Na Balkanu, kriminalne bande u srcu državnog sustava’, naziv je teksta Remya Ourdana koji je objavio francuski Le Monde u okviru serijala ‘Geopolitika mafije’.
“Razlozi za eksploziju nasilja posljednjih godina između razbojnika iz Srbije i Crne Gore ponekad ostaju misteriozni. Pucnjave u kafićima, eksplozije automobila, tijela pronađena na ulicama Beograda, Kotora ili Podgorice, da ne spominjemo nepoznat broj nestalih – sedam godina rata bandi, atentata i osveta, ostavili su bilancu od najmanje pedeset mrtvih”, piše list.
Dodaje se da su glavni okidači ovih događaja poznati i oba su se dogodila 2014. godine.
“S jedne strane, nestanak najmanje 200 kilograma kokaina u španjolskoj luci Valencia očito je izazvao podjele u kartelu na čelu s Darkom Šarićem i obilježio izbijanje ‘Kotorskog rata’ između dvije rivalske bande, klana Škaljara i klana Kavčana. S druge strane, uhićenje samog Šarića otvorilo je rat za nasljedstvo između njegovih najvjernijih suradnika, koji vode njegov imperij dok je on u zatvoru, i ambicioznih pojedinaca, koji sanjaju o većoj samostalnosti i profitu koji je prati“, navodi se u tekstu.
Rat bandi dobio je novi zamah dvije godine kasnije, 2016., nakon ubojstva Aleksandra Stankovića, poznatijeg kao Sale Mutavi, vođe bande Janjičari, sastavljene od najekstremnijih navijača beogradskog nogometnog kluba Partizan. Tradicionalno, u Srbiji su grupe huligana plodan rezervoar za podzemlje, kao što su to bile za paravojne policijske grupe tijekom ratova devedesetih godina, piše Le Monde.
“Ikona ovog paralelnog svijeta bio je, za vrijeme vladavine predsjednika i ratnog zapovjednika Slobodana Miloševića (1989.-2000.), Željko Ražnatović, poznatiji kao Arkan, lider navijača Crvene zvezde, drugog nogometnog kluba u Beogradu, a zatim i vođa Arkanovih tigrova, paravojne grupe koja je radila po zapovijedima srpske tajne policije. Arkan, koji je pred međunarodnim sudom optužen, kao i Milošević, za zločine protiv čovječnosti, ubijen je u hotelu Interkontinental u Beogradu, neposredno prije pada predsjednika Srbije, od strane ubojice koji je, kao i on, u jednoj ruci imao mafijaški pištolj, a u drugoj policijsku značku“, piše Le Monde.
Glavni akteri međunarodnog organiziranog kriminala
Glavni centri za pranje novca od trgovine ljudima su građevinarstvo, ugostiteljstvo, turistička infrastruktura itd., piše francuski list.
“Od pada komunizma i ratova u bivšoj Jugoslaviji, balkanske mafije su se toliko razvile da se danas smatraju glavnim akterima međunarodnog organiziranog kriminala. Srpske, crnogorske i albanske bande, koje su počele bujati prije tri desetljeća, od krijumčarenja oružja i cigareta, sada su glavni faktor u dostavi južnoameričkog kokaina u Europu. One također trguju heroinom i proizvode marihuanu i sintetičke droge. Njihov profit je takav da su uložili veliki dio prihoda u legalne ekonomske tokove“, navodi se u tekstu.
Dok su albanski kriminalci u početku nastajali iz povezanosti s talijanskom mafijom, oni u Srbiji i Crnoj Gori od početka su imali adut koji se, na toj razini može vidjeti samo u Rusiji – bili su u bliskoj vezi s državom, navodi Le Monde. Satkana u vrijeme komunizma i jugoslavenske tajne policije, pojačana u vrijeme ratova Miloševićevih specijalnih službi, ta veza je i dalje izuzetno jaka, konstatira list.
‘Mafijaške države’
Stručnjaci se čak pitaju mogu li se Srbija i Crna Gora opisati kao “mafijaške države” i, s obzirom na financijsku moć koju je stekao svijet organiziranog kriminala, radi li se još uvijek o razbojnicima koji su u službi države ili su sada te dvije države te koje su u službi razbojnika.
U Srbiji razlikujemo tri različita razdoblja.
“Milošević je bio kum kriminalaca i paravojnih formacija. Onda je 2000. godine premijer Zoran Đinđić pokušao riješiti problem pa su ga ubili 2003″, govori Vuk Cvijić, novinar tjednika NIN.
Za vrijeme vladavine Demokratske stranke, između 2000. i 2012. godine, „iako je još uvijek bilo korupcije, više nije postojala direktna veza između srpskih vlasti i organiziranog kriminala“, smatra Cvijić.
U to vrijeme izvedene su dvije velike policijske operacije, u suradnji s Interpolom i stranim policijskim službama – Operacija Sablja, protiv zemunskog klana i Đinđićevih ubojica (2003.) i Operacija Balkanski ratnik, protiv kartela Darka Šarića (2009.).
Mafija postala jača od države?
“Danas, pod Vučićem, država i mafija ponovno surađuju do te mjere da više ne postoji jasna razlika između njih”, kaže Vuk Cvijić.
Netko bi se čak mogao zapitati je li mafija postala jača od države.
U Crnoj Gori je priča drugačija, jer je isti čovjek, Milo Đukanović, na vlasti od pada komunizma 1991. godine.
„Đukanović je šef. Svi crnogorski klanovi imaju istog poslodavca – predsjednika države“, optužuje Jovo Martinović, poznati novinar koji dvadeset godina istražuje organizirani kriminal.
Za razliku od Latinske Amerike u kojoj je Pablo Escobar bio bandit koji je djelovao protiv države, u Crnoj Gori, Pablo je predsjednik, dodaje Martinović.
‘Mnogi kriminalci imaju značke tajne službe ili policije’
Blizak odnos između političkih vlasti i organiziranog kriminala očito je teško dokazati s obzirom na to da, čak i ako neke istrage ponekad ukažu na nekog političara ili biznismena, “organska veza povijesno ide putem tajnih službi”, primjećuje europski diplomat koji odavno poznaje svu zamršenost srpske i crnogorske vlasti.
“Trgovinu organiraju vlasti Srbije i Crne Gore. Mnogi kriminalci imaju značke tajne službe ili policije. Dvojica predsjednika rade zajedno i imaju zajedničke interese“, kaže Jovo Martinović.
Eksperti također ukazuju na ulogu, koju uz svakog predsjednika, ima njegov koji upravlja obiteljskim poslovima. Andrej Vučić u Beogradu i Aco Đukanović u Podgorici tako igraju ključnu ulogu na ivici politike, biznisa i prljavog novca, piše Le Monde.
„Droga je jedno“, kaže diplomat.
‘Državna operacija koju je teško dokazati’
Međutim, Đukanović je svoje bogatstvo nesumnjivo više izgradio na privatizaciji nego na ilegalnoj trgovini. Njegov brat Aco je milijarder, konstatira novinar Le Monde Rémy Ourdan.
“Nitko na međunarodnoj sceni ne zna kako da se uhvati u koštac s pitanjem organiziranog kriminala u Srbiji i Crnoj Gori“, kaže Stevan Dojčinović, istražitelj na srpskom istraživačkom portalu Krik, “jer nitko ne razumije srž problema – to nije problem korupcije pojedinaca, to je državni sustav”.
To je već bio slučaj u Miloševićevo vrijeme, a nastavlja se i s Vučićem i Đukanovićem. To je državna operacija koju je teško dokazati, dodaje.
Talijansko pravosuđe, koje je u nekoliko navrata pokušavalo istražiti odnos između političara i kriminalaca na Balkanu, posebno s Milom Đukanovićem u slučajevima vezanim za talijansku mafiju, polomilo je zube u tom nastojanju. Ni pravosuđe u drugim europskim zemljama nije uspjelo doći glave naredbodavcima ozloglašenih trgovaca drogom. Oni koji već dugo istražuju organizirani kriminal u bivšoj Jugoslaviji također smatraju da taj kriminal, vezan za državne tajne službe, druge obavještajne službe, američke i europske, štite, u zamenu za informacije, ili čak kroz političke dogovore, piše Le Monde.
Na Balkanu 300 kriminalnih grupa
“Zapad pokušava dovesti Srbiju u Europu, dok Aleksandar Vučić ima bliske odnose s Moskvom i srdačne odnose s Pekingom. A Milo Đukanović je povijesno gledano još i najiskreniji prozapadni, pro-NATO, proeuropski lider u regiji“, analizira jedan europski diplomat.
U ime geopolitike, žmiri se na nedopuštene aktivnosti ovih inače krhkih država, dodaje se u tekstu Le Mondea.
Uz vrlo netransparentno pitanja umješanosti tajnih službi u kriminalne radnje, razumijevanje zamršenosti bandi nije lak zadatak za istražitelje.
“Balkanski organizirani kriminal nikada nije imao bosa svih bosova kao talijanska mafija. To su nezavisne ćelije, koje se brzo razvijaju, unutar grupa koje se same dijele i ponovo spajaju. Na Balkanu postoji oko 300 kriminalnih grupa”, kaže Dojčinović.
“Ne postoji balkanski kartel, to je suradnja između bandi, čiji je glavni zadatak transport kokaina iz Latinske Amerike u Europu“, potvrđuje Saša Đorđević iz Beogradskog ureda Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, neovisne organizacije sa sjedištem u Ženevi.
U Srbiji se, nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića i operacije Sablja, srpski krijumčar crnogorskog porijekla Darko Šarić etablirao kao jedini koji je donekle uspio ujediniti ovu kaotičnu galaksiju. Šarić je smatran najmoćnijim narkobossom kojeg su ove zemlje imale u posljednjih trideset godina. U zatvoru je od 2014. osuđen na petnaest godina zbog trgovine drogom, zatim na devet godina zbog pranja novca 2020. godine. Još uvijek traju apelacijski postupci.