Što se tiče Srbije, sve je isto samo Miloševića nema!

Borna Filic/PIXSELL

Ni 25 godina od međunarodnog priznanja Hrvatske ne prestaju se oglašavati ratne velikosropske trube.Danas usred Zagreba, na božićnom domjenku Srpskog narodnog vijeća, pred očima i ušima hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i cjelokupne zgranute hrvatske javnosti,Vučićev izaslanik Božović, poručuje Srbima u Hrvatskoj da će ih matična država u svim problemima i iskušenjima, kada budu ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima. Je li sva ta raspoloživa sredstva podrazumijevaju i uporabu ruskih migova, Vučićev izaslanik nije rekao, ali to što je rekao, dovoljno je da se shvati da Miloševićev duh i danas živi u srpskim političarima, čak je možda i življi, nego li prije 25 godina.

”Možemo biti ponosni da smo dio generacije Hrvata koja je doživjela neovisnost Hrvatske i trebamo se uvijek prisjetiti i zahvaliti hrvatskim braniteljima koji su omogućili našu slobodu i samostalnost, te državničkoj mudrosti prvog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, koji je u izrazito kompliciranim međunarodnim okolnostima uspio omogućiti stjecanje međunarodnoga priznanja i neovisnosti koje sada obilježavamo, 15. siječnja”, rekao je tim povodom naš premijer Andrej Plenković u Dnevniku HRT-a. Naglasio je da su svi hrvatski procesi tranzicije trebali vremena, primjerice, poput onih iz jednopartijskog sustava u višestranačje, iz mira u rat, iz rata u mir, te iz dogovorne ekonomije u tržišno gospodarstvo.”Devedesete su godine sigurno bile obilježene realiziranjem ključnih nacionalnih zadaća poput obrane zemlje od velikosrpske Miloševićeve agresije, te zaokruživanja hrvatskog teroritorijalnog integriteta, koji se također obilježava u ovom razdoblju, 15. siječnja, s mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja”, naglasio je Plenković. Slušajući riječi našega premijera Andreja Plenkovića i prisjećajući se tih teških, ali i slavnih vremena, kada smo skršili velikosrpsku agresiju, i izvojevali slobodu za koju su tisuće i tisuće hrvatskih branitelja dali svoje živote, ne možemo a da se ne otmemo utisku, da se trube te velikosrpske agresije nikada i nisu prestajale oglašavati a da su baš danas 25 godina poslije kada proslavljamo obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske postale znatno bučnije i znatno opasnije. Toj tezi u prilog ide i činjenica da sve učestalije izjave čelnika Srbije na računa naše zemlje postaju žešće i opasnije. Tako je primjerice, dva dana pred katolički Božić, srpski premijer Aleksandar Vučić u povodu nabavke vojnih zrakoplova iz Rusije dao, nikakvu drugačiju do ratnohuškačku izjavu upućenu našoj zemlji.’Mi smo ovo napravili da bismo zaštitili našu djecu i da bismo im garantirali budućnost. Mnogo smo srpskih glava izgubili”, rekao je premijer Srbije.

Vučić ‘potpomognut’ ruskim zrakoplovima dobio krila

Dakle više nego očigledno je da je Vučić ‘potpomognut’ ruskim zrakoplovima dobio krila i otvoreno počeo slati prijetnje Hrvatskoj. Avioni su, po Vučiću, dakle u funkciji da zaštite srpsku djece, kao da je Hrvatska prije 25 godina vodila agresorski rat na teritoriji Republike Srbije i kao da su migovi četničke JNA predvođene zločincima Kadijevićem i Blagojem Adžićem, bombardirali Avalu i Topčider, a ne, obrnuto. Vučić, mali od Šešelja,kako ga je dobro nazvao bivši premijer Milanović, (ma tko god što mislio o njemu), kao da je 25 godina poslije doživio amneziju, i kao da je zaboravio da su srpski migovi granatirali Banske dvore, želeći ubiti hrvatsko vodstvo predvođeno predsjednikom Tuđmanom, da su srbo-četnički migovi razarali Vukovar i ubijali nedužne civile, među kojima najviše žena i hrvatske djece, da su razarali Škabrnju, Zadar, Šibenik, i sve druga mjesta i gradove, kako bi ostvarili suludu ideju o velikoj Srbiji njihova vožda Slobodana Miloševića. A Šešelj, Vučić i Nikolić su išli i po hrvatskom okupiranom teritoriju bodrili svoje četnike pričom o ‘Karlovcu, Karlobagu i Virovitici’, s kokardom na glavi i Kalašnjikovim u rukama. I svi oni su izvršavali naloge vožda Miloševića koji je tada govorio baš kao što sada govore neki izaslanici srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. Primjerice, Vladimir Božović je na božićnom domjenku Srpskog narodnog vijeća, kao Vučićev izaslanik, zaželio Srbima u Hrvatskoj da ostvare sva prava po europskim standardima i poručio im da će ih matična država u svim problemima i iskušenjima, kada budu ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima. Zar to isto nije govorio i Slobodan Milošević na Gazimestanu 1989. godine u predvečerje srpske agresije na Hrvatsku, kada je govorio o bitkama koje Srbi vode: “…Šest vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane mada ni takve još nisu isključene.” Ovaj navod da ni oružane bitke nisu isključene smatra se zlokobnom najavom budućih ratnih sukoba u Jugoslaviji.

Miloševićev duh u Srbiji, življi nego ikada

Danas više od dva i pol desetljeća poslije, velikosrpske ratne trube se ne prestaju oglašavati. Danas usred Zagreba, na božićnom domjenku Srpskog narodnog vijeća, pred očima i ušima hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i cjelokupne zgranute hrvatske javnosti,Vučićev izaslanik Božović, poručuje Srbima u Hrvatskoj da će ih matična država u svim problemima i iskušenjima, kada budu ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima. Je li sva ta raspoloživa sredstva podrazumijevaju i uporabu ruskih migova, Vučićev izaslanik nije rekao, ali to što je rekao, dovoljno je da se shvati da Miloševićev duh i danas živi u srpskim političarima, čak je možda i življi, nego li prije 25 godina. Ovdje se postavlja pitanje, od koga bi to Srbi iz Srbije branili Srbe u Hrvatskoj. Zašto domaćin Pupovac to nije objasnio svojem agresivnom gostu iz Srbije, zašto mu nije rekao da njegova srpska stranka, de facto drma Hrvatskim saborom, i ne samo to , nego da uz brojne privilegije i materijalna dobra koja uživaju, zahvaljujući trojici svojih zastupnika, oni uvjetuju hrvatskom premijeru i brojna kadrovska rješenja, pa su tako, između ostalog,primjerice, stopirali ponovni izbor HDZ-ova bivšeg ministru Zlatka Hasanbegovića na tu funkciju. Pa gdje to ima. Sve ove činjenice, i brojne druge koje nisu navedene, jer bi nam trebalo puno više vremena i prostora, na žalost ukazuju, da se u Srbiji ni 25. godina poslije, bar što se tiče Hrvatske, ništa nije promijenilo. Dakle, sve je isto samo Miloševića nema. Ali zato su tu na braniku velikosrpstva njegovi vjerni učenici, Vučići, Nikolići, Šešelji, Dačići, Božovići…



Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI