ŠTO JE HDZ-ov DOAJEN RADIO U ILOKU? Šeks u tajnoj akciji u gradu vina: Na desnici se rađa nova politička platforma!

Ovih je dana jedan od doajena HDZ-ove, pa i hrvatske politike, boravio u Iloku. Ne bi bilo ništa neobično u tome što Vladimir Šeks boravi u gradu vrhunskog vina da se ondje nije sastao s jednim od pravaških kapitalaca Perom Ćorićem, iz čije su političke radionice izašla brojna zvučna imena s konzervativne scene, od Ruže Tomašić do zaboravljenog Ivana Tepeša i mnogih drugih. Premda više nije politički aktivan kao što je bio u ono vrijeme kada je s Karamarkovom Domoljubnom koalicijom pravaške boje branio u saborskim klupama, Ćorić od politike nije odustao. Posljednjih godina s bivšim šefom HSP-a Antom Đapićem radi na pokretanju njihove platforme Desno, koja je na nedavno održanim lokalnim izborima u Slavoniji čvrsto stala uz HDZ pa je tako Đapić otvoreno agitirao za Ivana Radića i Ivana Anušića, dajući im potporu na gradskim izborima u Osijeku, ali i u Osječko-baranjskoj županiji.

Đapićev instinkt za politiku pokazao se ispravnim pa su Anušić i Radić obranili i zadržali svoje pozicije, a on sam preko njih se vratio na političku scenu, na koju je povratak planirao još od predsjedničkih izbora na kojima je sebe nazivao jedinim pravnim predstavnikom hrvatske desnice, kritizirajući pritom Miroslava Škoru, a poslije i njegov Domovinski pokret. I te Đapićeve kritike pokazale su se ispravnima jer se u međuvremenu Pokret sam od sebe osuo i rasprsnuo, a njegov politički instinkt po svemu sudeći ni sada ne miruje pa Đapić odnedavno najavljuje novu desnu političku platformu koja bi trebala biti aktivistička.

Platforma je to koja se ne bi trebala suprotstavljati koaliciji s HDZ-om kao Škorin pokret pa stoga ne čude Šeksova hodočašćenja po Iloku, gdje je s Ćorićem dogovarao novu desnu opciju i novog konzervativnog lidera koji će provesti dugo najavljivano ujedinjenje.


I Jonjić napustio Hasanbegovića

A da je desnici jedinstvo doista nužno, jasno je i iz riječi doktora Tomislava Jonjića koji je ovih dana ušao u ozbiljne polemike s prvim čovjekom Bloka za Hrvatsku Zlatkom Hasanbegovićem, kojemu se pridružio nakon što je ovaj u sukobu s Brunom Esih napustio Nezavisne za Hrvatsku te oformio svoju stranku koju sada nastoji pripojiti Domovinskom pokretu.



