Sastanče tako političari, ali i svjetski moćnici iz dana u dan oko previranja na Balkanu, a jedan sastanak privukao je zanimanje javnosti zbog društva koje se skupilo. Sastali su se tako predsjednik RH Zoran Milanović, bivši predsjednik Stjepan Mesić, Bakir Izetbegović – predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) te predstojnik Ureda predstojnika Orsat Miljenić.
Sastanak se održao na Pantovčaku kod domaćina predsjednika Milanovića, a o rezultatu sastanka kao i stanju u regiji za Dnevno je analizirao geopolitički analitičar Denis Avdagić.
Analitičar smatra da sastanak Izetbegovića i Milanovića nije bio ništa spektakularno, ali ipak pokazuje neke kretnje daljnjih događanja.
“Ne mogu reći da to gledam kao nešto presudno. Takvih sastanaka je u prošlosti bilo, neki od njih su bili važniji, neki problematični, a dio njih je bio čisto protokolarne naravi. ‘Graničnu vodu’ je uzburkao prošlogodišnji posjet Dodika Zagrebu, gdje je došao upravo na poziv predsjednika Milanovića, a nakon kojeg je oko dva tjedna kasnije premijer Plenković primio predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića u Banskim dvorima. Prošla godina je ujedno bila doista važna prekretnica za odnose u Federaciji jer su nakon 2008. prvi puta održani lokalni izbori u Mostaru, mjestu najvećeg ‘iskrenja’ između Bošnjaka i Hrvata, i to u posve mirnom ozračju.
Što se tiče konkretnog susreta s pretpostavljam posrednikom, bivšim predsjednikom Mesićem, izgleda kao da se radi o svojevrsnom sastanku pomirenja, a opet sastanku koji dolazi usporedo s prilično zabrinjavajućom retorikom prošlogodišnjeg uzvanika hrvatskog predsjednika, koju Dodik komunicira ovih dana.
Ključno je što do tog sastanka ne bi došlo da je predsjednik Milanović doista zlonamjeran prema BiH, što nikako ne mislim, bez obzira na njegov, u najmanju ruku, osebujan komunikacijski stil. Nerijetko se njegove riječi u tom kontekstu pogrešno interpretiraju, iako netipično za državnu politiku, predsjednik komunicira bez ‘dlake na jeziku’ pa i servira ‘jezikovu juhu’ raznoraznim osobama, političarima, pa i prema državama, ali meta nije bio Izetbegović.
A zašto sam spomenuo prošlogodišnji susret premijera Plenkovića s Čovićem i Izetbegovićem. Upravo zato što je Milanović spomenuo kako se ovaj susret s predsjednikom SDA mogao održati i prije godinu dana, aludirajući na spomenuto. Najzanimljivijim dijelom poruke hrvatskog predsjednika ipak bi ocijenio to što je najavio kako će o ovom susretu obavijestiti i Dodika”, kazao je Avdagić.
Milanović izaziva reakcije na svim stranama, a tako je mnogima posebno upalo u oči i uši njegovo ponašanje prema Bosni i Hercegovini te odnosu Hrvata i Bošnjaka u toj zemlji. Pojavili su se i ‘epiteti’ za predsjednika poput “šarlatan opasnih namjera”. Avdagić smatra da predsjednik ima osebujan komunikacijski stil, no ipak kaže:
“Da se našalimo, poznato je kako je prije predsjedničke karijere sam Zoran Milanović za sebe rekao kako je ‘propao u diplomaciji, vidjet ćemo što će biti u politici’. Stoga, ako govorimo o diplomatskim vještinama, ne, ne, Milanović nikako nije šarlatan, on za sebe i nije tvrdio da je dobar diplomata. Međutim, pazite, Milanović jako dobro barata riječima i terminima, pa kad ga netko ide opisivati, treba paziti što i koje riječi koristi, ili da ne pišete opasku autora, odnosno da sam sebe objasnim, treba pogledati koje je značenje vezano uz ‘šarlatana’, možda ona bolje ide na autora poruke, ali to neka svatko procijeni za sebe”, smatra Avdagić.
Ima li Milanović zaista stvarnog i praktičnog utjecaja na položaj Hrvata u BiH ili je sve samo politički PR, upitali smo našeg stručnjaka.
“Umjereno. Posve jasno, Vlada je tu na prvom mjestu. Ali ako se dobro sjećam, čini mi se da je to i sam predsjednik u nekom trenutku tako ocijenio”, rekao je Avdagić i nastavio koji je pravi smjer za Hrvate u BiH. Onaj premijera Andreja Plenkovića i HDZ-a, ili predsjednika Milanovića.
“Stekao se dojam u javnosti kako se tu radi o dva smjera. Međutim, u onom bitnom radi se o posve istoj politici koja se tiče izbora predstavnika Hrvata u BiH. U tom kontekstu HDZ-ove Vlade i državni kao i stranački dužnosnici iz redova HDZ-a imaju kontinuitet u zalaganju za prava Hrvata u BiH. Taj Milanovićev smjer bi se razlikovao u javnoj komunikaciji prema tom pitanju koja je, kako sam već kazao ‘bez dlake na jezik’. Stvari se rješavaju najčešće ipak onom takozvanom ‘tihom diplomacijom’. Tako je riješeno pitanje izbora u Mostaru, uvjeren sam kako će tako biti riješeno i pitanje izbornog zakona u BiH, koje je, složio bih se s ocjenom predsjednika Milanovića zapravo vrlo jednostavno rješivo, kao i da je na putu toga doista niz osobnih ambicija nekih pojedinaca ili bolje rečeno jednog pojedinca”, smatra Denis Avdagić.
O Željku Komšiću kao predstavniku Hrvata u BiH također se svašta piše i govori, a isto radi i predsjednik Milanović koji ga redovito “časti” raznim opisnim pridjevima. Avdagić je pojasnio je li Komšić legitimni predstavnik Hrvata.
“To je već odavno konstatirano. On je jedne strane legalan, a da nema legitimnosti dovoljno govori to da nije dobrodošao niti u jedno mjesto gdje lokalnu upravu u BiH drže Hrvati, a to je konkretno obrazloženje termina legitimnosti. Opće poznata stvar”, smatra analitičar.
Za kraj, Avdagić nam je detaljno opisao koliko su opasna svakodnevna previranja u regiji i koliko daleko mogu ići.
“Nažalost, tenzije su uvijek opasne. Tenzije stvaraju probleme čak i ako ne dođe do većih nemira. One otežavaju poslovanje i trgovinu i već time štete su već dovoljno velike, tu nema pobjednika, svi gube. Naravno, nerazumno bi bilo odbaciti da se takva situacija u nekom trenutku pretvori i u vrlo opasan razvoj, koji bi vodio i prema ljudskim žrtvama. Ono što je jasno svima, sa strane Zapada postoji interes stabilizacije regije takozvanog Zapadnog Balkana, kao i njegove euroatlantske integracije, što istovremeno znači i dizanje demokratskog, ali i socijalnog standarda. S druge strane, postoje zemlje koje ne podržavaju takav put, a zauzvrat ne nude ništa od toga. To se ne ističe dovoljno često i rekao bih kako nam u tom smislu nedostaje one spomenute retorike ‘bez dlake na jeziku’. Valjda nikome nije tajna koja zemlja u tom smislu prednjači, ili su svi u tom smislu voljniji voditi tihu diplomaciju”, zaključio je Denis Avdagić.