Ostavka Miroslava Škore na mjesto predsjednika Domovinskog pokreta, izazvala je krizu u stranci, za koju se smatra da je njegovim odlaskom završila.
O cijeloj drami oglasio se ponovno i zamjenik predsjednika DP-a Mario Radić, koji je rekao da je pjevača odgovarao od ostavke dva puta:
“Prvi put je Škoro ostavku davao na sjednici Predsjedništva 3. lipnja, pa je od nje odustao, a onda još jednom podnio neopozivu ostavku 20. srpnja. No, nakon toga se također predomišljao, čak se u dopisu Ministarstvu pravosuđa i uprave, na lažnom memorandumu, potpisao kao predsjednik Domovinskog pokreta”, rekao je za Novi list.
O sastanku 20. srpnja, koji je prethodio Škorinoj ostavci, a koji je on nazvao žustrim, Radić kaže kako to nije bio presudan.
“Bilo je prije njega još razgovora, što u stranci, što privatno. Na tom sastanku je Škoro konačno rekao da mu je svega dosta i da želi otići. Najprije su se tog dana sastali Krešimir Bubalo i Miroslav Škoro, a u vezi stranačkih financija. Škoro je govorio da su one loše i s Bubalom je, kao predsjednikom Nadzornog odbora, o tome razgovarao. Tada je Bubalo prvi put vidio razne račune, uključujući i one za vino koje je stranka kupila od Škore. Uslijedio je sastanak u širem sastavu i baš zbog toga je bilo i malo povišenih tonova. I Škoro je onda rekao da se umorio i da odlazi. Dva puta sam ga odgovarao od ostavke, kad ju je na tom sastanku opet podnio, više ga nisam pokušao odgovarati. U roku od samo mjesec i pol dana to je bila njegova treća i to neopoziva ostavka i nije više bilo smisla da mu govorim da ostane predsjednik”, rekao je Radić.
Kako piše Novi list, budući je Škoro u posljednjim svojim javnim istupima govorio da je smatrao da će se pričekati Sabor stranke i rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, na pitanje je li o tome bilo riječi na sastanku 20. srpnja, Radić kaže:
“Ma, to je smiješno. Bilo je i ranije ostavki predsjednika stranaka i nikad se nije čekalo što će reći Sabor ili Ministarstvo pravosuđa i uprave. Zar će Ministarstvo odlučivati o nečijoj ostavci? Znači li da onda oni mogu i odbiti ostavku predsjednika neke stranke i naložiti mu da mora ostati? Zaista smiješno. Sada ste me potaknuli da se prisjetim kako je Škoro funkcionirao kao predsjednik stranke… Baš tih dana je Stjepo Bartulica bio angažiran oko prikupljanja potpisa za Zajedničku izjavu o budućnosti Europske unije, deklaracije iza koje su stali Orbanov Fidesz, poljski Pravo i pravda, Salvinijeva Lega te svjetonazorski srodne stranke iz Danske, Bugarske, Estonije, Austrije, Francuske, Španjolske kao i još nekih zemalja, a s njezinim je sadržajem bio zadovoljan i slovenski premijer Janez Janša. Riječ je o svojevrsnom prijedlogu za reformu Europske unije i njezinom preustroju u savez suverenih država, što je u skladu s politikom koju zagovara i Domovinski pokret, pa je posve logično bilo da i mi budemo dijelom deklaracije kao predstavnici Hrvatske. Nažalost, Škoro i Nikolina Brajković su to odbili na svoju ruku, što sada novo vodstvo DP-a namjerava ispraviti.
A na pitanje kako je Bartulica sudjelovao u tome bez znanja predsjednika stranke, odgovara:
“Svi su dvadesetak dana znali da on radi na tome, uključujući i bivšeg predsjednika. Da bi onda, da budem iskren, Nikolina, Škorina tajnica, bila ta koja je odlučila da Domovinski pokret ne može biti potpisnik tog važnog dokumenta za budućnost ne samo EU-a nego prvenstveno Hrvatske.”
Marijo Radić rekao je i kako se miješala u politiku.
“Ona je plaćala sve stranačke račune, likvidirala putne naloge, držala blagajnu, a miješala se i u politiku. Premda nije bila izabrana dužnosnica, nego zaposlenica stranke. Ne znam kako je došlo do toga”, rekao je Radić te na pitanje zašto se Predsjedništvo nije sastalo odmah nakon Škorine ostavke kaže kako su ljudi bili na godišnjim odmorima, a na tvrdnju kako možda ne bi došlo do tolikih sukoba da su se sastali odmah, Radić je rekao:
“Kada se traži razlog za svađu, onda je lako naći povod. Javnost se bavila trivijalnostima, tko je ostavku stavio na Facebook ili zašto je na sjedištu stranke promijenjena brava. Originalni ključ, iz kojeg su se jedino mogli napraviti duplikati ključeva za staru bravu, imao je isključivo Dario Žepina kao glavni tajnik, a on je bio na Hvaru. Normalno je onda da smo promijenili bravu kako bi ključ dobili ljudi kojima je trebao radi normalnog funkcioniranja ureda. Nije cilj bio bilo kome spriječiti ulazak u stranačke prostorije, u pitanju je rječju čista manipulacija bivšeg predsjednika.”
‘Jednostavno je bio nezainteresiran za političko djelovanje’
Radić ističe kako je njihova pozicija čvrsto oporbena i svjetonazorski, politički i ideološki potpuno jasna.
“Na prvom su nam mjestu hrvatski nacionalni interesi i tu nema mjesta za bilo kakvu političku trgovinu. Bivši predsjednik, vidimo, već naglo mijenja politiku. Mislim na objavljene fotografije sa svadbe sina HDZ-ovog zastupnika Ante Deura, na kojima Škoro ljubi ruku Kolindi Grabar-Kitarović, a ispred njih je Bandićev suradnik Ivica Lovrić. Razočaralo me to, ipak je to – too much. Neki bi rekli svojevrsni štokholmski politički sindrom, a možda i nešto drugo”, rekao je Radić.
Dodao je i da je Škoro sve ‘nekako nevoljko radio’, a na pitanje je li vjerovao da bi Škoro mogao u potpunosti posvetiti politici barem četiri, pet godina, rekao je:
“Nismo imali dugoročne planove. Ali, primjećivao sam u posljednje vrijeme da je sve nekako nevoljko radio. Svi su to vidjeli, nije to bila tajna u stranci. Jednostavno je bio nezainteresiran za političko djelovanje. Puno manje vremena bavio se politikom nego što to priliči predsjedniku jedne parlamentarne stranke. Recimo, uopće ga nije zanimalo s kim će koalirati naše podružnice nakon lokalnih izbora, to nije bilo normalno.”