Velika je vjerojatnost da je premijeru Plenkoviću psinom oko dodjele koncesije za najprepoznatljiviju plažu na Jadranu, opozicija u vlastitim redovima namjerno sapunala dasku. Brkić & Co. računali su da se Plenković neće usuditi dovoditi u pitanje osvajanje druge po veličini županije, Splitsko-dalmatinske na skorim izborima. Prevarili su se, Plenković je ušao u fajt s tvrdim krilom HDZ-a, čime je trenutno malo učvrstio svoje pozicije, kao premijer i stranački šef
Ima nade za Hrvatsku! U istome danu građani su na povlačenje natjerali dva kraka korupcijske hobotnice: u Zagrebu su tijelima zaustavili nasrtaje Bandićevih bagera na gradski park na Savici, gdje je za 11 milijuna kuna javnog novca trebalo izrasti betonsko-tartansko-umjetno-travnato čudovište, a Bračani i javnost podigli su neviđenu galamu oko dodjeljivanja 15-godišnje koncesije za korištenje najljepše jadranske plaže “Zlatni rat” na Bolu sumnjivoj zagrebačkoj tvrtki bez prihoda, zaposlenika i ikakvih referenci, pa se misteriozni Sport B d.o.o. pod pritiskom samovoljno povukao iz “igre”. Istina, Bračanima je politički poguranac dao i premijer Andrej Plenković, naredivši Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture hitni upravni nadzor kako bi se utvrdili zakonitost i pravovaljanost postupka dodjele koncesije na znamenitom pomorskom dobru, a u svrhu gospodarskog korištenja plaže za obavljanje turističkih, trgovačkih i ugostiteljskih djelatnost.
Obrani Savice i “Zlatnoga rata” pred nasrtajem sumnjivoga kapitala sumnjivih građevinaca i poduzetnika, što godinama djeluju u sprezi s političkim moćnicima, umnogome je pripomogla okolnost da su lokalni izbori pred vratima, a to je vrijeme kad i najveći šerifi miču prste s obarača te odustaju od podjele “slasnog kolača”, jer nisu tako bedasti da se zamjere građanima tri tjedna prije izlaska na birališta. Pa je tako Bandić, umilno poput janjeta, u srijedu rekao: “Okej, građani na Savice neće naš park, napravit ćemo ga tamo gdje ga hoće.”
Odluka Skupštine Splitsko-dalmatinske županije da “Zlatni rat” na 15 godina preda ne najboljem, nego protežiranom i najpodobnijem ponuđaču, tvrtki Sport B d.o.o., tumači se i kao pokušaj udara ostatka tvrdog Karamarkovog kadra u HDZ-u na premijera Andreja Plenkovića. Naime, famozna tvrtka kojoj je dodijeljena koncesija za “Zlatni rat” povezuje se s Milijanom Brkićem, dugogodišnjom Karamarkovom desnom rukom i aktualnim zamjenikom predsjednika HDZ-a, koji je Plenkovića dopao kao nasljeđeni kadar. Točnije, sporna je tvrtka povezana s Brkićevim prijateljima iz obitelji bivšeg saborskoga zastupnika i ustavnoga suca Vice Vukojevića, a izvjesni Davor Matijević samo je istaknut kao njezin formalni vlasnik.
Velika je vjerojatnost da je premijeru Plenkoviću ovom psinom oko dodjele koncesije za najprepoznatljiviju plažu na Jadranu, opozicija u vlastitim redovima namjerno sapunala dasku. Brkić & Co. računali su da se premijer i predsjednik HDZ-a neće usuditi dovoditi u pitanje osvajanje druge po veličini županije, Splitsko-dalmatinske, u kojoj je drugi po veličini grad u Hrvatskoj, Split, pa da neće talasati sa skidanjem splitsko-dalmatinskoga župana Zlatka Ževrnje s liste…
No, Plenković je očito bio svjestan da bi, da je dozvolio da koncesija prođe, izgubio svaki autoritet u stranci i tako sam sebi izmaknuo kamen na kojem počiva njegova vlasti u HDZ-u i nad HDZ-om, ali i kod koalicijskog partnera Mosta, koji je ionako zbog Zdravka Marića i Agrokora već podosta napaljen, nakostriješen i reži… A to bi bio još jedan korak više prema ionako sve izglednijim izvanrednim izborima na jesen. Pa je Plenković napravio presedan i presjekao. Ili-ili… Što znači da su sad rukavice skinute u oba kuta ringa. Premijeru je ovo prilika da se obračuna s onima koji su ga pokušali minirati, te tako učvrsti svoj položaj koji se već dosta počeo klimati u obje fotelje, stranačkoj i premijerskoj. Što su prema tome eventualno izgubljeni izbori u Splitu i okolici?
I, tako je po hitnom postupku stručno povjerenstvo Ministarstva mora, prometa i infrastrukture poništilo odluku Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije o dodjeli koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra na plaži „Zlatni rat“ u Bolu tvrtki Sport B. Utvrđene su povrede Zakona o javnoj nabavi, Zakona o koncesijama i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Osim toga utvrđeno je da nije ispoštovan zakonom propisan krajnji rok za dostavu ponuda, a informacije i objašnjenja nisu bila dostupna svim sudionicima natječaja na isti način. Samo dan kasnije, Zlatko Ževrnja sam se povukao iz izborne utrke za splitsko-dalmatinskog župana.
Pa, da vidimo tko to “igra” za ekipu koju je Milijan Brkić pokušao iskoristiti da uzdrma Andreja Plenkovića… Recimo, tko je famozni vlasnik tvrtke Sport B Davor Matijević? Pripadnici generacije koja je početkom 21. stoljeća pohodila noćni klub Sokol pamte otamo Matijevića, nadimkom Rambo, čak ne kao konobara, nego kao sakupljača čaša. Kasnije je, uz “prijateljsku” pomoć napredovao, pa se je dosad, dok nije uime velikih faca odlučio zagristi krupni zalogaj “Zlatni rat”, uživao u anonimnosti i uglavnom se bavio svojim obrtom, odnosno kafićem Sport Billy, smještenom u zagrebačkom Domu sportova. Matijević je, zajedno s Božom Krmekom, također bivšim konobarom, koji se pojavljuje i kao fiktivni direktor tvrtke Sport B, prisutan i u poduzeću Sporticus, u čijem je posjedu još jedan ugostiteljski objekt kod zagrebačkog Doma sportova – Cro Pub. Pretpostavlja se, međutim, da Cro Pub dvojica bivših konobara, Matijević i Krmek, vode uime još jednog bivšeg konobara, Zorana Gopca, koji je svoja prva ugostiteljska iskustva skupljao u znamenitom kafiću Papagaj na zagrebačkom Ribnjaku.
“Od 1975. do 1979. kad sam krenuo u vlastiti biznis, radio sam u Papagaju, u vlasništvu velikana hrvatskog rukometa Zlatka Žagmeštera, gdje sam ispekao životnu školu. Poslije konobarenja u Papagaju s kolegom Tonijem Bezićem otvorio sam boutique M 37. Proizvodili smo kožu i jeans. Poslije toga smo u Ciboni otvorili kafić Party, koji je prvih pet-šest godina radio fenomenalno. Onda sam imao restoran Maximo. Zatim sam bio većinski vlasnik Sisačke banke, koju sam prodao Shalamon fondu, a oni OTP banci”, govorio je Gobac prije pet godina u velikom intervjuu kolegi Draženu Stjepandiću. Tražeći još profitabilnije poslove, Gobac je krenuo u recikliranje plastične ambalaže. Malo ljudi zna da sve plastične boce koje se prikupljaju u Hrvatskoj završe u njegovoj tvrtki Drava International.** **
Cro Pub je poznato okupljalište ljudi iz sportskog i poslovnog kruga oko Zorana Gopca, tate-mate hrvatskog rukometa i mame-tate brojnih lukrativnih biznisa u Lijepoj našoj. Osim, bezimenih poduzetnika u Gopčevom neformalnom uredu, Cro Pubu, viđeniji su gosti bili Tomislav Karamarko, koji se tamo 2011. opraštao od svojih suradnika prigodom odlaska iz MUP-a. Za istim se stolom u Cro Pubu moglo vidjeti i Ivu Sanadera, Milijana Brkića, Ivana Šukera, Vicu Vukojevića, njegova sina Višeslava i, dakako, Zorana Gopca. Uostalom, novinar našeg portala dnevno.hr snimio je ujesen 2012. tajni susret u Cro Pubu, gdje su se tada sastali Tomislav Karamarko, Ivo Sanader koji će ubrzo potom biti osuđen na 10 godina zatvora, Sanaderov odvjetnik Goran Sulić, Milijan Brkić, Vice i Višeslav Vukojević te Gobac.
Tvrtku Sporticus, u čijem je posjedu Cro Pub, Davor Matijević, nesuđeni kralj “Zlatnog rata”, osnovao je s Višeslavom Vukojevićem, te s još jednom članicom ove obitelji – Mirom Vukojević, a oni su pak poslovni partneri Zorana Gopca u cijelom nizu poslovnih kombinacija. Među ostalim, Višelav Vukojević zajedno je s Gopcem među petero suvlasnika Drave International, koja godišnje okrene i do 50 milijuna eura. Njih dvojicu stoga neformalno zovu i “kraljevima otpada”.
U vrijeme dok je Tomislav Karamarko bio na čelu HDZ-a, Gobac i Vukojević obilazili su Branimira Glavaša u mostarskom zatvoru nastojeći poboljšati odnose HDZ-a i Glavaševa HDSSB-a. Pisalo se i o tome da je Vladimir Šeks osobno lobirao u Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj da osigura kredit tvrtki Drava International, i to upravo zbog Vukojevićeva sina.
Najjači “igrač” HDZ-ove konobarske lige najkasnije se pojavio u “poslovnim utakmicama” pod pokroviteljstvom visoke politike. Riječ je o Pavlu Vujnovcu, vlasniku kompanije Prvo plinarsko društvo (PPD) iz Vukovara, koji je preko noći ostvario američki san na hrvatski način i u vrlo kratkom vremenu posao nezaobilazni dio hrvatske poduzetničke elite. Vujnovac je rođen 1974. godine u Osijeku, gdje je 2005. diplomirao na Ekonomskom fakultetu, 2006. se zaposlio u PPD-u na radnom mjestu savjetnika za prodaju, a u idućih nekoliko godina uspio je otkupiti kompaniju i pretvoriti je u giganta s milijardu kuna godišnjeg prometa. I sve to prije nego što je proslavio 40. rođendan.
Nevjerojatna brzina PPD-ovog rasta tumačena je u poslovnim i medijskim krugovima činjenicom da Vujnovac ima snažno zaleđe u visokoj politici. Politički poguranac trebalo je i vratiti, a kako je to radio Vujnovac otkriveno je kad je buknula afera o pozajmicama koje je HDZ uzimao od nekoliko hrvatskih kompanija i trgovačkih društava. PPD je pozajmio HDZ-u novac u tri navrata (3 milijuna kuna + 1,8 miljuna kn + 2 milijuna kn, uz kamatnu stopu 7,5 posto). Da je neraskidivo povezan s HDZ-om svjedoči i informacija da je nakon promjene vlasti i odlaska Ivana Vrdoljaka u opoziciju drugi čovjek Ministarstva gospodarstva postao Leo Prelec, koji je zbog te pozicije napustio fotelje u upravama tri različite firme iz PPD grupe. Zamjenikom ministra gospodarstva Prelec je imenovan na zahtjev HDZ-a.
U mladosti se, kaže Pavle Vujnovac, nije libio pranja čaša za šankom kafića, konobarenja i vođenja restorana, što je otkrio kada se napokon krajem 2014. odlučio predstaviti široj javnosti, postavši glavni sponzor Rukometnog kluba Zagreb, koji već tri desetljeća živi i djeluje pod čvrstom rukom Zorana Gobca. Moguće je da je Vujnovac ime svoje kompanije odlučio vezati uz RK Zagreb, jer nastupa u regionalnoj ligi za klubove istočne i jugoistočne Europe koju sponzorira ruski Gazprom. Moguće je da se htio jače vezati uz Gopca zbog činjenice da je “rukometni Mamić” odavna blizak HDZ-u. Sjećamo se da je Gopca spominjao bivši HDZ-ov rizničar Mladen Barišić u svom iskazu u sklopu afere Fimi-media: “Zoran Gobac mi je rekao da je riješena stvar oko izgradnje Arene Zagreb i da je za stranku skupljena svota od dva milijuna eura”, piše u Barišićevom iskazu koji je na Županijskom sudu u Zagrebu pročitan tijekom suđenja Ivi Sanaderu, HDZ-u i ostalim okrivljenicima u tom slučaju.
Iz krugova bliskih Zoranu Gopcu čuli smo da je jako loše podnio kako su njegovi suigrači u utakmici za preuzimanje “Zlatnoga rata” loše i amaterski odradili “siguran” posao i time narušili ugled svemoćnoga carstva Gobac – Vukojević. I što je još gore, natovarili su im na leđa hrpu piskarala koji sad slažu i razotkrivaju čudesne mozaike poslovno-političkih sprega na putu do uspjeha koji se, samo za odabrane, mjere desecima i stotinama milijuna eura.