Prema programskim predizbornim načelima i velikim riječima upućivanima biračima još krajem 2016. godine, kada se još nije ni naslućivala ovakva pouzdana interesna koalicijsko-trgovinska vladavina nad Hrvatskom, demografska se problematika najavljivala kao velika i nikom sporna stranačka i hrvatska potrebnost, takvom uvjerljivošću koja nije dopuštala nimalo sumnji u kasnija izvršna postupanja.
Gotovo je pet godina prošlo od velikih najava i još većih obećanja sa samog stranačkog/partijskog vrha ukupnom hrvatskom puku te službenih zabilježbi istih u i danas dostupnom i tada posebno najavljivanom predizbornom programu nazvanom tipičnim piarovskim nazivom bez imalo provedbenog značenja i odgovornosti: “Vjerodostojno”.
PR poigravanje riječima prije izbora još nije naslućivalo na političku trgovinu, izbor izvršitelja prosječnih ili čak ispodprosječnih misaonih i ostalih mogućnosti i naročito ne na kasniju nebitnost ispisanog programa.
Brzina prelaska s programskog sadržaja i predizbornih obećanja u pravoj navođenoj PR maniri na političku pojedinačnu, grupnu i saveznu interesnu trgovinsku stvarnost otpuhala je vjerodostojnost do nevažnosti političkih postupanja u interesu ukupne hrvatske populacije pa se sve ubrzo svelo na prizemne oblike vladanja Hrvatskom. Ili jednostavno kako opstati na vlasti neovisno o tome što se događa u hrvatskom društvu i prostoru i kakve će posljedice demografske negativnosti ostaviti na ukupni razvoj Hrvatske u budućnosti. Sve postaje podređeno velikim zamislima sa stranačkog/partijskog vrha i cijeli se politički “koalicioni” trgovinski ustroj postavlja u skladu s razinom podaništva i pokazivanja vrhovne uzvišenosti, dok se svaki racionalni otklon od praktički potpune političke zauzetosti, piarovskim djelovanjem poznatim iz prethodnih prijeratnih vremena proglašava ugrožavanjem njihove programske i provedbene vjerodostojnosti.
Mali samo podsjetnik na programsku predizbornu uvjerljivost, svjesne najave odgovornosti i postupanja, proklamiranu vjerodostojnost i općenito na utopijska vjerovanja u promjene koje su trebali donijeti nasljedni ideološki kadrovi nemjerljive europske širine u odnosu na one koji, eto, nikad nisu bili izvan hrvatskih granica i imali prilike upoznati i razviti strast vladanja. Političko je zarobljavanje Hrvatske i primirivanje bilo kakve ozbiljnije rasprave o promjenama izvršeno uz stranačko/partijsku vojsku, u kojoj je nacionalni politički idealizam postao rijetkost i velika nepoželjnost prema pozicijskim, interesnim i financijskim dohvatima mjerljivim u velikim brojevima.
“Demografsku revitalizaciju postavit ćemo u temelje gospodarskog, regionalnog, ruralnog i ukupnog razvitka Hrvatske kao strateški izazov suvremene Hrvatske i njezine budućnosti. Najvredniji hrvatski potencijal oduvijek su bili ljudi i njihove vrijednosti, koji s tradicijskim i prostornim obilježjima čine civilizacijsko bogatstvo Hrvatske i Europe, a naša je zadaća i obaveza to bogatstvo sačuvati, razvijati i prenositi na buduće naraštaje. Posebno su negativna dva demografska procesa u hrvatskoj populaciji: dugotrajni prirodni pad stanovništva i intenzivno recentno iseljavanje mladih i obrazovanih, prema kojima se institucionalno i programski moraju usmjeravati modeli demografske revitalizacije, poticanje ostanka i zapošljavanja.” (Gospodarski rast, nova radna mjesta i društvena pravednost, Hrvatska demokratska zajednica, Izborni program 2016., Vjerodostojno, Zagreb 2016.).
I nije to sve.
“Demografski razvitak, nakon gospodarskog, čini osnovu izbornog programa, ali se ne temelji na socijalnoj, nego na gospodarskoj i regionalnoj razvojnoj politici, postupanju i modelima… Demografska revitalizacija postaje ključno pitanje opstanka i razvoja Hrvatske i proračunske će se stavke za manje važne procese usmjeravati na demografsku problematiku…
Zaustavljanje iseljavanja, posebno mladih, ključno je pitanje cjelokupne demografske problematike jer ne možemo niti želimo mirno promatrati kako pred nama odlazi hrvatska budućnost. Kao i kod svih država koje iseljeništvo predstavlja, i mi ćemo cijelu problematiku postaviti na najveću institucijsku razinu, na ostanku mladih i povratku iseljenih graditi modele i koncepcije obnove i razvoja.
Gospodarski, demografski, društveni, znanstveni i ostali potencijali koji postoje u hrvatskom iseljeništvu moraju biti, i bit će, hrvatska planska, razvojna i provedbena vrijednost i posebno bogatstvo. Hrvatsko iseljeništvo ne smije biti isključeno ni iz političkog života Hrvatske jer time Hrvatska slijedi ostale razvijene države koje svoje iseljeništvo ne izdvajaju iz razvojne strategije matične države…
Za nas je strateški interes afirmacija hrvatskog iseljeništva, njegovo aktivno uključivanje u gospodarska i nacionalna pitanja te integracija iseljene Hrvatske u hrvatski društveni i politički život.”