“Nakon što je Miroslav Škoro napustio Domovinski pokret, a tu stranku počeli potresati i javni sukobi, Zlatko Hasanbegović je potvrdio da će se tzv. Blok za Hrvatsku j.d.o.o. (jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću) ujediniti s DP-om. Zbog cjelovitijeg obavještavanja javnosti i umjesto odgovora na pojedinačne upite, izjavljujem da sam, kao član Predsjedništva Bloka za Hrvatsku i autor programa te stranke, napustio Blok j.d.o.o. davno, još prije izbora, i to zbog različitih pogleda na nacionalno-politička pitanja, elementarnu etiku i zakonitost. Imajući na umu dugoročne, odnosno trajne ciljeve (a ne kratkoročnu računicu jedne ionako neprofilirane stranke!), nisam to objavio, kako ne bih u predizborno vrijeme poslužio protivnicima DP-a i pokvario iluziju o ‘slozi’, jer je Hrvatima s itekakvim razlogom više nego dosta upornog instrumentaliziranja i razbijanja tzv. desnice. No, budući da sam, dakle, to društvance oko Bloka j.d.o.o. zauvijek napustio, njihova me sudbina ne zanima, a političku vrijednost najavljenog ujedinjenja smatram ravnom ništici. Ono nije izraz snage, nego je izraz nemoći. U statutarnom, pak, smislu ono neće biti ni moguće onako kako ga Z. Hasanbegović najavljuje jer ga nema tko provesti. Naime, u skladu s člankom 14. st. 1. Statuta, preostala četiri člana Predsjedništva Bloka j.d.o.o. sami su sebe automatski isključila iz stranke nastupom na izbornoj listi neke druge stranke. A ako nisu članovi stranke, onda ne mogu biti ni predsjednici, ne mogu sazivati sabor niti na saboru mogu sudjelovati i glasovati. No, to već odavno nije moj problem, nego su takve ‘stranke’, ‘predsjedništva’ i ‘predsjednici’ u prvome redu problem hrvatskoga pravnog sustava. A kako sam stotinu puta kazao: samo slobodni ljudi mogu slobodno donositi odluke; za neslobodnima posežu oni kojima su potrebni žetoni”, poručio je Jonjić na tu temu rastajući se s kolegom Hasanbegovićem baš kao što se ovaj svojedobno rastao s Brunom Esih dok su je jedan i drugi javno kritizirali.

Đapić ne želi biti vođa desnice

 

Izgledno je da bi nakon ovih peripetija Hasanbegović mogao osvanuti kao jedan od favorita za Škorina nasljednika jer ni Damir Vanđelić, a po svemu sudeći ni Ivan Penava, kao ni Stipo Milinarić Ćipe nisu zainteresirani za tu funkciju. U kojem će smjeru Škoro nastaviti svoju političku karijeru, nije poznato, on najavljuje veliki povratak na glazbenu scenu, gdje ga ne dočekuju s oduševljenjem, no u HDZ-u su raskolom u njegovim redovima oduševljeni jer procjenjuju da bi se tu mogli kriti novi žetončići. Dok se u Pokretu zbijaju redovi za unutarstranačke izbore, svoju umjereno konzervativnu priču gradi Most nastojeći privući dio njihova razočaranog biračkog tijela, dio će nastojati privući i zastupnica Karolina Vidović-Krišto koja također najavljuje osnivanje vlastite stranke, baš kao što Suverenisti najavljuju novu jedinstvenu platformu oko koje se misle okupiti.

No svi oni u odnosu na Đapića i Šeksa zapravo se mogu smatrati političkim amaterima. Bivši pravaš sprema veliki zaokret, novi politički koncept na desnici, na kojem trenutno radi i koji, kako Đapić tvrdi, ima značajan potencijal. Ne misli Đapić osobno biti vođa te nove desne platforme koju formira, namjera mu je okupiti širi krug ljudi koji će se bazirati na par tema koje su važne za pokretanje desnog aktivizma. Pritom Đapić HDZ naziva stožernom demokršćanskom strankom s kojom se, izgleda, sprema na suradnju koja bi Plenkoviću trebala osigurati potporu konzervativnog biračkog tijela, dok njemu s ljevice i centra stasa nova konkurencija, nepoznati neprijatelj uvijen u platformu Možemo čiji predstavnici svoje nacionalne ambicije više i ne kriju. Đapić nema ništa protiv suradnje s HDZ-om, međutim, njegov je preduvjet da raskrste sa SDSS-om, što dugoročno i ne bi trebao biti problem. Problematično u toj priči još je jedino raslojavanje desnice koja zbog ega i taštine pojedinaca ne uspijeva ujedinjeno i dosljedno ući u političku arenu te kao takva konkurirati ozbiljnim opcijama, pa i platformama nalik na Možemo, od koje desničari mogu naučiti lekciju o jedinstvu i prihvaćanju razlika, ali i lekciju o tome da se stranački problemi rješavaju daleko od očiju javnosti, za stranačkim stolom.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI