Joseph E. Stiglitz zabrinut je jer se, usprkos novim inflacijskim i ratnim okolnostima (koronakriza još nije završila), nije zaustavio proces zamjene kune eurom. Nobelovac i jedan od najuglednijih ekonomista današnjice iznio je svoju argumentaciju koja je, kao da je dogovoreno s Vladom Andreja Plenkovića, ignorirana ispod razine pristojnosti. Umjesto da smo pozvali poznatog ekonomista da relevantnim čimbenicima iznese svoje argumente te da odgovori na Vladine argumente, uslijedilo je nejasno obrazloženje koje to zapravo nije bilo. Tako se to radi u balkanskoj krčmi. Nije to jedini grijeh propusta javnih medija. Pritom valja reći da postoji znatan broj ekonomista koji se slažu s gospodinom Stiglitzom, kao što je to učinio autor ovih redaka na ovim stranicama. U petak, 25. ožujka 2022. godine, u Saboru smo svjedočili, prilikom usvajanja smanjenja poreznih stopa PDV-a, “nerazumijevanju” razlike između pravne i ekonomske incidence. Predlagači su namjerno u obrazloženju zašto ne prihvaćaju amandmane oporbe isticali pravnu incidencu, dok su predlagači amandmana, s pravom, obrazlagali svoje prijedloge na temelju ekonomske incidence. Umjesto da se otvori rasprava o tom prevažnom, odlučujućem, čimbeniku, šutke se prešlo preko tragične činjenice koja pokazuje i dokazuje kako je moguće nekažnjeno obmanjivati javnost. Postavlja se pitanje kako je moguće da javna sredstva priopćavanja ignoriraju temeljna načela prikupljanja, obrade i objave informacija? Koliko bi se povećao ugled javnih sredstava priopćavanja da su, kojim slučajem, komentirali bilo stav nobelovca Stiglitza bilo razlike između ekonomske i pravne incidence? Mišljenja sam da bi se o tom i takvom postupku govorilo, kritiziralo i, što je naročito važno, prestalo s omalovažavanjem hrvatskih građana.
Profitna logika
Dakako, ignoriranje ovako važnih događaja nije slučajno, a odgovor nećemo dobiti jer je to, kako se to danas lijepo kaže, stvar poslovne i programske politike. Drugim riječima, javnim medijima dominira profitna logika, što znači da se marginalizira interes građana. Ne treba zaboraviti, što se redovito prešućuje, da su javni mediji dužni voditi računa o interesima građana. Kako bi zadržali gledanost, dramatiziraju pojedine događaje koji po svom značenju ne spadaju u red važnih informacija.
Da bi se anticipirale nejasnoće glede zaštitne kamate na kapital, moja će današnja diskusija pokušati ukazati na relevantne argumente zašto ju je potrebno vratiti u porezni sustav. Inflacija koja divlja i kojoj se ne nazire kraj snažno ugrožava reproduktivnu sposobnost svakog, pa i hrvatskog gospodarstva, što je moguće znatno ublažiti zaštitnom kamatom na kapital. Vjerujem da će inflacija “vratiti” zaštitnu kamatu na kapital u porezni sustav Lijepe Naše.
Zaštitna kamata na uloženi kapital poduzetnika (trgovačkog društva) uvedena je u naš porezni sustav još davne 1994. godine, kada je cjelokupni porezni sustav temeljito rekonstruiran, a primjenjivala se do 2000. godine, kada je ukinuta. Hrvatska je prva zemlja koja je u potpunosti uvela instrument zaštitne kamate na kapital. To je bilo veliko postignuće, kako u teoretskom, tako i u praktičnom pogledu. Napuštanje zaštitne kamate na kapital ocijenio sam tragičnim potezom tadašnje vlade. Razočaranje tim činom bilo je tim veće što se napuštanje zaštitne kamate dogodilo u vrijeme prve smjene HDZ-ove SDP-ovom vladom. Tako su se građani vrlo brzo razočarali ili, što je isto, izgubili iluziju kako će se promijeniti dotadašnji pristup državnom proračunu – država uzima koliko joj treba bez obzira na posljedice te i takve politike. Umjesto očekivanih korekcija u smjeru smanjenja prava proračunskih korisnika koja su iznad materijalnih mogućnosti zemlje – čitaj: neodrživo – nastavilo se s politikom mekog budžetskog ograničenja putem zaduživanja u inozemstvu.
