Stvara se mini Schengen ZAPADNI BALKAN Evo koje će ga zemlje tvoriti

Screenshot

U nizu dobrih stvari po kojima će Jean-Claude Juncker biti zapamćen kao, vrlo vjerojatno, dosad najbolji predsjednik Europske komisije, ističe se – iskrenost.

Taj je stari lisac europske i globalne politike svakome mogao mirno skresati u brk što ga ide. Pa je tako 2014. godine, na početku svoje Komisije, poručio: “Čitajte s mojih usnica – nema proširenja”, piše euractiv.hr.

Interesantno, njega tada nisu ni izdaleka tako napadali kao ovih dana francuskog predsjednika Emmanuela Macrona kad je, uz podršku nekoliko drugih članica EU, blokirao otvaranje pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Iako je i Macron bio iskren: najavio je da neće podržati otvaranje pregovora. Uz podršku, potvrđeno je, Nizozemske, Danske i Bugarske. Druge su ostale skrivene.

Svjesni da od proširenja nema ništa, Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, Edi Rama, premijer Albanije, i Zoran Zaev, premijer Sjeverne Makedonije, još su 11. listopada u Novom Sadu potpisali deklaraciju o namjeri koja otvara put za stvaranje “mini Schengena” između tih država te u skoroj budućnosti stvaranja prostora regionalne slobodne trgovine.

– Zapadni Balkan postaje regija mira, stabilnosti i ekonomskog razvoja, posvećena europskim integracijama i unaprjeđenju života građana – izjavio je tada Zaev.

A Vučić rekao da su preostale tri države Zapadnog Balkana – Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo – pozvane da se priključe inicijativi. I dodao nešto posebno važno: neovisno o razlikama kad je riječ o priznanju neovisnosti Kosova jer to “nema nikakve veze sa slobodnom trgovinom i slobodom kretanja”.

Vrlo brzo nakon toga je i BiH najavila svoju želju da se priključi “mini Schengenu”. Crna Gora se zasad drži rezervirano, ali nema dvojbe da neće imati puno izbora nego se pridružiti formiranju “mini Europske zajednice” na prostoru Zapadnog Balkana. Dakle, jedinstveno tržište, ali bez političke integracije. Jer, iako Ursula von der Leyen, izabrana predsjednica EK, nije rekla da “proširenja nema”, ona je tu poruku poslala suptilnije: resor proširenja je dala Mađarskoj i tako premijeru te zemlje Orbánu Viktoru poručila gdje mu je mjesto na hijerahijskoj razini u njezinoj Komisiji. Njegov će se povjerenik baviti poslom kojeg nema.

Iako se na Macrona digla kuka i motika, treba reći da je francuski predsjednik napravio ono što su zapravo svi priželjkivali. EU trenutno ima 28 (još uvijek, tko zna što će biti s Britanijom) članica i sve je teže pronaći i najmanji zajednički nazivnik.

Bolno je iskrena Judy Dempsey iz Carnegie Europe: “Kad se iliberalnom valu u Poljskoj i Mađarskoj pridruži korupcija u Bugarskoj, Hrvatskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj (iako toga nisu lišene ni stare EU članice), to se može sasvim mirno uzeti kao izgovor protiv daljnjeg proširenja”.

EU naprosto ne smije uvoziti nove probleme prije nego se dodatno konsolidira u stalno mijenjajućem globalnom poretku.

Macron je to jasno rekao. Drugi su se skrivali, ali tako mislili. “Mini-Schengen” na Zapadnom Balkanu je pokazatelj smjera u kojem će ići daljenji razvoj EU: Unija više brzina je više nego sigurna. Već sada se eurozona postavlja kao jedna brzina, reformirani Schengen će biti druga, iliberalne demokracije će stvarati neki poseban krug, a Bugarska i Rumunjska su više nego prirodni partneri Zapadnog Balkana.

Što je vrlo važna poruka Hrvatskoj: u kojoj se brzini ili kojem od krugova buduće EU želimo vidjeti i naći.

Strah da će sada ovim prostorom zavladati Rusija, Kina i Turska je dijelom čak i neozbiljan. Naime, Moskva je ionako ukotvljena u Srbiji i Republici Srpskoj, Bakir Izetbegović ne poduzima gotovo ništa bez konzultacija s Ankarom, a Crna Gora je već u dužničkom ropstvu prema Pekingu zbog autoceste Bar – Boljare.

Prespanski sporazum, kojim je riješeno pitanje imena Sjeverne Makedonije, ispunio je svoj temeljni cilj: Skoplje će postati članica NATO-a. Nakon toga više neće biti mogućom točkom sigurnosne destabilizacije Zapadnog Balkana. Srbija će se naći okružena članicama NATO-a i domet ruske destruktivne (neki kažu maligne) politike je limitiran. A za moguća unutarnja previranja bit će odgovorne same zemlje. Posebno je interesantna najava da će doći do “jačanja nacionalizma”. Kao da on na ovim prostorima ne cvate od kraja 1980-ih godina.

