Škoro o dolasku Miloševića u Knin: Da je na proslavi narod, bilo bi ozbiljnog negodovanja zbog Plenkovićeve politike

Tomislav Kristo/Cropix

Domovinski pokret je danas oporbena stranka i ta je činjenica već u izbornoj noći izazvala velika razočaranja njihovih vodećih ljudi. No, predsjednik stranke Miroslav Škoro, potpredsjednik Sabora, to ne priznaje i u intervjuu objašnjava da su izborni rezultati mogli biti razlog isključivo za slavlje.

“Mi smo u roku od samo 50 dana napravili stranku koja je treća po snazi u Hrvatskoj. Druga je stvar što je dobar dio analitičara naš rezultat protumačio kao poraz, što, ako uzmemo u obzir šesnaest osvojenih mandata, nema nikakvog smisla.”

Poraz nije, ali niste vi stranku osnovali da biste bili u opoziciji nego s ciljem da utječete na neke promjene u Hrvatskoj.

“Svi su ponekad u poziciji, a ponekad u opoziciji. I HDZ i SDP. Friedrich Nietzsche je rekao da bi se trebalo ispričati svakoj stepenici koju se preskoči i stoga je za Domovinski pokret dobro ovo što nam se dogodilo. Za razliku od onih koji su klasični političari, pa im je nužno biti u vlasti, mi ćemo ono što smo si zacrtali raditi i iz opozicije.”

Zašto su rezultati bili takvi kakvi jesu?



“Domovinski pokret, prije svega, svima smeta, uoči izbora mi nismo nikome bili partner. SDP je rekao da s nama neće, premijer Andrej Plenković to je isto još u svibnju izjavio. Dakle, mi smo mogli participirati u vlasti jedino da smo osvojili 76 mandata. S obzirom da smo stranku osnovali 29. veljače, a rješenje o registraciji dobili usred korona-krize 1. travnja, doista ne znam kako bi se naših 16 mandata moglo shvaćati kao poraz. S kim smo to trebali koalirati kad su i jedni i drugi rekli da s nama neće? Što se općenito rezultata tiče, oni su posljedica vrlo specifičnih uvjeta u kojima su izbori održani. Cijelom je procesu nedostajalo i demokracije, izbori su bili opterećeni strahom od situacije u kojoj se svi skupa nalazimo.”

Jasno je da je ova epidemija presudno odredila ishod parlamentarnih izbora, HDZ je s drugim najgorim rezultatom u svojoj povijesti dobio čak 66 mjesta u Saboru. To je naprosto tako.

“Da, oni su dobili 16 posto glasova od ukupnog broja birača. Mislim da je to velika pljuska demokraciji u Hrvatskoj, 54 posto birača uopće nije bilo zainteresirano za izbore. Učinak je to korona-krize i djelovanja stožerokracije. Zato se HDZ i požurio na izbore.”

Nije lako pronaći birača HDZ-a koji nema izrazito negativno mišljenje o Miloradu Pupovcu, ali HDZ-ovi dužnosnici izborne rezultate smatraju potvrdom da su njihovi birači zadovoljni suradnjom sa SDSS-om.

“Eto im je onda. Možda je to novi suverenizam, termin što ga sada ponavljaju, neka nova vrsta bratstva i jedinstva. Opet imamo trgovačku koaliciju, ali ona je vrlo krhka, samo 76 zastupnika, pa se, siguran sam, traže žetončići kako bi je se malo podebljalo. Ipak je to već poznati modus operandi gospodina Plenkovića.”

Predstavlja li Plenkovićev odabir SDSS-a veliki rizik za HDZ? To sada nije bila situacija da je morao koalirati sa SDSS-om jer nikog drugog nije bilo.

“HDZ nije naša briga i ne želimo se baviti njihovim problemima, ali ako me već pitate, HDZ je svašta preživio, preživio je i Ivu Sanadera, i Jadranku Kosor, i Tomislava Karamarka, preživjet će i Andreja Plenkovića. Oni njeguju kult velikog vođe, ali u potki cijele priče ipak su interesi. Ljudima je važno zadržati se na položajima koje dijeli država i živjeti uglavnom lagodnim životom. Tu i tamo, istina, izbije neka afera, ali one ne utječu posebno na status HDZ-a i rezultate izbora. To je tako jer HDZ nadzire puno toga. Reći ću nešto što me može dovesti u neugodnu situaciju, što sam navikao, mi razgovaramo u uvjetima kada je Vlada u prošlom mandatu potrošila 200 milijuna kuna na oglašavanje u medijima. Što su to oglašavali? Mislim da je sve prožeto ipak interesima duboke države.”

Vaši zastupnici, a i vi osobno, ovih dana nerijetko u Saboru i u javnim istupima govorite o koaliciji HDZ-a i SDSS-a, očito procjenjujući da je Plenković tu politički najranjiviji.

“Smatramo da ta koalicija ne može pokrenuti ono što je nužno za Hrvatsku, strukturne promjene. Kada imate trgovinu, konkretno između Hrvatske demokratske zajednice i Srpske samostalne demokratske stranke, volim ih zvati punim imenima, ona je nečim uvjetovana. To je klasična trgovačka suradnja, nešto daš da bi nešto dobio. Htio bih znati što je, osim potpredsjedničkog mjesta u Vladi Boris Miloševiću, HDZ još dao u tom odnosu.”

Trenutačno je hit tema hoće li predstavnici SDSS-a biti u Kninu na proslavi 25. obljetnice Oluje, je li vama to važno?

“Nije. No, red bi bio da vladajuća koalicija pošalje u Knin svoje predstavnike. Nažalost, bit će to, zbog okolnosti u kojima živimo, proslava bez naroda, a to definitivno odgovara Vladi, jer bi u suprotnom u Kninu bilo ozbiljnog negodovanja naroda zbog politika koje elite na čelu s Andrejem Plenkovićem i Miloradom Pupovcem, ali i Zoranom Milanovićem trenutno provode.”

Srbima u Hrvatskoj je objektivan problem slaviti Oluju, zbog koje je više stotina tisuća njihovih sunarodnjaka trajno napustilo Hrvatsku. Pretjerano je od njih očekivati da slave na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.

“Za mene je Oluja pobjednička akcija hrvatske vojske i policije.”

Za Srbe je Oluja sinonim za njihov egzodus, neovisno o tome što ih nije hrvatska vojska protjerala.

“Sjećam se da je tih dana neprestano emitirana poruka kojom se Srbe pozivalo da ostanu u Hrvatskoj. Međutim, njihovo političko vodstvo odlučilo je da Srbi odu. O tome postoji mnogo videozapisa koji su javno dostupni. Kako bi bilo da ja sa svojom obitelji 4. srpnja iselim iz SAD-a i onda kasnije govorim da ne mogu slaviti Dan neovisnosti jer sam se iselio? Pritom ponavljam, oni jesu bili prisiljeni otići, ali ne zbog Oluje koja je bila legitimna vojna akcija, nego zbog kukavičluka njihovog političkog i vojnog vodstva koje se skrivalo iza naroda i vezalo njegovu sudbinu uz svoju.”

Nije to baš usporedba. Ponavljam, praznik kojim se obilježava dan kada su Srbi masovno napustili Hrvatsku, ne može sada biti razlog za njihovo slavlje. Za nas je Oluja, razumljivo, pobjeda, ali za srpsku nacionalnu manjinu to nikako ne može biti.

“Još jednom, što ako svi Hrvati 4. srpnja napuste Ameriku? Srbi moraju biti svjesni da su žrtvovani od svog vodstva i Slobodana Miloševića, a da im je hrvatska država svima jamčila sigurnost i pozivala ih da ostanu i da se vrate.”

To je sasvim hipotetski, srpski egzodus iz Hrvatske se dogodio.

“Hrvatska je Olujom postala cjelovita, slobodna država.”

Mislite da bi Srbi trebali zanemariti da je tih dana 200 ili koliko tisuća njihovih sunarodnjaka otišlo iz Hrvatske i pridružiti nam se u slavljenju pobjede?

“Svaki hrvatski državljanin 5. kolovoza treba slaviti što je Oluja omogućila da se do Splita može putovati kroz Knin. Vrijedi to i za Srbina iz Zagreba. Ja vas ne razumijem. Netko je voljom srpskog političkog i vojnog vrha odlučio napustiti ovu zemlju i sada mi zato ne bismo trebali slaviti što smo, legitimnom akcijom, uspostavili hrvatski suverenitet na čitavom teritoriju.”

Naravno da mi imamo što slaviti 5. kolovoza, ali trebali bismo pokušati razumjeti i perspektivu Srba koji su ostali živjeti s nama, a za koje je Oluja jedan traumatičan događaj.

“Govorite li mi da moj susjed Srbin ne bi trebao slaviti Oluju jer je njegov brat tada odselio u Beograd?”

Nije to bila klasična selidba, odvijala se u posebnim uvjetima.

“Srbi su se 1991. odcijepili od Hrvatske i pri tome istjerali stotine tisuća Hrvata i nesrba iz svojih domova. Četiri godine bili su taoci jedne sulude politike koja je svoj krah doživjela Olujom, a na taj način spriječeni su i novi genocidi u Bosni i Hercegovini.”

Da, pobunili su se protiv vlastite države.

“I unatoč tome, unatoč razaranjima, unatoč srpskim koncentracijskim logorima, unatoč Vukovaru i Škabrnji, unatoč tome što se tim ljudima maksimalno željelo izaći u susret, unatoč tome što im se davala kulturna i druga autonomija, ta je pobuna završila vojno-redarstvenom akcijom, koju je odobrio cijeli svijet. Kada smo uspostavili suverenitet, ti su ljudi dobili pravo na amnestiju, na mirovine, mjesta u hrvatskoj policiji, samo uz zamjenu kapa. One koji su otišli, pozivalo se da ostanu i zaista ne vidim gdje je tu problem.”

I Oluja bi za Srbe trebala biti što je i za Hrvate?

“Pa, naravno. Želite li možda reći da je Oluja bila agresija na Republiku Srpsku Krajinu?”

Naravno da ne želim.

“Odlazak Srba nije bio posljedica Oluje nego odluke njihovog političkog i vojnog vrha. Vaša je teza da je 5. kolovoz dan žalosti za Srbe, što tvrde Vučić i ekipa? A što je sa Srbima koji su kao lojalni građani u ratu sudjelovali kao pripadnici pobjedničke Hrvatske vojske.”

Moja je teza da bismo mi kao pobjednici trebali razumjeti da 5. kolovoz nije za Srbe ono što je za nas.

“Vi tvrdite da bi Srbi u Hrvatskoj trebali 5. kolovoza apstinirati od proslave.”

Kako tko hoće, ali treba ih razumjeti ako ne slave.

“Volio bih kad bi se Srbi koji ne slave Dan pobjede stavili u našu perspektivu kad je riječ o Oluji, kada bi razmislili kako smo se mi osjećali 1991.”

Mi smo pobjednici, a od pobjednika se očekuje širina. No, složili smo se da se ne slažemo, pa krenimo dalje. Suprotno procjenama da će se zastupnici Domovinskog pokreta odmah rasuti, vi ste u Saboru svi još na okupu.

“Jesmo, i jamčim da ćemo do kraja ostati jedinstveni”, rekao je Miroslav Škoro u intervjuu za Novi list.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI