”Vama kao mediju koji piše o nepravdama koje drugi žele zataškati želim skrenuti pažnju na krajnje skandalozan odnos Ministarstva znanosti i obrazovanja koje je izigralo krajnju svrhu mjere „Zapošljavanje kroz mjeru pripravništva HZZ-a za školske ustanove“ na način da je ministrica doslovno prevarila ravnatelje i mlade stručne kadrove koji su zaposleni u školama da bi pružili stručnu pomoć djeci, zahvaljujući toj mjeri, ponajviše psihologe,pedagoge, logopede i defektologe, dakle one koji su najpotrebniji djeci. Dakle politika navedenog ministarstva očito smatra da je iznimno bitno da dijete ima na raspolaganju suvremenu tehnologiju, a da podrška psihologa,pedagoga, logopeda i defektologa nije od velike važnosti za djecu s određenim problemima, što je samo po sebi skandalozno, ali još skandaloznije je da je ministrica ravnateljima lagala, zbog čega su ravnatelji tu istu laž prenijeli stručnim suradnicima koji su zapošljavani prema mjeri pripravništva HZZ-a za školske ustanove čija je krajnja intencija bila, prema obećanju ministrice Divjak, da navedeni stručni kadrovi ostanu u školama i nakon isteka mjere HZZ-a i da će ih financirati ministarstvo znanosti i obrazovanja”, stoji to u pismu kojega su na našu adresu dostavili izigrani, i ogorčeni eksperti koji tvrde kako ih je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak prevarila.
”Mladi ljudi i ravnatelji institucija su podmuklo izigrani i držani u zabludi pri čemu im je takvim prevarantskim odnosom Ministarstva znanosti i obrazovanja nanesena nepopravljiva šteta jer su im ravnatelji institucija, ne znajući da ih je ministrica Divjak lagala (vjerojatno zbog prikupljanja jeftinih političkih poena), u dobroj namjeri rekli da je krajnji cilj nakon isteka mjere zapošljavanja da se kadrovi zadrže na neodređeno vrijeme ako u školi postoji potreba za ti kadrom i ako se osoba dokazala kroz pripravništvo kao stručan i marljiv kadar. Zbog svega navedenog ti prevareni mladi obrazovani ljudi ne samo da nisu tražili drugi posao već su mnogi i odbijali poslovne ponude koje su im se ukazale jer im je rečeno da im se otvara mogućnost zapošljavanja na neodređeno vrijeme u radu s djecom. Neki su čak i neke egzistencijalne financijske odluke bazirali na toj laži ministrice Divjak. Kako to da se prije desetak mjeseci mislilo da će biti sredstava, a sada je odjednom došlo do „prosvjetljenja“ i ministrica krajem kolovoza obavještava ravnatelje da neće biti sredstava za koje se donedavno govorilo ravnateljima da će ih biti?Ako su ravnatelji početkom godine obaviješteni da je namjera ministarstva da ti mladi stručni ljudi ostanu u školama na doborobit djece očito je da su se planirala sredstva za tu namjenu pa se nameće pitanje gdje se utrošio novac koji je bio planiran za tu namjenu?Jeli to možda zbog toga što je trošak nekih drugih projekata (npr. škole za život) izišao iz okvira svih planova zahvaljujući sumnjivim milijunskim isplatama u npr. „školi za život“? Nemam ništa protiv škole za život, ali zar stvarno netko misli da trošak nabave tableta ima veće opravdanje od troška usluge npr. defektologa ili psihologa? U mnogim medijima se navodi kako samo catering za nekakve edukacije i predavanja ministarstva je bio preko 2 milijuna kuna.
Ravnatelji su mahom obećavali poslove na neodređeno novom stručnom kadru, potpuno su morali promijeniti način rada i prilagoditi se potpuno novoj osobi koja dolazi u stručni tim škole jer mnogi novo zaposleni nisu imali mentora u svojoj ustanovi u kojoj su radili već u drugoj školi pa im je samim time pripravništvo bilo otežano. Dakle, mladi ljudi su morali se savjetovati i komunicirati sa svojim mentorima na daljinu jer primjerice ako stručni tim škole ima pedagoga i psihologa , a nema logopeda škole su tražile logopeda ili socijalnog pedagoga na pripravništvo i nova osoba nije imala mentora u toj školi u kojoj je zaposlena već je mentor njene struke u drugoj školi. No, mladi ljudi misleći da će biti kako im je i obećano na kraju pripravništva (a to je posao na neodređreno) to nisu smatrali problemom i odlučili su se žrtvovati i prihvatiti posao. Isto tako ravnatelji su novog člana tima prezentirali učiteljima i roditeljiima, ali i djeci što je još važnije kao osobu koja će im biti dostupna i u budućnosti ne samo na godinu dana. Nitko se iz ministarstva ne pita kako će se osjećati djeca koja su godinu dana dolazila u stručnu službu kod npr. logopeda ili psihologa i onda im odjednom to više nije omogućeno i takvu pomoć koju su imali besplatno u školi moraju tražiti izvan školske ustanove? Kako se osjećaju njihovi roditelji? Kako se osjećaju ravnatelji? Kako se škola osjeća? To ne zanima nikoga izvan škole. Jer šta ima veze sto će osobe ostati bez posla? Oni imaju svoje poslove i te kako plaćene…. i cateringe od 2 milijuna kuna.”, nastavlja se nadalje u pismu u kojem se ovi mladi ljudi pitaju misli li ministrica i njeni kadrovi da su mladi ljudi budale.
Očitovanje na pismo koje smo zaprimili zatražili smo i od Ministarstva, ali do okončanja ovoga teksta odgovor nismo dobili.