Tragično sjeme
Temeljni razlog današnjih problema proračuna “kreiran” je 1998. godine, kada su povećana prava proračunskih korisnika kao posljedica neočekivano obilnih poreznih prihoda na temelju novouvedenog PDV-a. Neočekivani veliki porezni prihodi bili su posljedica posebnosti ovog poreznog oblika poreza na potrošnju (oporezivanje zaliha) i ostvaruju se samo prilikom uvođenja ili povećanja poreznih stopa PDV-a. Kada su porezni prihodi od PDV-a prestali eksplozivno rasti, državni proračun je završio u problemima koji su rezultirali snažnim rastom proračunskih rashoda kako bi se realizirala povećana prava proračunskih korisnika. Tada je posijano “tragično sjeme” koje sve vlade do dana današnjeg nisu ni pokušale odstraniti. Tako je iz fiskalnih razloga uklonjen, po mojem mišljenju, najbolji instrument porezne i ekonomske politike – zaštitna kamata na kapital. Usput rečeno, ukinuće zaštitne kamate na kapital nije rezultiralo značajnim poreznim prihodima proračuna. Narodski rečeno, za mali novac smo “dali” moćan instrument ekonomske politike. Od tada se zalažem za povrat zaštitne kamate na kapital. U tome nisam sam. Jasno, neuspješno jer u žiži interesa tadašnje i svake druge vlade bilo je kako namaknuti potrebna sredstva (fiskalni aspekt oporezivanja) kako bi se pokrila zakonom propisana prava proračunskih korisnika, dok se o materijalnim mogućnostima, poreznom kapacitetu poreznih obveznika, nije vodilo računa (ekonomski aspekt oporezivanja). Sve se svelo na Colbertovu misao (francuski ministar financija i poznati merkantilist iz XVII. stoljeća) o potrebi maksimalnog čerupanja guske uz što manje gakanja. Dakle, fiskalni pristup poreznom sustavu i poreznoj politici temeljno je odredište svake dosadašnje, pa i ove današnje vlasti, dok su ekonomski aspekti, koji su sve važniji u svim dinamičnim gospodarstvima, ignorirani. Narodski rečeno, imaš vlast – uzmi koliko ti treba (ponekad koliko hoćeš). Nije potrebno voditi računa o gospodarstvu i građanima. Tako, rekli bi ekonomisti, gospodarstvo funkcionira u tvrdom budžetskom ograničenju, dok za državu vrijedi pravilo (pre)mekog budžetskog ograničenja.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jest činjenica da moj zahtjev za povrat zaštitne kamate na kapital nije dosad podržala kako Hrvatska udruga poslodavaca, tako ni Hrvatska gospodarska komora (sic!). Nevjerojatno, ali je tako. Nadam se da će prisutna inflacija, konačno, otvoriti ovo važno pitanje na koje ćemo dobiti argumentirani odgovor, što nije mali zahtjev ako se ima u vidu prisutna kratkoročna politika preživljavanja od danas do sutra.
Pozitivan učinak
Kako je riječ o relativno novom instrumentu porezne i ekonomske politike, manje poznatom hrvatskim građanima, treba objasniti što je to zaštitna kamata na kapital. Zaštitna kamata je u jednom dijelu zaštita od inflacijskih destrukcija na kapital investitora i, u drugom dijelu, svojevrsna porezna olakšica pri oporezivanu poduzetničke dobiti tako da se priznaje “programirana cijena uloženog kapitala” koja je zakonom utvrđena veličina u postotku od vlastitog kapitala. Najprije je iznosila 3% do 1995. godine, da bi se potom povećala na 5% do ukinuća. Iznos zaštitne kamate bio je rastući jer je osnovica za obračun bila ukupni, a ne samo upisani, kapital. Riječ je o istinskom ekonomskom instrumentu kojemu je cilj povećanje (ekonomski pristup oporezivanju), a ne proširenje porezne osnovice (fiskalni pristup oporezivanju). Važno je uočiti, kako bi rekao naš premijer Andrej Plenković, da se tako postiže pozitivan učinak onemogućujući isplatu dijela dobiti, s jedne strane, kao i njezina realokacija, recimo, u inozemstvo, s druge strane. Prema tome, ostvarena neto dobit, ako ostane u društvu i uključi se u poslovni ciklus, “proizvodi” u idućem razdoblju, uz istu stopu, veću zaštitnu kamatu, odnosno veću poreznu olakšicu pri istom poslovnom rezultatu što, sa svoje strane, ima pozitivan učinak na stabilnost poslovanja poslovnog subjekta. Drugim riječima, zaštitna kamata na kapital povećava vlastita sredstva i smanjuje potražnju za kreditima. Dragi čitatelju, morate priznati, elegantna i objektivna podrška investitorima. Nema potrebe za birokracijom.