Mini Schengen nije nova zamisao

Ideja carinske unije prvi se put pojavila 2017., ali je uslijedio niz otpora u strahu da bi Srbija mogla ekonomski zagospodariti manjim članicama. A tada je još u zraku bila i ideja mogućeg proširenja. No, ako “mini-Schengen” što prije počne što otvoreniju suradnju s jedinstvenim tržištem EU, za što će biti potrebno ispunjavanje određenih uvjeta, tada više neće biti mjesta strahu od prevlasti Srbije. Konačno, sad je svima jasno da proširenja nema – ni za Srbiju i Crnu Goru koje su nešto i odmaknule u pregovorima.

Posebno je osjetljiva situacija Bosne i Hercegovine. Naime, mnogi smatraju da bi Vučić mogao ovaj mehanizam iskoristiti za jačanje utjecaja na Republiku Srpsku (RS). No, treba uzeti u obzir da je Miloradu Dodiku, lideru Srba u BiH, bitno važniji most kod Gradiške koji se gradi s Hrvatskom. Banja Luka i njezina regija su oduvijek, zbog geografskih razloga, gravitirali Zagrebu. A tu je ekonomski motor RS-a. Što Dodik želi sačuvati čuvajući tako i svoju poziciju u RS-u.

Kad je pak riječ o Hrvatima u BiH, ovo je idealna prilika da oni, unutar šire ekonomske zajednice, a uz podršku Zagreba, učvrste svoj položaj. Ako se provedu presude međunarodnih sudova o Mostaru, u slučaju Sejdić-Finci te Ustavnog suda BiH o izborima, tada bi mogli ostvariti i potrebnu političku sigurnost. Hrvatska bi pak “mini-Schengenu” trebala pristupati kao i svaka druga članica EU, bez paternalističkih pretenzija, ne prekidajući nastojanja da riješi bilateralne probleme s BiH, Srbijom i Crnom Gorom.

Zapadnom Balkanu ne preostaje drugo nego da se sam europeizira, uz pomoć EU.
Jer, realno govoreći, ni jedna od zemalja ni izdaleka ne zadovoljava kriterije za članstvo. Formiranjem zajedničke ekonomske zone prije svega će olakšati suradnju s EU koja je svima prvi trgovinski partner. A zatim će, kako bi mogli hvatiti korak s EU, morati:

  • ukidati demokratske deficite
  • jačati vladavinu prava
  • jačati borbu protiv korupcije
  • raditi na pravnoj državi
  • skrbiti za zaštitu ljudskih i manjinskihprava.

Ukratko, stvoriti “zapadnobalkansku ekonomsku zajednicu” kao što je šest zemalja današnje EU počelo sa Zajednicom za čelik i ugljen. Možda postati nova EFTA (Europska zona slobodne trgovine čije su članice Island, Norveška, Švicarska i Lihtenštajn) i tako postati članicom Europske ekonomske zone (EEA – sve članice EU i EFTA).

Korak koji su poduzeli Vučić, Zaev i Rama pokazuje u velikoj mjeri njihovu zrelost i svijest o političkim realnostima. Projekt, za koji nije sigurno hoće li uspjeti, tražit će puno napora i odricanja, ali će svakako moći računati na punu podršku i Bruxellesa i zemalja članica. Lideri zemalja Zapadnog Balkana izgubit će jedan dosad rado i često korišten politički alat: pozivanje na Bruxelles kao zločestu učiteljicu koja traži da se neka bolna reforma provede. Ali će zbog toga sada za uspjeh s pravom preuzimati sve zasluge.

Ukratko, “mini-Schengen” u fazi priprema izgleda kao pobjednički projekt za sve sudionike. Uz mudru politiku članica mogao bi to i postati. I zato je više nego poticajna izjava Zorana Zaeva: “EU je dobrodošla, ali ova je inicijativa usredotočena na interese zemalja u regiji i za nju je krajnje vrijeme”.

Edi Rama je dodao: “Naš je cilj biti dijelom veće europske obitelji, ali dok se oni bave svojim problemima, mi ne smijemo stajati kao taoci prošlosti ili nekih nesporazuma. Mi nismo prioritet EU. Mi moramo stvoriti prioritet za nas i to ne samo između ove tri zemlje, nego između svih šest zemalja Zapadnog Balkana”.

Hoće li sve krenuti u pozitivnom smjeru, trebali bismo vidjeti već 10. studenoga na novom sastanku na Ohridu, piše euractiv.hr.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI