U Petom danu komentatori su analizirali film Dnevnik Diane Budisavljević. Marijana Bijelić je rekla da su ju najviše potresle dokumentarne snimke i svjedočanstva ljudi koji su bili djeca u to vrijeme.
“To su snimke djece u groznom stanju, bolesne, mršave, koje napadaju muhe i vire im crijeva. Ne mogu drugačije to reći. Posebno me je potreslo kada je gospodin pričao kako su ga udomili u hrvatsku obitelj. Kazao je da je tu prvi put osjetio roditeljsku ljubav.”
“To je jedan od rijetkih filmova gdje se publika nije odmah na kraju filmova ustala. Previše su bili šokirani da bi se odmah digli i vratili u život.”
Raspudić: Film je dobar u dokumentarnom, a loš u igranome dijelu
Raspudić je počeo svoje izlaganje kazavši da se film ipak ne može usporediti s Schindlerovom listom.
„Drugačiji je kontekst i drugačija je priča. Ja bih sad razdvojio temu na tri razine: možemo govoriti o filmu kao umjetničkom djelu, možemo govoriti o povijesnom kontekstu, o tome što se tamo događalo o čemu film govori u jednom isječku i to filmskim jezikom, i možemo govoriti o odnosu filma i te povijesne stvarnosti i je li ona mogla biti ovakva ili onakva.“ – rekao je Raspudić istaknuvši kako film nikada ne može reći sve, uvijek je riječ o nekom isječku stvarnosti.
Raspudić je prvo analizirao umjetničku vrijednost filma. „Dokumentarni dijelovi su jako dobro napravljeni. Nasuprot tome, kentaurski nekakav dojam ostavlja igrani dio. Alma Prica od početka djeluje smoreno i ona je takva od početka do kraja. Na granici groteske mi je, primjerice, dijalog Vilima Matule i Alme Price…“ – rekao je ocijenivši film „prosječnom ocjenom”.
Režim NDH vodio zbrinjavanje djece
Govoreći o povijesnom prikazu kojeg film nudi, Raspudić je citirao povjesničara, dr. sc. Nikicu Barića, koji u jednom svome radu zaključuje:
„Kad je riječ o sudbini djece s Kozare, smatram da sam pokazao da su njihovo preuzimanje iz sabirnih logora i kasniji postupak s njima te njihovu kolonizaciju organizirale vlasti NDH. U tom smislu ulogu Diane Budisavljević, koja se u posljednje vrijeme u određenim krugovima u Hrvatskoj posebno ističe, smatram pretjeranom. Čak se iz tih krugova može čuti da se priča o njihovoj heroini ponekad čini ‘izmišljenom’ jer im je ‘teško pojmiti’ da je režim poput ustaškog uopće dopustio Diani Budisavljević spasiti toliko djece. Zapravo, priča o Diani Budisavljević i jest izmišljena. Nije izmišljen u dijelu koji se odnosi na nesumnjive zasluge u humanitarnom radu i brizi za srpsku djecu, ali je izmišljen u dijelu koji se odnosi na pitanje kako je pod ustaškim režimom takva akcija spašavanja bila moguća. Bila je moguća zato što je sam režim ‘po nalogu poglavnika’ tu akciju odobrio i proveo. U vezi s navedenim slažem se s tvrdnjom povjesničara Tomislava Dulića koji je zaključio kako su nedvojbene zasluge D. Budisavljević oko spašavanja srpske djece i vođenja kartoteke koja će kasnije omogućiti da neka od njih budu spojena sa svojim roditeljima, ali istovremeno svojim radom nesvjesno pomogla politici Ante Pavelića da napuštena ili od roditelja odvojena srpska djeca budu razmještena po hrvatskim obiteljima.“
Lana Bobić na to je rekla da bi se „moglo raspravljati o tome što kaže znanost“ jer „jedan povjesničar sigurno ne predstavlja cijelu akademsku zajednicu“.
„Tko je Diani Budisavljević omogućio da napravi ono što je ona napravila?“ pitao je Mitrikeski te je citirao dokument iz knjige Nikice Barića prema kojem je po nalogu poglavnika bilo omogućeno spašavanje te djece.
„Mislim da je redateljica uspjela odvojiti režim od hrvatske želje da imaju slobodnu državu.“ – pohvalio je Mitrikeski redateljicu.
Raspudić: Ako kažete da je komunistički režim bio zločinački, odmah vas optužuju za ustaštvo
Zatim se u emisiji govorilo o nedavnom ubojstvu dvoje ljudi ispred sinagoge u Njemačkoj, prilikom čega je počinitelj snimao pucnjavu i objavio snimku, a u toj snimci uoči ubojstva kaže da holokausta nije bilo i da su Židovi uzrok svih problema.
Između Petra Tomeva Mitrikeskog i Marijane Bijelić nastala je rasprava o ‘neoustaštvu’ i velikosrpskom nacionalizmu danas te o tome je li Hrvatska građanska država.
„Ako se kaže da je komunistički režim bio zločinački – odmah vas optužuju za simpatije za ustaštvo. Zašto? Pa Maček i HSS su imali legitimitet u golemom dijelu hrvatskog naroda. I ustaše i komunisti su došli na vlast na krilima vanjske vojne sile i ideologije – jedni sovjetske, drugi njemačke i talijanske. Nisu testirali svoj legitimitet u narodu“. – istaknuo je Raspudić.
Nije mu se svidjelo kada je redateljica Dana Budisavljević rekla da nije narod fašistički nego je fašistička NDH.
“Uf dobro je, nismo fašisti. Amnestirala nas je Dana Budisavljević”, ironičan je bio Raspudić.