SDP-ovci BI NAJRADIJE RAZAPELI ZOKIJA, ALI TO NE MOGU ZBOG SLABOG REJTINGA: Grbin će ponovno podržati Milanovića za predsjednika

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Nedavno se na zagrebačkom Iblerovu trgu održao sastanak SDP-ovih glavešina, odnosno sjednica Predsjedništva najveće oporbene stranke, na kojoj je jedna od glavnih tema bio predsjednik Republike Zoran Milanović, zbog čijih se istupa i retorike, koja bi možda odgovarala nekomu koga je na Pantovčak dovelo desno biračko tijelo, no ne i predsjedniku iza kojega su na izborima stajali ponajprije SDP-ovci, posljednjih mjeseci zgraža lijeva javnost. 

Blagi otpor

Istina, Milanović se dijelu SDP-ova biračkog tijela uspio dodvoriti načinom na koji je nadigrao vodstvo vladajuće stranke zahtjevom za pomilovanje udbaša Perkovića i Mustača, ali nakon svega što je izrekao pitanje je je li to dovoljno, premda Milanović, bez obzira na opći dojam dežurnih analitičara, sve svoje izjave važe vodeći računa i o lijevom i o desnom krilu političke arene. Ono desno hrani raznim odlikovanjima i obilježavanjima kojekakvih braniteljskih godišnjica, dok s druge strane ljevicu zadovoljava nešto liberalnijim stavovima o ideološkim temama kao što je primjerice pitanje abortusa. 

Jednako tako, dok šef Partije Peđa Grbin spava, Milanović SDP-ovce svako malo probudi napadačkom retorikom usmjerenom prema HDZ-u i premijeru Plenkoviću pa pogubljeni socijaldemokrati svako malo pomisle da možda ipak nisu krivo izabrali, jer u moru promašenih tipova koji im se nude na ljevici Milanović ne zvuči tako loše. Zvučao je zato dosta burno posljednji sastanak socijaldemokrata, no u Partiji su se na burne sastanke ionako naviknuli. 

Iako Grbin s vremena na vrijeme ispija kave s Milanovićem, ovih je dana odlučio ponovno se suprotstaviti njegovim idejama pa je tako javno poručio kako njegova stranka nema ništa protiv pristupanja Švedske i Finske NATO-u. Unatoč tomu što je jasno iznio stajališta svoje stranke, Grbin je s Milanovićem vrlo oprezan pa je tako poručio kako predsjedniku države treba dati vremena kako bi se vidjelo hoće li njegova inicijativa dati rezultate. Kao što je poznato, Milanović je tim dvjema zemljama zaprijetio blokadom ulaska u NATO ako ne dođe do promjene izbornog zakonodavstva u susjednoj Bosni i Hercegovini, gdje Milanović među Hrvatima uživa status heroja i jednoga od najvećih boraca za prava hrvatskoga naroda u toj zemlji. 



 

Udarac slijeva

Taj status Milanović ne misli ispustiti iz ruku, a Grbin se pak ne misli zamjerati Milanoviću pa je i na stranačkom sastanku kritičarima jasno dao do znanja da predsjedniku ne mogu okrenuti leđa jer računaju na to da će Milanović biti njihov kandidat na idućim predsjedničkim izborima, a uz to, Grbinu sukob s Milanovićem ne treba, tim više što predsjednik zna sve o njemu i što ga je politički oblikovao dajući mu priliku onda kada nitko nije ni znao za njega. Slijedom te logike, čini se da je Grbinov plan sjediti na dvije stolice, pa dok ide, ide. “Kada na izborima dobijemo vaše povjerenje, cijeli mandat posvetit ćemo tomu kako ne samo poboljšati prava radnika nego i osigurati ključno – da svi koji danas žive od svog rada ili od višedesetljetnog rada koji im je trebao osigurati adekvatnu mirovinu mogu od toga što su zaradili adekvatno živjeti”, poručio je u povodu Praznika rada Grbin.

Grbin je svojim riječima otkrio svoje premijerske ambicije, koje bi mogla zakočiti pretjerana navezanost na Milanovića. No kada bi SDP-u samo Milanović bio problem, tada ova stranka problema ne bi imala. SDP se daleko odmaknuo od moderne lijeve stranke, a na tom lijevom političkom spektru formirala se konkurencija u vidu platforme Možemo koju SDP nije ‘razbio’, nego je nemoćno prigrlio. 

