Budući da zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević nije ulazio u detaljne razloge radi kojih je nakon svega tri mjeseca suradnje smijenio vlastite kadrove dovedene na čelu Zagrebačkog holdinga, po zagrebačkim kuloarima razvijaju se različite teorije.
Prema nekim tezama predsjednik Uprave Nikola Vuković i član Uprave Ante Samodol sami su gradonačelniku ponudili ostavke još prošlog tjedna nakon višemjesečnih sukoba kroz koje su uvidjeli da je suradnja s njime nemoguća. Tomašević se navodno priklonio Nadzornom odboru s kojim su Samodol i Vuković bili u sukobima, a da je bilo problema između uprave i Nadzornog odbora na konferenciji za medije potvrdio je i sami Tomašević.
Problem je i prema tezama našeg sugovornika iz gradske uprave uistinu nastao radi toga što Vuković i Samodol nisu uspijevali pronaći zajednički jezik sa članovima Nadzornog odbora pri čemu se posebno naglašava Ratko Bajakić.
“Nadzorni odbor se pobunio radi toga što su Vuković i Samodol odluke donosili bez da se njih o tome obavijestilo, problematična su bila imenovanja unutar Holdinga u kojima se nije poštivala procedura, izvještaji nisu dostavljani na vrijeme, a njih dvojica počeli su surađivati sa Slobodanom Ljubičićem Kikašom i Joškom Modrićem, odnosno kadrovima pokojnog Bandića”, objasnili su nedavno u razgovoru za naš portal gradski službenici naklonjeni novom gradonačelniku, dok s druge strane u Holdingu prozivaju Nadzorni odbor koji je navodno uzeo previše ovlasti što je zasmetalo danas već bivšim šefovima kojima se posebno zamjerio Bajakić, on je navodno htio biti iznad njih te iz sjene donositi odluke koje je nastojao nametnuti.
”Posebno im je zasmetala ideja o privatizaciji dijelova Holdinga po modelu po kojem su privatizirani Liburnija Hoteli. Naravno da njih dvojica ni pod koju cijenu na nešto takvo nisu željeli pristati, to je za njih bilo nedopustivo”, objašnjava nam sugovornik iz Holdinga.
Inače se baš zbog Bajakića Tomašević prije nekoliko mjeseci našao u središtu pažnje javnosti kada se saznalo kako je na prvoj skupštini Holdinga na kojoj su izabrani Uprava i Nadzorni odbor bila angažirana javna bilježnica Ljubica Čaklović, odnosno Bajakićeve sestra, za koju se u međuvremenu uspostavilo da je donatorica platforme Možemo baš poput svojega brata Bajakića, koji je uspuit rečeno član savjeta platforme Možemo.
Zanimljivo je podsjetiti i na to da se Bajakićevo ime pojavljuje u imovinskoj kartici šefa SDSS-a Milorada Pupovca, budući da su mu on, Dejan Jović i Dušan Lukić svojevremeno posudili 40.000 eura koje im Pupovac otplaćuje u ratama. Bajakić je usput rečeno karijeru posvetio investicijskom bankarstvu, kako u Hrvatskoj tako i u drugim državama EU, ima više od dva desetljeća iskustva u bankarskom sektoru, direktor je i većinski vlasnik dioničkog društva za usluge ICF čiji su glavni predmeti poslovanja upravljačke djelatnosti holding društava te savjetovanje u vezi s poslovanjem i upravljanjem.
Kao vlasnik, direktor i član NO Bajakić je upravljao sa 40-tak tvrtki u Hrvatskoj među kojima su Zagrebačka burza, Valmar Riviera, Brodospas, ETF Airways, Luxima i Croatia banka, dok je karijeru započeo kao menadžer u u Investmentbanku Austria, investicijskoj banci najveće austrijske banke Bank Austria u Beču i Pragu. U Hrvatskoj je s partnerima vodio hrvatsku investicijsku kuću ICF, a domaći portali pisali su kako je on svojevremeno postao predsjednik NO Tesla banke iz koje se zbog sukoba interesa povukao Milorad Pupovac. U medijima je također spominjan kao investitor u zrakoplovnu tvrtku ETD Airways, a Nijemcima je pak prodao svoje udjele u opatijskoj Liburniji.