S jednom idejom, onom o konačnom pomirenju Srba i Hrvata i sa željom da se ljudi jednom i vrate u Grubore obratili su se javnosti predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, potpredsjednik Vlade Boris Milošević, ali i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved te saborski zastupnik i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac na komemoraciji u Gruborima.
Jednako kao i na obilježavanju obljetnice VRO Oluja, govori su bili jako dobri, no daleko najbolji onaj je predsjednika Zorana Milanovića, rekao je za Dnevno analitičar Žarko Puhovski.
“Daleko je najbolje govorio. Govorio je iz glave i nije glumio malog Tuđmana“, govori.
Ističe i kako je istaknuo dva važna aspekta, a to je definiranje zločina i težinu koju je on donio državi.
“Nije mogao protiv sebe pa je istaknuo i kako je za zločin saznao iz New York Timesa koji je prenio izvješće koje je sam Milanović nedavno nazvao lažnim”, tvrdi.
No, postupanja Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića pohvalio je u svom govoru Milorad Pupovac rekavši: “Vjerojatno bi proteklo još dosta godina da nije preostalih mještana Plavna, onih koji se tamo vraćaju, Srpskog narodnog vijeća i političkog iskoraka koji je napravila Vlada Andreja Plenkovića i koji je napravio predsjednik Republike Zoran Milanović. Da nije bilo tog iskoraka u kojem će se čuti glas osude svakog zločina neovisno o tome tko ga je počinio, ova dva znamena ne bi bila podignuta ni nakon 25 godina”, govorio je.
Takav stav, tvrdi Puhovski rezultat je položaja samog Pupovca. On mora biti i jest neka sredina koja stvara jedinstvenu politiku Hrvatske.
“Milanović je u Kninu postupio drugačije. Ja sam tada već rekao da je on Tuđman 21. stoljeća. Plenković je tada više ličio na osobu iz nevladine organizacije. Upravo tu važna je uloga Pupovca koji bi trebao Milanovića utjerati u tor”, rekao je.
U konačnici, govori u Gruborima napokon su napravili distinkciju između žrtve i počinitelja.
“Žrtva je žrtva, počinitelj je počinitelj”, govori, pa dodaje, “napokon je došlo vrijeme da to možemo tako primitivno reći”.
Odlazak Miloševića u Knin i Medveda u Grubore te ovakvim govorima, Puhovski smatra da se država napokon razvela od zločina.
“Ako odlikujte zločinca kao službenici države, sam zločin postaje državni zločin, no na ovaj način, isticanjem žaljenja i samom osudom, samim ste zločincima rekli ’Ako smatrate da to radite za državu, prevarili ste se, to nije nešto što država prihvaća’”, objašnjava.
Tu je, kako tvrdi Puhovski, najvažniji govor imao Tomo Medved.
“Drugi su po funkciji postavljeni tako da to izgovore, Medved to nije bio. Njegova funkcija u potpunoj je opreci s ovom vladajućih. A on je nabrojao mjesta u Hrvatskoj i rekao da su sve to naše žrtve. Naše žrtve!”, ističe.
“Štefek je naš jednako kao što je Stevo naš. I to je jako važno”, dodaje.
Uz to, isticanjem svih žrtava kao naših žrtava nismo ostavili mjesto Vučiću i drugima da se bave tim. “To su naše žrtve”, ponavlja.
Nakon odličnih govora u Kninu i jednako dobrim govorima u Gruborima, pitali smo analitičara da nam objasni što to znači za Hrvatsku. Gdje se mi to nalazimo u 21. stoljeću?
“Sve ovo dokazuje da Hrvatska odrasta. Moralno odrastao čovjek shvaća i uspjehe i sramotu, a u ovom slučaju shvaćen je proces nastanka države i cijena stvaranja iste jer skoro da nema države bez žrtve”, zaključuje.
“Ipak, spremni smo reći da nam je žao”, zaključuje pa navodi kako su pred nama uzbudljivi dani jer kontekst uvijek tuče tekst. Tek nam predstoji vidjeti što će se događati, smatra.