Pokušat ću na pojednostavljenom primjeru prikazati funkcioniranje zaštitne kamate. Recimo da ste investirali u poslovni pothvat 100 jedinica. Nakon poslovne godine ste ostvarili razliku između prihoda i rashoda od 10 jedinica. U postojećem sustavu oporezivanja platili biste porez 1,8 jedinica (18%) ili 1,0 (10%) jedinicu poreza na dobit pa bi vam preostalo 8,2 (u slučaju da ste veliki poduzetnik) ili 9,0 jedinica (u slučaju da ste mali poduzetnik).
Dvostruko oporezivanje
U 2022. godini predviđa se inflacija od 5% (već je sada jasno da će biti veća), što znači da će investitor izgubiti na kapitalu 5% ili pet jedinica. Prema tome, potrebno je da uračunate gubitak na kapitalu i oduzmete ga od ostvarene dobiti. Vi niste zaradili 8,2 jedinice, nego 3,2 jedinice. U slučaju velikog ili malog poduzetnika vaša zarada iznosi samo 5 jedinica. Prema tome, model zaštitne kamate na kapital, kako bi se eliminirali inflatorni učinci, morao bi iznositi – 5%, upravo onoliko kolika se predviđa inflacija. To je dio zaštitne kamate na kapital koji omogućuje investitoru da zaštiti od inflacije svoj investirani kapital pa, prema tome, investitor nije dobio ništa. Oporezivanje nominalne dobiti predstavlja dvostruko oporezivanje: najprije inflatorni porez, a potom primjena porezne stope poreza na dobit na nominalnu dobit. Međutim, država kojoj je cilj dinamizirati investicijsku aktivnost, a ne raspolaže dovoljnom štednjom, slučaj Hrvatske, može dodatno stimulirati investitore programiranom akumulacijom koju investitor mora pripisati vlastitom kapitalu i tako smanjiti poreznu osnovicu poreza na dobit.
Tu postoje mnoge mogućnosti. Uzmimo u našem primjeru da je država vratila zaštitnu kamatu na kapital i odredila da je prinos od 4% dovoljno stimulativan kako bi zadržala postojeće i privukla nove investitore. Obrazloženje zašto država dopušta smanjenje porezne osnovice za 4% jednako je obrazloženju o neoporezivom dijelu dohotka od rada koji iznosi 4000 kuna (predlažem da od 1. siječnja sljedeće godine zajedno s povratom zaštitne kamate na kapital iznosi 1000 eura). Prema tome, država smatra da je dobit od 4% naknada za svekolike rizike i neizvjesnosti (premija osiguranja) s kojima se poduzetnik susreće u svojoj poslovnoj aktivnosti u neuređenom hrvatskom društvenom sustavu. Ovo je usporedivo s razlikom između domaćih i inozemnih kamatnih stopa. Naime, razliku je moguće, potrebno, obrazložiti posebnim rizicima hrvatskog društvenog sustava. Preostali dio, kad se odbije zaštita na kapital zbog inflacije i naknada za rizike, predstavlja poreznu osnovicu poreza na dobit.
