Kad su 2010. godine otkupili dokumentaciju za privatizaciju i krenuli u dubinski pregled (eng. due diligence) njegova poslovanja, Tomislavu Debeljaku, voditelju samoborske obiteljske tvornice vijaka DIV, i Darku Pappi, direktoru tvornice, kupnja splitskog brodogradilišta nije bila ni na kraj pameti. Brodogradnjom se nisu bavili niti su o njoj išta znali.
Zapravo ih je zanimalo samo to od koga Brodosplit nabavlja vijke, kada od njih ne želi kupovati. Tijekom dubinskog pregleda otkrili su, međutim, puno više: shvatili su da se golemi pogon i golema imovina prodaju budzašto. Na kraju boravka u splitskom data roomu Tomislav i Darko pogledali su se i jedan drugomu pročitali misao: “Pa zašto mi to ne bismo kupili?” I, doista, za jedno od najvećih i najperspektivnijih velikih brodogradilišta na svijetu, kompletno opremljeno za gradnju šest golemih brodova na godinu, “iskazali su spremnost” (Nacional od 25. svibnja 2010.) državi platiti 3,7 milijuna kuna ili pola milijuna eura. Uspjeli su! DIV je postao vlasnikom Brodosplita.
Danas, dvanaest godina poslije, svatko koga zanimaju i najsitniji detalji o tome s kim DIV i Brodosplit posluju i kako je njihova poslovna suradnja završila ne moraju ići u due diligence. Pravo štivo, za znalce, poput najuzbudljivijeg trilera iz kojega će sve moći lako saznati, ispunjeni je “Obrazac 4” Financijske agencije, dokument Trgovačkog suda u Zagrebu, s nazivom Očitovanje dužnika o prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku poslovnog broja St-1329/2022. A dužnik u predstečaju upravo je poduzeće DIV grupa d.o.o. iz Samobora.
Najkrupnije stavke
Najprije su u travnju ove godine poslovni računi DIV grupe blokirani jer na njima nije bilo dovoljno novca za plaćanje dospjelih dugova. Hini su iz poduzeća priopćili da je razlog blokade “financijska pomoć DIV-a Brodosplitu zbog problema refinanciranja kredita VTB banke”. Dodali su da ukupni dug cijele grupe dobavljačima izvan grupe “iznosi oko tri tjedna njihova prometa”. Nakon blokade DIV je bio prisiljen zatražiti predstečaj.
Kako je to razjašnjeno, ne treba duljiti i stavljati na kušnju strpljenje čitatelja nego valja odmah reći: kad se zbroje najkrupnije stavke tražbina prema DIV grupi d.o.o. prijavljene Financijskoj agenciji, dobije se oko tri milijarde i 585 milijuna kuna. Pribroje li se tomu nespecificirane i sitne stavke (od nekoliko kuna do nekoliko stotina tisuća kuna), taj iznos treba uvećati za desetak milijuna, tako da DIV grupa u predstečajnu nagodbu ulazi s dugom od oko tri milijarde i 595 milijuna kuna. Kao dug “dobavljačima unutar grupe” može se prepoznati oko 850 milijuna kuna, od čega najviše, pola milijarde kuna, Brodograđevnoj industriji Split, i 295,9 milijuna kuna samom vlasniku DIV-a Tomislavu Debeljaku.
“Izvan grupe”, dakle, DIV će u predstečaju morati “rješavati” dug od oko dvije milijarde i 745 milijuna kuna. To je dvaput više od ukupnih konsolidiranih prihoda grupe (zadnjih objavljenih) u 2020. godini koji su iznosili milijardu i 139 milijuna kuna, i dvadeset puta više od operativne dobiti grupe te godine. No, od 3595 milijuna kuna oko 2022 milijuna kuna DIV osporava, ne želi ih platiti. Taj dio “Obrasca 4” je, dakako, i najinteresantniji. Pitanje je kako će na kraju predstečaja proći i vjerovnici čije potraživanje DIV grupa i obitelj Debeljak ne osporavaju, s obzirom na to da su “vanjske” tražbine veće od ukupne bilančne imovine DIV-a.
