Problemi s kojima se u Zagrebu suočava novi gradonačelnik Tomislav Tomašević vrlo bi se lako mogli preliti na rejting njegove platforme Možemo. Odlazak šefova Zagrebačkog holdinga, muke s odlaganjem otpada, obnova na koju se čeka mjesecima, ali i novi kadrovski te infrastrukturalni problem koji bi mogli isplivati na površinu Tomaševiću zasigurno ne idu na ruku, svjesni su pat pozicije u kojoj su se našli i u platformi Možemo koja je na osude naišla i nakon imenovanja ravnatelja Srebrenjaka.
Koliko god se oni do tog imenovanja nastojali ograditi, evidentno je da situacija ni po njih nije ugodna, u nešto više od sto dana vlasti, Tomaševiću se rejting srozao za značajnih sedam posto, a pad rejtinga obilato koristi HDZ koji s razlogom likuje po društvenim mrežama. konkurencija za Plenkovićevu stranku u ovom času ne postoji pa se slijedom toga HDZ bez obzira na sitne unutarstranačke trzavice koje ih dočekuju u kampanji za njihove interne izbore može pohvaliti time da su oni zapravo najstabilnija stranka u državi.
Dok Možemo tek ulazi u krizno razdoblje, krizu na ljevici odavno je najavio raspad sistema u SDP-u koji se doslovce razdvojio na kako za sada stvari stoje dva zastupnička Kluba. SDP se bavi sobom, Možemo Zagrebom u kojega je usmjerio sve svoje adute, Domovinski pokret tek treba proći kroz unutarstranačke izbore, no jasno je da njihov potencijal danas nije isti kao što je bio u vrijeme kada je tom strankom ravnao Miroslav Škoro, koji se odnedavno pridružio ujedinjenim Suverenistima.
Kada se govori o oporbi, tada se može reći kako HDZ stabilne oporbenjake ima tek u Mostu, no premda su glasni, govori se o nekolicini saborskih zastupnika, koji ne mogu ozbiljno konkurirati Plenkovićevoj stranci. Donedavno se međutim u javnom prostoru nakon sloma Škorina pokreta potencirala priča o slomu i neslaganjima na desnici, a sada se pak čini da u taj process ulazi i ljevica, nakon što se i u medijima kritički počela sagledavati pozicija platforme Možemo.
DP je na dobrom putu da kao politička stranka propadne, a dođe li do toga ne treba očekivati da će se u skorije vrijeme na nacionalnoj razini formirati ozbiljna stranka lijevog centra koja bi zauzela taj politički prostor, kojega u jednoj mjeri zauzima Možemo koji je daleko od formiranja nacionalne infrastrukture i stvaranja stranke koja bi bila relevantna u svim županijama i većim gradovima. Upitno je hoće li takvo što nakon krize u Zagrebu uopće biti provedivo.