PROJEKT BLOKADE IMOVINE JE PROPAO! Sanader, Vidošević i Ježić nikada neće vratiti milijune koje su ostali dužni državi

Foto: Davor Pongracic / Cropix

Učestala je praksa USKOK-ova blokada imovine onih koji se nađu pod njihovom lupom, nerijetko se stoga u kontekstu priče o blokadi imovine nađu domaći političari, poduzetnici i menadžeri različitih profila, međutim, to što je nekomu imovina blokirana ne znači previše ni za državni proračun ni za one koji se u danom trenutku nađu u blokadi. Iz posljednjeg izvješća o radu Državnog odvjetništva nije teško izračunati da su oni samo u posljednje četiri godine odblokirali više od 140 milijuna kuna imovine ljudima čiji su sudski postupci u tijeku i onima koji su nakon toga možda i osuđeni. Tim manevrom DORH im je, svjesno ili ne, omogućio prodaju imovine, a svota od 140 milijuna kuna u samo četiri godine dovodi u pitanje funkciju blokade imovine, ali i funkcioniranje Državnog odvjetništva. Treba znati da do deblokiranja imovine uglavnom dolazi zbog toga što zabrana otuđenja može trajati maksimalno dvije godine pa u tom periodu treba podignuti i potvrditi optužnicu. Budući da USKOK-u nedostaje stručnih kadrova i da istrage provode iznimno sporo, osobito u složenijim predmetima kada one traju i više od godinu i pol dana, u preostalom periodu od pola godine teško je očekivati potvrdu optužnice, što rezultira deblokadom imovine.

Slučaj do slučaja

Niz je takvih slučajeva kojima je svjedočila domaća javnost, a jedan od najpoznatijih zacijelo je slučaj pokojnoga zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića koji je smrt dočekao kao nevin čovjek. Zbog sporosti kompletnog procesa, Bandiću su svojedobno deblokirana tri stana, a iako je od tada prošlo podosta vremena, u samom sustavu nije se promijenilo baš ništa premda se u pravosuđu godinama pompozno najavljuje provedba reformi. Porijeklo svoje imovine dokazivati je morao i Nadan Vidošević, kojemu je pošlo za rukom da nerazmjer između prihoda i imovine s prvotnih 33,4 milijuna kuna smanji na samo 9,2 milijuna kuna, pri čemu je uspio dokazati da je veliki dio svoje imovine stekao na zakonit način, zbog čega USKOK i jest odustao od zahtjeva za proširenim oduzimanjem imovinske koristi bivšem šefu Hrvatske gospodarske komore i članovima njegove obitelji. Iako je Vidošević trenutno na odmoru u Remetincu, dio njegovih presuda još je nepravomoćan te je pitanje kako će se uopće taj proces privesti kraju.

I u slučaju Planinska u kojem je presuda bila pravomoćna država se namučila s oduzimanjem protupravno stečene imovine u iznosu od deset milijuna kuna i milijun eura. Prema pravomoćnoj presudi, Sanader je taj iznos morao uplatiti u državni proračun, međutim, to se nije dogodilo jer je Sanaderu sva imovina osim mirovine odavno blokirana pa je pitanje hoće li se i kada njemu i članovima njegove obitelji oduzeti 16,1 milijun kuna iz afere Fimi media. To je tek dio problematike sa Sanaderom i oduzimanjem nepripadno stečene imovinske koristi i nezakonito stečene imovine.

Sve to samo po sebi iznimno je složen proces, što je vidljivo i iz primjera Vladimira Zagorca koji je kaznu u aferi Dragulji davno odslužio, s tim da država od njega, bez obzira na ovrhe, nije uspjela naplatiti 40 milijuna kuna, baš kao što ni Robertu Ježiću nije uspjela uzeti pet milijuna eura mita koje je primio za Sanadera u aferi INA – MOL – taj novac nije uplatio u proračun premda se na to tijekom suđenja javno obvezao, a ni pokrenute ovrhe nisu rezultirale uspjehom. Prema pravomoćnim sudskim presudama, trajno je oduzeta imovinska korist u iznosu koji premašuje više od 300 milijuna kuna, ali je od toga iznosa u državni proračun uplaćeno samo 50 milijuna kuna. Iz tih brojki lako je zaključiti da se kriminal u Lijepoj Našoj isplati, ujedno je to primjer koji ukazuje na nefunkcionalnost sustava koji, kako se čini, ide na ruku prekršiteljima zakona i onima koji su se bogatili umačući prste duboko u pekmez uz pomoć mita i korupcije. Bez obzira na pokušaje ovrha, okrivljenici često ili nemaju vlastite imovine ili ona ne glasi na njihovo ime pa nemogućnost naplate onoga što je stečeno mimo zakona posljednjih godina postaje sve složeniji problem s kojim se Hrvatska odbija boriti uređujući zakone koji bi išli u korist njoj, a ne onima koji se nađu u prijestupu.



Veliki fijasko

Sve to u konačnici bi se moglo okarakterizirati i kao veliki fijasko Državnog odvjetništva kojim rukovodi Zlata Hrvoj Šipek, pod čijom je palicom prošle godine odbačeno 91,3 posto prijava koje se odnose na korupciju, od čega se najveći dio odnosi na kaznena djela zloporabe položaja i ovlasti. Otkako je aktualna glavna državna odvjetnica preuzela svoju poziciju, i broj istraga manji je nego prijašnjih godina, što dobro upućeni pripisuju i manjku stručnih kadrova u DORH-u i USKOK-u posebice kada je riječ o opsežnim slučajevima. Niske plaće, pogodovanje i nemogućnost napredovanja te manjak adekvatne opreme za rad razlozi su zbog kojih DORH muku muči s manjkom radne snage, ali i s odlaskom najboljih kadrova i stručnjaka raznih drugih profila koji se u nemoćnom hrvatskom pravosudnom sustavu zadržavaju sve kraće, pa u sklopu ove priče valja upozoriti i na djelovanje ili bolje rečeno nedjelovanje resornog ministra Ivana Malenice kojega je premijer Plenković predstavljao kao perspektivnog mladića s kvalitetnim idejama. Te kvalitetne ideje u praksi se ne vide, najavljena reforma pravosuđa stoji na mjestu, a Malenica se pretvorio u potpuno neprepoznatljivu i nemoćnu političku figuru koja se zbog bezidejnosti nigdje i ne pojavljuje.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI