koji su godinama bili na marginama interesa europskih ministara financija. Potražnja za vojnim materijalima, oružjem i streljivom, tolika je da će najveći svjetski proizvođači uvoditi dodatne proizvodne linije kako bi ispunili narudžbe. Čak i veliki svjetski industrijski divovi, koji dosad nisu u svom primarnom biznisu imali segment proizvodnje oružja, razmatraju mogućnost da dio kapaciteta pretvore u proizvodne linije za namjensku industriju.
Najtraženije oružje
Ovakva situacija usporediva je još samo s razdobljem Drugoga svjetskog rata, kada se kompletan industrijski potencijal anglo-saksonskog svijeta podredio ratnim potrebama. Kupuje se sve što je na tržištu, a traži se još više od toga pa su dnevnici narudžbi rasprodani gotovo desetljeće unaprijed. Zasad potražnja uglavnom prati tijek ukrajinskog sukoba. Najtraženije oružje je ono koje trenutno dominira u sukobu Ukrajine i Rusije. Tako je velika potražnja za zrakoplovima, dronovima, protuzračnim sustavima, dalekometnim topništvom (posebno samohodnim haubicama od 155 mm), višecijevnim raketnim bacačima, protuoklopnim naoružanjem te radarima za detekciju topničke paljbe.
Skladišta velikih zapadnih proizvođača naoružanja odavno su ispražnjena, a na red su došle zalihe iz vojnih skladišta. O tome koliko se brzo troše zalihe streljiva i druge vojne opreme na bojištu u Ukrajini najbolje govori podatak da Ukrajina u jednom danu iskoristi 5-6 tisuća topničkih projektila od 155 mm. S druge strane, odnos utrošenog ruskog streljiva 4-5 puta je veći. S tim da Rusi na raspolaganju imaju gotovo neograničene zalihe iz sovjetskog vremena.
Dakle, ratu u Ukrajini ne nazire se kraj. Pitanje je i kada će se ratni požar proširiti i na druge neuralgične točke Starog kontinenta. Posebno na Moldaviju i Kalinjingradsku oblast. Sada bi dobro bilo upitati za mišljenje sve one domaće pacifiste koji su kritizirali svaku, i onako skromnu, nabavu opreme za potrebe HV-a. Njihova razmišljanja išla su tako daleko da se tražilo i kolektivno razoružanje države. Gotovo da su i uspjeli, ali ne zbog svoje snage u društvu, nego zbog nezainteresiranosti političkih elita za sektor obrane i micanja HV-a na marginu društva.
Cilj HV-a
Ipak, HV je opstao. Nešto opreme se u međuvremenu nabavilo, a ratni kaos na istoku Europe možda je onaj presudni trenutak koji naša vojska godinama čeka kako bi se temeljito obnovila i opremila. Ne samo novim sustavima nego i novim jedinicama. Svima je jasno kako 15-tak tisuća članova vojnog osoblja, u koje spada i administracija MORH-a, nikako nije dovoljno za adekvatnu obranu države. Desetak tisuća rezervista u pričuvnim pukovnijama još nije postiglo operativnu sposobnost – nedostaje opreme i novca za organizaciju temeljnog obučavanja. Nešto se ponovno počelo šuškati po hodnicima MORH-a o mogućnosti uvođenja obveznog vojnog roka, ali zasad nema hitnog prijedloga zakona iako se ratni požar na istoku i dalje rasplamsava.
Od značajnijih nabava koje bi uskoro trebale stići u operativni sastav MORH-a svakako treba izdvojiti dugo očekivane višenamjenske zrakoplove Rafale. Oklopna vozila Bradley također su značajno pojačanje za naše oklopne jedinice, a njihovo uvođenje u operativnu uporabu možda konačno bude povod za formiranje još jedne oklopno-mehanizirane brigade. Taj smo zadatak preuzeli i ulaskom u NATO. Po svemu sudeći, trebat će dodatno ubrzati proces opremanja Patria protuoklopnim sustavima. Dosad je tek osam Patria opremljeno na taj način. Cilj HV-a je imati barem još dvadeset protuoklopnih sustava na Patriama. Ratno zrakoplovstvo očekuje još dva Black Hawka uz dva koja su nedavno zaprimljena. U ovoj fazi opremanja oružanih snaga možda je najbolje prošao HRZ koji dobiva eskadrilu višenamjenskih zrakoplova, ali i uvodi nove višenamjenske helikoptere u svoj sastav. Ako je vjerovati ministru obrane, žurnim postupkom će se nabaviti i novi sustav protuzračne obrane kratkog dometa.
Oživjeli planovi
Govori se o Mistralu ili Stingeru, da bi potom krenuo proces nabave sustava srednjeg dometa. Pad drona u Zagrebu bio je ključan za tu žurnu nabavu. Ratno zrakoplovstvo zasad se ne oglašava o mogućnosti nabave borbenih dronova, čak ga nema ni u dugoročnim planovima, iako tržište dronova doživljava neviđenu ekspanziju. Također, za Hrvatsku bi itekako bilo bitno da konačno u vojnim planovima predvidi nabavu mlaznih školsko-borbenih zrakoplova kako bi imala dovoljan broj uvježbanih pilota i zaokružila, kod kuće, proces školovanja novih pilota.
Ako su ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana dobitnici prvog ciklusa obnove vojnih snaga, onda je ratna mornarica svakako gubitnik. Ministar obrane nedavno je izvijestio o oživjelim planovima za nabavu nekoliko minolovaca za potrebe HRM-a. Treba podsjetiti kako je ideja nabave minolovaca stara gotovo deset godina te da se planiralo minolovce nabaviti iz Njemačke. Podsjetimo kako četiri obalna ophodna broda još stoje na navozima splitskog škvera i čekaju završetak. S obzirom na probleme u kojima se našla DIV grupa, svaki rok za završetak ovog programa djeluje optimistično. Ovo je i opomena planerima MORH-a, ali i političkim strukturama, da se veliki projekti poput buduće korvete nikako ne smiju povjeravati sustavima koji ne mogu iznijeti projekt u razumnom vremenu. Veliki problem mornarice i dalje ostaju RBS 15 projektili koji hitno trebaju zamjenu projektilima nove generacije. Pritom, zbog konfiguracije hrvatskog državnog prostora, itekako treba paziti na to da navedeni projektili imaju mogućnost djelovanja brod – kopno.
Kao što smo već rekli, rat u Ukrajini prava je riznica za proučavanje ratnog materijala, opreme i taktika. U jednoj pošiljci vojne pomoći koju je Švedska isporučila Ukrajini našli su se i protubrodski projektili RBS 17. Riječ je o projektilima posebno prilagođenima za razvedenu obalu s mnogo otoka, zaljeva… Baš kao što je naša obala.
Idealan osigurač
Projektil se lansira s postolja na kopnu i ima domet od maksimalno devet kilometara. Idealan za naše priobalje i razvedenu obalu. Za rukovanje ovim sustavom potrebno je tek nekoliko ljudi, a zbog konfiguracije terena i ubojitosti sustava ovim sustavom hrvatske unutarnje vode bile bi praktički zaključane. Kompletan sustav stoji oko 100 tisuća eura, što ga svrstava u cjenovno najjeftinije sustave i bio bi idealan osigurač za ratnu mornaricu dok ne stignu novi dalekometni protubrodski sustavi. Za korištenje ovog visokomobilnog obrambenog protubrodskog sustava potrebno je i mornaričko desantno pješaštvo. Jedna satnija, smještena u Pločama, nikako nije dovoljna. Stoga RH hitno treba pojačati i taj rod vojske.