Mogu li ministri imati prijatelje? Može li im taj prijatelj dati vrijedan poklon, bocu skupog vina ili ih pozvati ljetovanje?
Mnogi se to pitaju nakon što je Zdravko Marić “uhvaćen” kako ljetuje na jahti čovjeka kojega je nazvao svojim prijateljem.
Marića su zbog ovoga novinari jučer “rešetali” na konferenciji za medije, a oko ove teme oglasila se i predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Nataša Novaković.
“Sam dar nije problem ako se radi o prijatelju, ali opet s druge strane je li netko nekome prijatelj mi to ne možemo utvrditi. Moramo vjerovati onome što dužnosnik kaže. Dakle, Povjerenstvo nema mogućnosti to ispitati. Kada netko kaže da mu je netko prijatelj mi to zapravo uzimamo kao takvim”, pojasnila je te potom istaknula u čemu leži problem.
“Ono što bi mogao biti problem jest da je ta osoba i da su njegova društva u poslovnom odnosu ili na neki drugi način povezani i da je dužnosnik o nečemu odlučivao”, dodala je.
No, vratimo se na ono početno pitanje, što je s prijateljima ministra? Tko smije biti nekome prijatelj i je li problematično ako se ministar druži s poduzetnicima? S druge strane, nije li logično da postoje takva prijateljstva? Uostalom, Marić nije “pao s mjeseca”, došao je iz poslovnog svijeta, Agrokora, kao ministar susreće se s poslovnim ljudima. Nije neobično da iz tog kruga dolaze i prijateljstva.
“Ministar Marić ne želi prekidati svoja prijateljstva u poslovnom sektoru, što je i normalno, jer niti je rođen kao ministar niti će umrijeti kao ministar. Čovjek mora imati čvrstu komunikaciju s ljudima u domaćem poslovnom sektoru, tu će vjerojatno i nastaviti karijeru – osim ako je ne bude nastavio u međunarodnom financijskom sektoru”, kaže za Dnevno.hr politički analitičar Davor Gjenero.
Dodaje, u ovom slučaju možda je i dobro da je Marić “uhvaćen” i nije loše da poduzetnik-prijatelj Blaž Pavičić bude pod lupom medija i javnosti.
“Onaj koji je preuzeo poziciju državnog dužnosnika odrekao se komoditeta privatnosti, a onaj koji je ugostio državnog dužnosnika zapravo se izlaže riziku od provjeravanja svojih budućih poslova”.
Slično je bilo i s predsjednikom Milanovićem. I on je, još dok je bio premijer, noćio u vili Emila Tedeschija i naišao na kritike. Nije bio impresioniran njima. “Tedeschi je moj prijatelj. Nije donator stranke. Da je, mi sigurno ne bismo bili u prijateljskim odnosima”, poručio je javnosti.
“Stvari su jednostavne. Nije tu bitno tko je kome prijatelj, već postoji li mogućnost da je to ljetovanje bila kompenzacija za nekakvo ministrovo ili premijerovo pogodovanje prijatelju. Ako postoji poslovna povezanost između domaćina na ljetovanju, bilo u vili, na jahti, svejedno i ministarstva onda je to problem, ako ne postoji, nije problem. To je vrlo jednostavna stvar”, pojašnjava Gjenero.
Zbog ovakvih situacija naglasio je kako je kod nas dobra praksa što premijer i predsjednik ljetuju u državnim rezidencijama.
“Meni se nadalje čini da to nije loše to. S pozicije državnog proračuna ne košta puno, a na taj ih se način štiti od “sjenki” nepotrebnih veza i druženja.”
Gjenero je pojasnio skup pravila u “uređenim demokracijama” .
“Zna se da se možete družiti s ljudima koji ne posluju s državom, sasvim je normalno da ste s njima u komunikaciji, da ih posjetite i da oni posjećuju vas, ali kad je riječ o onima koji posluju s državnom tu treba biti jako oprezan. Tu politička kultura zapravo utječe na to da se držite podalje.”
No, usporediti Hrvatsku s “uređenim demokracijama” nije uvijek lako. Ne zato što smo mi “mlada demokracija”, već što smo mala zemlja u kojoj svakog zna. A pogotovo je mali poslovni svijet u kojem se Marić kreće.
“Zato male države imaju veće probleme s pogodovanjem, korupcijom, sukobom interesa nego velike države, a zbog te premreženosti je i kontrola teža”, pojašnjava Gjenero, pa dodaje: “Kako veli moj prijatelj ‘Svi smo ili rođaci ili smo išli skupa u školu’.”