Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak za N1 je komentirala napad na bivši saborsku zastupnicu Vesnu Škulić. Podsjetimo, fizički ju je napala osoba koja joj je pružala pomoć u domu.
Slonjšak se osvrnula na situaciju u državi i odnosu prema osobama s invaliditetom.
“Poslala sam joj mail, ali nismo se uspjele čuti”, rekla je Slonjšak o slučaju Vesne Škulić.
“Osuđujemo taj brutalan čin i nadamo se da će institucije napraviti sve što trebaju. To je osoba s invaliditetom koja je žrtva, koja se nije mogla samostalno obraniti, ovako je ona dovedena pred gotov čin. Velik je problem osobama s invaliditetom kad se radi o podršci u domu, zapravo se ne zna što se događa iza zatvorenih vrata. Osobe koje skrbe su jedan na jedan, zatvoreni odnosi gdje nema nadzora i kontrole osim svjedočanstva. Nama, osobama s invaliditetom, treba cijeli vid različitih usluga koje će pomoći da osobe s najtežim invaliditetom dobiju pomoć kroz cijeli dan”, istaknula je.
Na pitanje u kojoj je fazi zakon o osobnoj asistenciji, odgovorila je kako “svi koji imaju potrebu za podršku, bilo stariji, roditelji djece s teškoćama, svi uvode osobe ili po vlastitom izboru, sami traže osobe od povjerenja i slično”.
“Ne možemo znati motive, česte su pljačke. Godinama je sve u redu i onda se dogodi kazneno djelo. Što se tiče zakona, od početka govorimo da je nužno donijeti ga – i radi reguliranja radnog odnosa asistenata, zbog plaća koje su ispod svakog minimuma. Jedan asistent za osobe s invaliditetom dobije od 21 do 25 kuna po satu”, naglasila je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.
Istaknula je kako je teško naći kvalitetnu i stručnu osobu za takav oblik pomoći.
“Sve je teže naći uopće kvalitetnu osobu jer je na tržištu rada sve manje osoba koje uopće rade takav posao. Rade u privatnom sektoru ili bolnicama. Ako netko i želi, postoji problem motivacije. Ako osoba ne može podmiriti životne troškove, što može sa 2.000 kuna? Treba odrediti razine od zahtjevnih i složenih do jednostavnih poslova. To treba biti složeno i treba promišljati kako financirati uslugu, regulirati cijene u privatnom sektoru. 2006. je počela usluga, od 2009. je bio nagovještaj da će se donijeti zakon. Radi se o svim vladama u zadnjih 20 godina. Problem je dugoročni pogled na život osoba s invaliditetom, poimanje da smo građani koji trebaju podršku, da ne idemo van svojih želja, svima je u interesu da živimo po svom izboru”, rekla je.
Prokomentirala je i navodnu izjavu zamjenika državne tajnice Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade da imamo previše osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i da država baca novce kroz prozor.
“Mislim da politika treba gledati na osobe s invaliditetom kao građane koje treba iskoristiti kao potencijal, da se zaposle gdje mogu, da se uključe u život zajednice jer bez podrške to nije moguće”, zaključila je Slonjšak.