Vrijeđali su ga, svađali se i protestirali, ali ništa od toga nije uspjelo spriječiti ministra obrane i prvog čovjeka vukovarsko-srijemske organizacije HDZ-a da iz svoje stranke ispiše ili bolje rečeno izbaci dvjestotinjak članova.
Dok nezadovoljnicima stižu ispisnice, dio upućenih ova nemila događanja povezuje s lokalnim izborima na kojima vladajuća stranka baš u ovoj kritičnoj županiji nije ostvarila očekivani, ili bolje rečeno uobičajeni rezultat te s predstojećim unutarstranačkim izborima na jesen.
Da su podjele u vukovarsko-srijemskoj organizaciji prisutne i osjetne, dalo se naslutiti u kampanji za lokalne izbore, na jednoj je strani ostao HDZ-a, a na drugoj dio nezadovoljnika koji su na posljednjim izborima sudjelovali ili kao nezavisni kandidati ili kao kandidati koje je podržao Domovinski pokret, o čijoj se sudbini također danas vijeća među raznim političkim stručnjacima i analitičarima.
Škorin pokret na nacionalnoj razini vodi borbu za opstanak, no po svemu sudeći, ništa manja nije HDZ-ova borba u ovom dijelu Slavonije u kojem se kao glavna oporba Plenkovićevu ministru nametnuo Josip Dabro, dečko koji je odbio poslušnost velikog vođe. Mimo naputaka Plenkovićeva prijatelja i HDZ-ova tajnika Krune Katičića, Dabro se prvo na unutarstranačkim izborima suprotstavio Banožiću koji je bio kadar stranačke središnjice.
Kada je te izbore izgubio, Dabro se okušao i na lokalnim izborima, a i te je izbore izgubio. No, ne znači svaki gubitak kraj, njegov izlazak iz stranke i njegovo sudjelovanje na izborima odnijelo je HDZ-u u ovome kraju značajan broj glasova, ali i značajan broj članova, gleda li se nešto šira slika, Plenkovićeva stranka u Vukovarsko-srijemskoj županiji izgubila je nekolicinu općina i gradova koji ukazuju na silazan trend, a to ne može biti dobro za budućnost stranke, baš kao što za HDZ-ovu budućnost ne može biti dobro to što su izgubili Vukovar. Najveće je Plenkovićevo razočaranje to što je ovim gradom zavladao Ivan Penava, koji je bio jedan od ključnih protagonista HDZ-ovih unutarstranačkih izbora. Zapravo je Penava jedini član tima Mire Kovača kojega Plenković nije uspio srušiti ni obuzdati pa on slijedom toga više od godinu dana iritira premijera koji bi se s Penavom mogao sastati u nekom od sučeljavanja koja će se održavati tijekom tri godine ako dakako Penava pristane na nagovore pa preuzme čelnu poziciju u Domovinskom pokretu, a Plenković ostane na čelu svoje stranke.
Što će se događati za tri godine, teško je prognozirati, no događanja u Vukovarsko-srijemskoj županiji jasno naslućuju da je pred HDZ-om još jedan val internih sukoba koji označavaju uvertiru u još jedne unutarstranačke izbore na kojima će se ponovno nakon manje od godinu dana birati vodstva lokalnih organizacija. Premda je na prošlim stranačkim izborima Plenković uživao potporu većine lokalnih organizacija, izgleda da sada kada najavljuje čistke i pomlađivanja stranke, premijeru okolnosti ne idu u prilog.
Pobune u ovom dijelu stranke nastoje se suzbiti kako se ne bi proširile na druge organizacije, međutim, izgleda da je situacija ovdje iznimno složena. Naime, na stranačkoj sjednici odlučeno je da će se iz stranke izbaciti vojska od dvjestotinjak ljudi, smatra se da su to članovi koji su stranku opstruirali na lokalnim izborima i “radili za Dabru”.
I sve to nekako bi se u vladajućoj stranci prehodalo da ti isti ljudi ne podržavaju osječkog župana Ivana Anušića, mahom su to njegovi simpatizeri, uvjeravaju nas upućeni pa kažu da Banožić ovim činom svojem osječkom kolegi uzvraća udarac zbog kritika koje je na njegov račun iznosio u vrijeme kada su stranku usred kampanje napuštali brojni kadrovi. Sumnja li Banožić da je i Anušić jedan od onih koji su opstruirali stranku u njegovoj županiji ili su posrijedi prizemne političke igrarije, pitaju se i naši sugovornici te podsjećaju da je osječki župan i ranije bio skloniji svojem prijatelju Dabri nego Banožiću, koji ionako vodi presložen resor pa je razumljivo da se pored toga ni uz najbolju volju ne može posvetiti stranci.
Posvetio se izgleda Banožić zato ovim izbacivanjima zadržavanjem svoje unutarstranačke pozicije, no upitno je u kojoj je mjeri i Plenković sklon u toj ideji jer se po stranačkim kuloarima šuška da bi ovu lokalnu organizaciju mogao preuzeti aktualni župan Dekanić pa bi se tako nastojale smiriti strasti u HDZ-u.
Međutim, izgleda da smirenja strasti u odnosima između Banožića i Anušića nema, i da ih zadugo neće biti. Razumljivo je da Anušić nakon neupitnog uspjeha na lokalnim, stranačkim i parlamentarnim izborima nastoji pokazati i dokazati da je on centralna figura slavonskog HDZ-a, ali se čini da mu ni Plenković ne želi dati toliki zamah.
S druge strane, Banožić je, bez obzira na ministarski status, netko tko na terenu nema ni približan utjecaj kakav ima Anušić pa je dojam taj da su i jedan i drugi mimo svoje volje na jedan način ovisni o osječko-baranjskom županu koji također nije nesklon pomlađivanju stranke, no Anušićeva je vizija i u tom smislu nešto drugačija od premijerove. Dok se premijer sa starim kadrovima savjetuje, Anušić drži da je sazrelo vrijeme da se mladim snagama daju u potpunosti odriješene ruke kako bi mogli nesmetano rukovoditi HDZ-om u svojim sredinama.
Sredina koju zasigurno treba dovesti u red upravo je ova koju vodi Banožić, prst u njega upiru i nezadovoljnici koji su iz stranke izbrisani, ali i oni koji su u stranci uspjeli opstati. I jedni i drugi ogorčeni su zbog ministra kojega su na sastanku zasuli teškim riječima prozivajući ga zbog njegova neiskustva, nezainteresiranosti i skromnog političkog staža. Kako naglašavaju naši sugovornici iz vinkovačkog HDZ-a, s jedne strane javnost svjedoči kaosu u Ministarstvu obrane, a s druge strane oni svjedoče problemima u svojoj organizaciji pa je posve jasno da Banožić ni jednu od svoje dvije funkcije ne obavlja kako treba. Bilo kako bilo, Banožić bez obzira na kritike tjera po svojem, ispisnice već petnaestak dana stižu na adrese pobunjenih članova, šalje ih županijska organizacija stranke, a nezadovoljnici izgleda uzalud pozivaju i premijera Plenkovića tražeći od njega rješenje i razumijevanje.
Malo je vjerojatno da Plenković za čistke ne zna, malo je vjerojatno i to da se one provode bez njegove privole, no nejasno je zašto se po HDZ-u čisti kada su oni ionako nakon lokalnih izbora proglasili vlastitu pobjedu. Evidentno je da su nedugo potom ipak sami sebi priznali da se u njihovu slučaju radi o Pirovoj pobjedi koju im je donijela očajno loša oporba. Iz tog su rezultata izvučeni zaključci, odrađene su analize, a neposredno uoči unutarstranačkih izbora Plenković na dijelu pokazuje sve ono što je dogovarano na sastancima iza zatvorenih vrata. I daleko od očiju javnosti u HDZ-u su krenule čistke nakon kojih ćemo možda i o ovoj stranci i sukobima unutar nje čitati u svim medijima u državi.