Ima toga još programski postavljenog nalik na političku iluziju s kojom se hrvatski puk nastojao usmjeriti na politička utopijska predizborna vjerovanja. Teško je i zamisliti kako je priloženo pisano u sadašnjoj atmosferi podaništva, s planskom namjerom neprovođenja i prigodničarski samo za izborne potrebe, ali je sasvim sigurno kako to nisu pisali postizborno postavljeni resorni izvršitelji ni stranački vojnici misaone skučenosti. Dobiti, pak, izbore na temelju ovakvih programskih najava i po dohvatu izvršne vlasti sve postaviti na razinu nevažnosti, jasna je potvrda planskog prelaska hrvatske politike na model političke sveobuhvatnosti, u kojem ne prevladavaju strateški nacionalni interesi ni objektivne hrvatske razvojne potrebe, a pogotovo ne potrebe demografskog opstanka.
Programski postavljena demografska problematika u temelje političkog djelovanja i izbornog natjecanja nastavljena je po istom obrascu i pri trgovinskom udruživanju za potrebe izvršnog vladanja godinu dana poslije s njezinom još naglašenijom sporazumnom ulogom, ali s već vidljivom novom terminologijom primjerenijom političkom pretkazivanju budućnosti prema kojoj nisi obavezan i političko-diplomatskoj praksi prevladavajućeg PR značenja.
“Hrvatska se suočava s iznimno negativnim demografskim trendovima koji imaju ozbiljne posljedice za razvoj hrvatskog društva. Stoga smo odlučni uložiti energiju, vrijeme i resurse u sveobuhvatno rješavanje demografskih izazova. Prepoznajemo da je gospodarski rast iznimno važan faktor demografske revitalizacije i zaustavljanja iseljavanja mladih. Demografska strategija mora se temeljiti na dugoročnim i sveobuhvatnim mjerama u svim sferama društvenog života, od porezne politike u službi demografske obnove preko odgojno-obrazovnog sustava koji daje jednake šanse na cjelokupnom teritoriju Hrvatske do gospodarskih politika kojima je cilj nastavak gospodarskog rasta koji osigurava povećanje zapošljavanja. Razvijat ćemo pronatalitetnu populacijsku politiku, osnaživati obitelj i poduprijeti usklađivanje poslovnog i obiteljskog života”, stoji u sporazumu HDZ-a i HNS-a.
Daljnja, pak, trgovinska spajanja u funkciji čuvanja tekovina izvršne vladavine nad Hrvatskom nisu poprimila sporazumne forme ovakvog oblika jer se već u kratkom pomaku vremena nakon izbora izgubio početni programski idealizam, a u “koalicionom” djelovanju više nisu bila ni potrebna javna objašnjavanja zašto demografska problematika nema političku primarnost.
Politički je odmak s programskih načela započeo praktički odmah, već s prvim resornim postavljanjima, a nastavci su samo potvrđivali napuštanje vlastitog programa prihvaćenog unutar stranke i na izborima te prilagođavanje političkom djelovanju i potrebama koalicijskih i “koalicionih” saveznika.
1. Demografska revitalizacija nije postavljena u temelje gospodarskog, regionalnog, ruralnog i ukupnog razvitka Hrvatske kao strateški izazov suvremene Hrvatske i njezine budućnosti, već je podvedena pod socijalnu i obiteljsku politiku u okviru prvotnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske.
2. Demografska je problematika pomaknuta iz stručno-znanstvene sfere i predana u ruke političkog udvorništva minimalne stručnosti i pogotovo čvrstine i odlučnosti provođenja. Kontrola je provođenja i javnog prezentiranja bila potpuna, a državno je tajnička uloga svedena na pokrivanje političkih ponavljanja fraza o velikim stvarima koje se čine bez vidljivosti i rezultata.
3. Nije dugo potrajala ministarska politička kontrola nad znanstvenim i programskim potrebama unutar resora pa je odlazak jedine relevantne osobe iz “najvažnijeg resora i najvažnije problematike suvremene Hrvatske” bio samo pitanje dana.
4. Potpuna neučinkovitost i neuvjerljivost javne prezentacije “velikih napora koji se čine” donose očekivanu promjenu na čelu resora iz istih političkih redova uz ipak znanstvenu formu, ali bez vidljivog pomaka prema programski postavljenim obavezama i hrvatskoj razvojnoj budućnosti.
5. Učvršćivanjem vladavine “koalicionim” nastavkom poslije novih izbora dolazi do još većeg odmaka od programskih, sporazumnih i početnih dogovornih načela pa se resor demografske problematike, kao najvažniji za vlast u Hrvatskoj, pomiče s resorne razine na tajničku državnu i praktički miče iz primarnog političkog izvršnog interesa. Tim je potezom još manje bila bitna stručnost na čelu, a sve se svelo na postojanje samo forme i na apologetsku pokrivajuću znanost slikopisnih potvrda djelovanja.
6. Velika briga i izraz javne zabrinutosti cijele Vlade za demografsku problematiku ovih je dana nakon svega još jedna u nizu političkih predstava, kojoj ne mogu sadržaj dati nikakve izjave resornih čelnika o zaustavljanju negativnih demografskih procesa i o velikim naporima koji se čine u tom pogledu. Zato što su brojke neumoljive: “U posljednjih osam godina Hrvatska je ostala bez 51.134 učenika” (M. Jukić, Narod.hr) Znate li, zabrinuta izvršna gospodo, koliko je to razreda i škola u Hrvatskoj manje i znate li koliko je u tih osam godina postojala odgovornost vaše vjerodostojnosti? Naravno da znate, ali je ipak važnije ostati na vlasti, makar i s partnerima kojima je demografski opstanak hrvatske populacije na udaljenosti svjetlosnih godina.