No najprije nekoliko riječi o tome što je to uopće DIV grupa d.o.o. Riječ je o poduzeću koje je otac Tomislava Debeljaka, Božidar, kao obrt za proizvodnju vijaka na rabljenim strojevima 1971. godine pokrenuo “u garaži”, da bi vrlo brzo sagradio pravu malu obiteljsku tvornicu. Početkom novoga milenija DIV je kupio imovinu bivše tvornice TVIK u Kninu, a 2006. u privatizaciji i pogone nekadašnje Mašinske industrije Niš u Svrljigu u Srbiji. Tri godine poslije, DIV je u Srbiji sagradio i tvornicu betonskih pragova za željezničke pruge. Brodograđevnu industriju Split kupio je u privatizaciji 2013. i odmah “započeo izgradnju vlastite flote brodova” (divgroup.eu). Restrukturiranje Brodosplita “uz zavidne poslovne rezultate” DIV je okončao 2018. godine. Danas je, da ne duljimo nepotrebno, kolokvijalno govoreći, u bankrotu. Ali većinu svojih dugova ne priznaje.
Osporavanje dugova
Dok je Agrokor Ivice Todorića imao moto “od polja do stola”, DIV grupa Tomislava Debeljaka posluje “od vijka do flote”. Nije sustigla Miroslava Kutlu s njegovih oko 120 poduzeća, ali napreduje, već ima 79 poduzeća i pet srednje velikih putničkih kruzera: Golden Horizon, Klaru, Picassa, Moneta i Katinu. Ali ni Todorić ni Kutle ni Gucić zajedno vjerojatno nisu imali toliko sudskih sporova, arbitraža i osporavanja dugovanja koliko ih imaju DIV i Tomislav Debeljak. Svakom iskusnijem poslovnom čovjeku to o njihovu poslovanju najviše govori. DIV, na primjer, ne želi platiti 3,7 milijuna kuna Hrvatskoj elektroprivredi za struju “jer su naknadnom provjerom utvrđena odstupanja kod vođenja daljinskog očitovanja”. Hrvatskim autocestama osporava 331 tisuću kuna potraživanja za neki auto. Ne želi platiti ni 152,7 tisuća kuna Komunalnom poduzeću grada Knina jer je “tražbina predmet sudskog spora” i jer je “vjerovnik protupravno obustavio isporuke, a potražuje naknadu”. Osporava i 258 tisuća kuna splitskoj luci jer je “roba oštećena prilikom manipulacije i pogrešno je obračunata usluga”. S HŽ Infrastrukturom DIV je na sudu za oko 3,7 milijuna kuna.
Kineskoj tvrtki Hunan Valin Xiantang Iron and Steel Co. ne želi platiti 26,2 milijuna kuna jer je “tražbina predmet arbitražnog postupka u kojem postoji protutužba DIV-a”. Hysea SRL iz Italije zaludu traži svojih 12,8 milijuna kuna jer je “predmet ugovora naknadno reklamirao kupac”. INPOS iz slovenskog Celja načekat će se svojih 266 tisuća kuna jer “ne raspolaže ovršnom ispravom, a rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage rješenjem suda”. I tražbina od samo 19 tisuća kuna plus kamata Instituta IGH “predmet je sudskog spora”, baš kao i 35 tisuća kuna Kamena iz Sirača.
U DIV-u su osobito ponosni na svoje projekte istraživanja i razvoja, na primjer, “putničkog jedrenjaka s nultom emisijom ispušnih plinova”. Projekt razvijaju u suradnji sa Sveučilištem u Splitu, a financira ga (ili bi ga trebao financirati) Europski fond za regionalni razvoj. No svojih 1,65 milijuna kuna splitski Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) najvjerojatnije nikada neće vidjeti, pri čemu mu 109 tisuća kuna DIV još i osporava. Pomorskom fakultetu u Splitu osporava tražbinu od mizernih 47 tisuća kuna jer “za istu još nema odobrenje od Ministarstva”. Isto “odobrenje” DIV “još nema” ni za milijun i pol tražbine Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu pa će i on ostati kratkih rukava.
Intrigantna tražbina
No u Očitovanju dužnika o prijavljenim tražbinama ima i nekoliko stavki koje bi za poslovnu i širu javnost mogle biti osobito zanimljive pa će ih trebati dodatno razjasniti. DIV i Tomislav Debeljak tako nizozemskoj tvrtki Wijge Holding osporavaju prijavljenu tražbinu (čini se, pozajmicu) od čak 46,6 milijuna kuna “jer se radilo o predujmu za ulaganje u društvo Tradewind Voyages na temelju sporazuma koji je kasnije raskinut”. S Wijgeom je DIV grupa potpisala ugovor o prodaji 75,1 posto udjela u tvrtki Tradewind Voyages Ltd. “Ugovorom o prodaji udjela definirano je da će novi većinski vlasnik osigurati DIV grupi povrat dotadašnjih ulaganja… a trebao je osigurati i dodatna obrtna sredstva…” Kako to Wijge, valjda, nije učinio, DIV “osporava povrat pozajmice”.
Osobito je, zbog svojega golema iznosa, intrigantna tražbina zagrebačke inženjerske tvrtke Dalekovod, koja smatra da joj DIV duguje čak milijardu i 240 milijuna kuna. DIV priznaje 21,8 tisuća kuna, a ostalo “osporava u iznosu i po osnovi”. Razlog: “radi se o uvjetnoj tražbini po ugovoru o konzorciju i DIV je nema knjiženu”. Na novinarski upit kakav je posao i kakav ugovor bio posrijedi, do predaje ovog teksta u tisak iz Dalekovoda nisu odgovorili. Bit će zanimljivo čuti to na sudskim ročištima. DIV grupa, gledano pravno-formalno, bila riječ o milijardama ili samo o stotinama kuna, ima pravo osporavati neku tražbinu čak i kada to čini iz taktičkih razloga. Osporavanjem i pregovorima može se izvući iz predstečaja i nastaviti poslovati a da ne doživi financijsku katastrofu, ali reputacijska šteta koju će doživjeti bit će nepopravljiva. Osobito kad njegovi potencijalni partneri vide kako su prošli vjerovnici DIV-a (vjerojatno zaposlenici) u Srbiji, u Svrljigu, njih 172.
Kao što smo već istaknuli, Tomislav Debeljak kao fizička osoba potražuje od vlastite firme, DIV grupe, 296 milijuna kuna. Kako je to potraživanje nastalo – ne znamo. Odvjetnik koji je u ime DIV-a Trgovačkom sudu u Zagrebu podnio očitovanje na novinarski upit nije odgovorio. Utemeljenost ili neutemeljenost tog potraživanja ustanovit će sud, zasad je važno reći da ga poduzeće DIV grupa ne osporava, baš kao što ne osporava ni potraživanje svoje tvrtke kćeri Brodograđevne industrije Split od 501,7 milijuna kuna. Ali zato osporavaju potraživanja od nekoliko stotina do desetak tisuća (rijetko više od toga) svojih (najvjerojatnje) zaposlenika iz Svrljiga, ukupno vjerojatno ne više od samo dva i pol milijuna kuna.
Samoborska obitelj Debeljak bila je osobito ponosna na akviziciju Fabrike mašinskih delova MIN, tvrtke kćeri nekad snažne Mašinske industrije Niš u Svrljigu. “Trebalo je mnogo truda, vremena i strpljenja da bismo ondje uspjeli”, ispričali su Nacionalu. “Ta je firma tada poslovno bila na dnu, navikla na socijalističko poslovno okruženje i usko, lokalno ili samo regionalno tržište.” A ako su “uza sve poteškoće, uspjeli podignuti i oporaviti firmu u Srbiji”, “smiješno je i govoriti” da ne bi mogli učiniti to isto i sa splitskim brodogradilištem, tvrdili su u svibnju 2010. godine. No posljednjih godina Fabrici vijaka i delova za šinska vozila Svrljig poslovi ne idu baš najbolje.
Bijedni trikovi
Prema podacima Beogradske burze (simbol: SVRL) MIN DIV je 2019. godinu završio s gubitkom od 141,7 milijuna dinara, 2020. s gubitkom od 7,7 milijuna, a 2021. godine izgubio je 6,8 milijuna dinara. U izvješćima koje je MIN DIV podnio Burzi nalazimo puno toga zanimljivoga. Na primjer, “prema evidenciji Centralnog registra, depoa i kliringa vrijednosnih papira, dioničaru DIV d.o.o. oduzeto je pravo glasa na 792.002 dionica na temelju rješenja Komisije za hartije od vrednosti od 16. 7. 2014. godine. Dioničar DIV d.o.o. ima pravo glasa na 0 dionica”. DIV je bio prisutan i na “ponovljenoj XIII. vanrednoj sjednici skupštine akcionara” 10. ožujka ove godine, ali nije imao pravo glasa.
A zašto svojim kolegama iz Svrljiga DIV grupa osporava potraživanje u predstečaju? Samo zato što “ne raspolažu ovršnom ispravom” i zato što njihov punomoćnik (riječ je, najvjerojatnije, o dvojici beogradskih odvjetnika kojima DIV također osporava tražbine) “nije ovlašten poduzimati pravne radnje u skladu s čl. 5a Zakona o odvjetništvu”, odnosno, nije stekao pravo obavljanja odvjetničke službe u Europskoj uniji. Tako posluje Tomislav Debeljak: sebi priznaje 300 milijuna kuna, svojim zaposlenicima daje bijedne fiškalske trikove.