Na središnjoj proslavi 27. obljetnice Oluje okupilo između 5.000 ljudi, razlog je tome nešto stroži protokol, pa se na svečanost moglo samo uz pozivnicu ili akreditaciju.
U razgovoru za Dnevnik Nove TV je rekao kako je možda bilo lakše ući u Knin 5. kolovoza 1995. godine, nego u petak zbog jakog osiguranja.
“Bilo je ne samo veličanstveno već i jako emotivno. Dolazim iz Sinja, bili smo u ratnoj zoni i sjetim se kad smo mi 1991. bježali iz svojih kuća na području Peručkog jezera, kad je ratni zločinac Ratko Mladić okupirao branu Peruču”, prisjetio se Malbaša dodavši kako mu tada nikako nije bilo jasno da moraju bježati iz svoje kuće.
“Zbog čega, zašto, tko nas to napada”, pitao se Malbaša, koji je skupa s preminulim novinarom HTV-a Joškom Martinovićem i Četvrtom gardijskom brigadom ušao s Dinare, brda Plješivica preko vojnog poligona crvene zemlje.
“S nama je bio kompletan zapovjedni kadar Četvrte gardijske brigade na čelu s generalom Damirom Krstičevićem. S lijevog boka bila je Sedma gardijska brigada. Te dvije brigade dobile su počast da prve uđu u oslobođeni kraljevski grad Knin”, opisao je Petar Malbaša i prisjetio se kako je bilo nešto civila koji su ih čekali kraj kružnoga toka, a “svi neprijateljski vojnici ili četnici, njih 800 bilo je kod međunarodnih snaga u južnom logoru”. Ta vojarna kasnije je dobila ime Andrija Matijaš Pauk.
“General Ante Gotovina, koji je bio na čelu operacije Oluja, izdao je zapovijed da nitko ne smije ući tu gdje su međunarodne snage i da se zaštite neprijateljski vojnici.
Malbaša je tada pitao sjećamo li se kad je srpska vojska ušla u Vukovar kako se srpski vojnik ponašao, a kako se hrvatska vojska ponašala.
“Svi mladi vojnici koji su svjesno ginuli za slobodu naše jedine domovine nisu imali straha bili su svjesni da će mnogi dati život za domovinu i često se osjetim kao da mi u testamentu ostavljeno da pričam o njima”, zaključio je Malbaša.