Ideja o razbijanju Tomaševićeve platforme zato odnedavno živi u zagrebačkom SDP-u, koji je preuzeo Mustačev nećak Viktor Gotovac, koji na tome ne kani stati već namjerava u doglednoj budućnosti preuzeti i samo vodstvo stranke. Sve to dugoročni su planovi, međutim, vremena za planiranje do parlamentarnih izbora SDP ipak nema previše, posebice kada se zna da su ulogu vođe prepustili Grbinu, koji je miljama daleko od hrabrog i dosljednog vođe. 

Nema hrabrosti

Uloga oporbe doista se jednim dijelom može sažeti i na to da kritiziraju poteze vladajućih, a uz to što Grbin ni to nije činio onda kada je to trebalo i na konstruktivan način, dosad pozornost javnosti nije uspio privući nijednom novom idejom pa se stječe dojam da se skrio pod Milanovićeve skute, prepuštajući njemu poziciju lidera oporbe koji za Grbina i SDP ratuje sa svima koji im se nađu na putu. Taj se Milanovićev rat oteo kontroli i u neobrano grožđe povukao Peđu Grbina, od kojega se očekuje da napokon izusti kakav-takav, ali prije svega konkretan stav, što ovaj uporno odbija učiniti nanoseći štetu sebi, a time ujedno i stranci na čije je čelo stigao kao dečko iz Pule koji je spreman na velike zaokrete. Umjesto velikih zaokreta i iskoraka koji bi se odrazili na SDP-ov rejting, Peđa Grbin svojoj je stranci donio nove i vrlo opipljive podjele, ali i rejting koji mjesecima stagnira a da on nije spreman za to preuzeti političku odgovornost.

Grčevito se Grbin sa stranačkim neistomišljenicima borio za vlastitu fotelju, međutim, ne može se steći dojam da s jednakim grčem radi na boljem pozicioniranju SDP-a, što mu s vremena na vrijeme zamjeraju i oni koji su u SDP-u ostali. 

Nerijetko Grbin ostavlja dojam političara koji ni sam ne vjeruje u sebe, on jednostavno ne uspijeva konkretizirati odgovore na neka od najvažnijih pitanja poput primjerice onoga o ratificiranju pristupa Finske i Švedske NATO-u pa se stoga postavlja pitanje kreira li se SDP-ova politika na Iblerovu trgu ili na Pantovčaku te dopiru li u SDP s Pantovčaka upute o njihovim vanjskopolitičkim stavovima. Takva javna percepcija dovodi u pitanje vjerodostojnost SDP-a koji se zbog Milanovićeva utjecaja odmiče od ideja koje bi trebala zagovarati lijeva stranka, taj prostor savršeno popunjava Možemo i njihova Sandra Benčić koja više i ne krije svoje premijerske ambicije. 

Ne usudi se

SDP se po svemu sudeći nema hrabrosti, pa ni političke snage, distancirati od Zorana Milanovića, Grbin nije taj koji će presjeći tu vrpcu, kao što je presjekao vrpcu s Bernardićem i njegovom ekipom koja se pretvara u nove Grbinove i SDP-ove konkurente koji otvoreno i bez uvijanja kritiziraju Milanovića izgovarajući naglas ono što se nitko iz SDP-a ne usudi, premda se o tome govori daleko od očiju javnosti na Iblerovu trgu i na stranačkim sastancima, ali što vrijede ti stranački sastanci kada Grbin paralelno s njima sastanči s Milanovićem, od kojeg se ne uspijeva i ne usudi odlijepiti. 

 

Osim Grbina čiji je svojevrsni politički otac Milanović, u Predsjedništvu SDP-a koji se nedavno podijelio na dva zastupnička kluba sjedi niz onih koji se smatraju Milanovićevim kadrovima, poput primjerice Biljane Borzan i Sabine Glasovac, koje se ni sada ne odriču Milanovića, bez obzira na njegovu retoriku koja se sve češće dovodi u pitanje. Iako je s Milanovićem prijateljevala i premda je iz njezina Siska krenuo u kampanju za predsjedničke izbore, navodno predsjednikovoj retorici nije naklonjena gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, koja je i prije otvoreno kritizirala Grbina nakon što je proveo unutarstranačku čistku i iz zagrebačke organizacije SDP-a izbacio zaboravljenog ministra Gordana Marasa. Nije Milanovićevoj retorici sklon ni mladi gradonačelnik Mišo Krstičević, ali se zato uz predsjednika još čvrsto drže njegov prijatelj Mihael Zmajlović te bivši ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić. Za razliku od njih, Milanovićev prijatelj, mladi Ivan Račan, navodno je stava da se SDP mora distancirati od predsjednika, međutim, od toga zasad nema ništa.

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI