Taman kad je hrvatski Predsjednik pozitivno iznenadio javnost, te je s razlogom dobio brojne panegirike, dajući odlikovanja časnicima HVO-a, između ostaloga i generalu Jeliću, tragičnoj figuri koju poput zvjeri proganjaju Hagg i bjesni Bošnjaci koji su zaboravili da bi sa lica zemlje bili izbrisani da nije bilo Hrvata, Milanović se opet vratio u stare filmove. Toliko je uporan u greškama, demagogiji i petljanju da ćemo s vremenom morati ustanoviti godišnju nagradu Zoran Milanović, za muljanje, demagogiju, petljanje i dvostruka mjerila.
Naime, svakakvih smo se stvari već nagledali na političkoj sceni, ali da Predsjednik države javno obznani da ide u privatni posjet, pa shodno tome javnost ne zna detalje, onda ga povjerenstvo za sukob interesa danima vuče za rukav i traži dokumentaciju na tu temu, a on šuti, da bi se nakon nekoliko dana (hej, nekoliko dana, pa ako je sve čisto zašto se danima šutilo?) smišljanja, pojavio pred nacijom i rekao: ‘omaška’, bio je to službeni posjet! Dakle, Ured predsjednika republike ne zna je li Predsjednik države u službenom ili privatnom posjetu? I danima šuti na zahtjeve državnog povjerenstva da se to razjasni? I da onda nitko na kraju ne odgovara zbog te ‘omaške’? Pa to je i za afričke standarde demokracije malo previše!
Ali, gle, tko ga brani! Žarko Puhovski, dežurni moralni higijeničar kojem su mediji kao po komandi zaboravili razvratni moralni zločin, što je na suđenju Budiši i Čičku imao obraza svjedočiti u korist optužbe i tako cijeli život nositi žig čovjeka čije je svjedočenje koristilo njihovoj teškoj robiji! “Milanović putuje manje nego drugi predsjednici. To je potpuno izmišljeni problem”, reći će Puhovski, kao da se ovaj problem mjeri na kile! Ali to je čovjek koji će ovih dana reći da je dobro da je Đukanović izgubio izbore, premda je kristalno jasno da to znači povratak Crne Gore u velikosrpske ralje. Žarko Puhovski-doajen jugoslavenstva koji nikad ne bi imao ovog razumijevanja za proceduralne greške da se ne radi o Predsjedniku koji Tuđmanovu bistu baca u podrum. Sa svim konzekvencama tog čina.
Dakle, Zoran Milanović je 12. i 13. kolovoza bio u posjetu Albaniji. Albanskom premijeru, Ediju Rami, njegovom poznatom prijatelju, za kojeg su mediji tvrdili da mu je Milanović ranije bio savjetnik. Da mu je Rama prijatelj, potvrđuje u svojoj politički lascivnoj reakciji i sam Plenković. Dakle, najprije je rečeno da se radi o putovanju – privatnom. Sada tvrdi službenom. Recimo da Predsjednik govori istinu.
No, sa službenog posjeta naciji se redovito serviraju slike sa takvih susreta i barem protokolarno priopćenje. Ovdje nema ni slike ni priopćenja. Nikakvog traga da se radilo o službenom posjetu koji je na bilo koji način za Hrvatsku koristan. Čak niti neke maglovite bajkovite fraze o budućim hrvatskim ulaganjima. Ni slova. Nema niti vojnog dočeka, neke počasne bojne, nikakvog protokola. Baš kao kod svih – privatnih posjeta, zar ne? Milanović tvrdi da postoje svjedoci i nudi nam ih: mornari i zamjenik zapovjednika Hrvatske ratne mornarice! Pa nitko ne tvrdi da je bio u Maroku. Ne trebaju nam mornari da nam potvrde da su plovili u Albaniju! Naime, nitko ne tvrdi Predsjedničke, da niste bili u Albaniji! Nego da ste tamo išli u privatni posjet! Što, da i to pitamo mornare? Nevjerojatno, kakve idiote radi od svih nas!
A pogledajte tek ovaj titoistički prijevoz. Dakle, Zoran Milanović, čovjek koji tvrdi da zazire od svih oblika totalitarizma, nasljedovanja totalitarnih uzusa, čovjek koji je čak i bistu prvog hrvatskog predsjednika bacio u podrum jer zazire od tradicije, on je putovao u Albaniju doslovno onako kako bi tamo išao sa Hvara i jedan Josip Broz Tito. Dakle, sa Hvara, gdje odmara u Bakarićevoj rezidenciji, krenuo je vojnim helikopterom, pa vojnim brodom! Ne bi ni Tito bolje ni drugačije! Uvijek mi je fascinantno kad se političari brane, tako sad i Milanović, da je eto baš takav put tražilo policijsko osiguranje. Ispada kao da su švedske i norveške službe sigurnosti hrpe neodgovornih idiota, obzirom se njihovi premjeri voze u običnim putničkim zrakoplovima, a da je hrvatski Predsjednik prevožen kao ekskluzivna meta svih mogućih terorističkih bandi.
Specijalni prijevoz na kopnu, vodi i zraku! Kaj god, rekao bi Joža Vlahović. Kaj god! Ne, nego se ovdje radi o vrhunskoj demagogiji i dvoličnosti. Izbaciti ću pompoznu inauguraciju, od himne ću napraviti soundtrack Janis Joplin, u parlament ne dolazim na početku jednog mandata, makar su to radili svi moji prethodnici, čak niti ne priznajem sve državne blagdane, a neću ni glasovati da pošaljem poruku da sam neutralan da neutralniji ne mogu biti. Biste svih povjesnih ličnosti bacam u podrum, jer ne dopuštam robovanje nikakvoj tradiciji. Dakle, ja sam posve novo lice, moderan političar koji odbacuje, ali baš sve, makar i naznake starog, lošeg, malograđanskog, skorojevičevskog, nepotrebnog! Sve mjenjam! Ja sam moderni ljevičar, nova, mlada, neopterećena generacija, čovjek koji ustaje protiv svih nepotrebnih uzusa, pretjerivanja, nepotrebne pompe, moderni ljevičar koji ukida tradiciju koja nas guši u našem slobodoumnom razvoju, ja sam novi hrvatski ideološki Batman koji donosi novi, mladenački, pogled novih generacija na politiku i društvo. Sve mijenjam! Sve!
Samo se ljetovanja iz Bakarićeve vile ne odričem! E, to ne dam ni revoluciji! Kad me o tome pitate mrmljam sebi u bradu. Zanimljivo, to mu nije anahrono. To nije nepotrebno! To nije obuhvaćeno revolucionarnim mjenama! Toga me nije sram! Inauguraciju sam mjenjao između ostaloga i zbog troška! Čovjek je imao dojam da su Šeks, Šeparović i kompletna Vlada morali na inauguraciju nositi sendviče i Pipi sokove sa slamkom, da bi se štedjelo gdje nije nužno trošiti državni novac!
Pa nećemo bacati novce kao da smo neka bogata kraljevina! Ali ljetovati u Bakarićeoj vili na najljepšoj hvarskoj hridi, to je normalno. E vidite, to su vam dvolični ljevičari. Na sva usta promjene, promjene, promjene, oni ruše sve barikade sa visoko uzdignutom šakom, oni su mjera poštenja i morala, kosom kose ispred sebe sav korov svojih prethodnika, ali Bakaričevu vilu ne dam! Isto je bilo i sa Mesićem deset godina! Dobro, ima li prirodnijeg rješenja, 40 godina nakon smrti druga Vlade, da se “njegova” vila proda, a novac položi u državni proračun? Ima li poštenijeg, primjerenijeg, slikovitijeg poteza za nekog tko na velika zvona oglašava promjene? Ne bi li prodaja Bakarićeve vile bila sam vrh “ljevičarenja” i to u najboljem smislu zdrave demagogije?
Ne bi li trebala ići ruku pod ruku sa štednjom na inauguraciji? A ako ga se o tome ne pita, ne bi li bilo logično da u širokom luku izbjegava takve lokacije, pokaže prijezir prema komunističkim običajima, alergiju prema takvom ljetovanju i sram da se unatoč svojim gromkim laudama ni po čemu ne razlikuje niti od Mesića niti od Bakarića! Ali, ne, nema srama: to ću si ostavit! Za sebe i obitelj, došla bi i mama, ali je prevruće! A do Albanije je mami prenaporno! Zašto drugi put ne bi uzeli onaj veliki vojni transportni zrakoplov, što prevozi mislim 20 marinaca, pa da do drugog koljena pobočno pokupi najširu obitelj? Što ne bi svi uvijek putovali s njim? Jer,uz sve to, naš će inače štedljivi Predsjednik ovo ljeto, čini se ipak u privatni ( pa da je i službeni!) posjet, putovati kao Kim il Sung! Vojnim brodom, policijskim helikopterom! Ali, inače naš je Predsjednik sav satkan od promjena, moje pravo je ime Promjena, sve relacije ću mijenjati, donijeti novi pogled, pogled novih generacija koje nikakve veze nemaju sa starim filmovima, kojima se pak posebno gadi kad političari državno koriste kao privatno! E to ću odmah mjenjati!
Kad bi tome bilo tako, onda bi Milanović katamaranom došao do Splita, sjeo u zrakoplov i otišao u Albaniju! Kao čovjek, a ne kao Tito!
Službeni posjeti su osim toga nešto što se najavljuje javnosti iz Ureda Predsjednika. Kao što je posjet Sloveniji bio najavljen. Tko normalan taji službeni posjet? Da je posjet uistinu bio službeni, to bi Ured nedvosmisleno morao znati. Tu onda nema zabune. Ili je diverzija! Potpuno je nemoguće da je Ured za posjet za koji je znao da je službeni naveo da je privatni. Jer, da je tome tako, netko bi danas završio na burzi. Ali, nema kazne. Nikome! Nikakve! Sve je – kao nekad…
I ovo nije prvo Milanovićevo muljanje. Kad je trebao ići na vojnu paradu u Moskvu, dva dana prije puta vidio je da su svi svjetski državnici u znak prosvjeda protiv Putinovog totalitarizma demonstrativno odbili doći u Moskvu. Svi osim Vučića i Lukašenka. Treći je državnik trebao biti Zoran Milanović. Potpuno neoprezno danima, pa i tjednima (odmah koji dan nakon pobjede na izborima), je najavljivao da će ići u Moskvu, uopće ne razmislivši niti analiziravši situaciju. Kad je shvatio u kojem društvu će biti na Crvenom trgu, smislio je priču o tome da se eto pokvario Predsjednikov zrakoplov pa ne može u Moskvu. Ali, kako Milanović u medijima duboke države uživa potpuno poštovanje i zagovor, njegovi gafovi za razliku od gafova Kolinde Grabar Kitarović nisu afere prvog reda. Tako da nikad nitko nije pitao kad se zrakopolov pokvario, kad se popravio, gdje se pokvario ako Predsjednik s njim nije niti letio i stotinu sličnih logičnih pitanja na ovo idiotsko obrazloženje. I sve smo to s njim prošli u jedva pola godine! Što nas tek čeka u slijedeće četiri i pol?