U našem slučaju, veliki poduzetnik bi od 10 jedinica bruto dobiti najprije odbio 5 jedinica na ime inflacije i, potom, 4 jedinice na ime naknade za rizike u poslovanju (4% u našem slučaju može se identificirati kao minimalni prinos na investiciju). Prema tome, naša bruto dobit ne iznosi 10 jedinica. Ona iznosi samo jednu jedinicu koja predstavlja poreznu osnovicu poreza na dobit. Prema postojećim propisima naš veliki poduzetnik platio bi poreza na dobit 0,18 jedinica, dok bi mali poduzetnik platio poreza na dobit 0,1 jedinicu. Moj je prijedlog da porezna stopa poreza na dobit iznosi za sve 20%, što znači da bi porezna obveza poreza na dobit iznosila 0,20 jedinica. Umjesto postojećeg sustava oporezivanja dobiti uvođenje zaštitne kamate na kapital, u našem primjeru, smanjilo bi poreznu obvezu poreza na dobit suglasno poreznoj snazi poreznog obveznika.
Ideja neoporezivog dijela profita, kao što je rečeno, može se poistovjetiti s neoporezivim dohotkom od rada. Naprosto se polazi sa, za mene prihvatljivog i opravdanog, polazišta kako do određene razine ni rad ni kapital nemaju poreznog kapaciteta. To je odlučujući argument zašto je potrebno i poželjno uz inflaciju u zaštitnu kamatu uračunati razuman prinos na kapital. Jednostavno, u tržišnoj državi, što vrijedi za sve članice jedinstvenog EU tržišta, ekonomska i svaka druga politika polaze od principa suradnje s gospodarstvom kako bi se povećala ili bar zadržala njegova konkurentnost. Suradnja gospodarstva i države uvijek je bila i jest prisutna u razvijenim, i na temelju toga, suverenim državama. Izneseno predstavlja kriterij kojim se ocjenjuje je li je ili nije proaktivna porezna i ekonomska politika. Nažalost, u postojećem poreznom sustavu ta se činjenica ignorira. Ono što se može i treba, u ovisnosti o ciljevima ekonomske politike, jest visina zaštitne kamate iznad inflacije. Tako izvršna vlast putem zaštitne kamate na kapital može, i treba, utjecati na gospodarsku aktivnost.
Loš instrument
Navedene karakteristike zaštitne kamate imaju svojstvo tzv. ugrađenog stabilizatora koji autonomno i automatski djeluju. Zaštitnoj kamati na kapital nije potrebna birokracija! Naime, u doba prosperiteta profiti progresivno rastu pa raste i porezni kapacitet poreznog obveznika, pa, prema tome, određeni postotni iznos zaštitne kamate iznad inflacije može biti snažan instrument, ovisno o ciljevima ekonomske politike, pro ili kontra poslovnom ciklusu. Ono što je bitno za poduzetnike jest eliminacija rizika na temelju inflatornih učinaka na uloženi kapital. Naime, u uvjetima inflacije, vlastiti se kapital “topi”, nestaje, a porezna obveza poreznog obveznika se povećava proporcionalno intenzitetu “topljenja” (stopi inflacije).
Današnji model oporezivanja dobiti zoran je primjer kako loš instrument porezne i ekonomske politike, zbog fiskalnih prioriteta, može zamijeniti dobar model oporezivanja dobiti. Ne ulazeći u detalje, spomenimo mogućnost po kojoj se smanjuje porezna osnovica poreza na dobit ako se dobit ili jedan njezin dio investira u kupnju nove opreme. Tu i takvu mogućost je svojevremeno Kukuriku koalicija nazvala velikom podrškom poduzetništvu. Tome stavu se pridružila i HDZ-ova vlast. Je li to istina? Po mome mišljenju ne samo da nije nego je takvo mišljenje opravdanje za rastuću birokratizaciju sustava. Evo zašto. Nalazimo se u višegodišnjoj depresiji. Instalirani kapaciteti, čitaj: fiksni troškovi, predstavljaju ozbiljno ograničenje održavanja bilo koje tvrtke “iznad vode”, području pozitivnog financijskog rezultata, jer se proizvodnja smanjuje, što rezultira viškom kapaciteta, ekonomisti bi rekli povećavaju se jalovi fiksni troškovi pa bi korištenje poreznog izuzeća poreza na dobit, ako kupimo nove kapacitete, predstavljalo – ludost. Drugim riječima, država nas stimulira da povećamo jalove fiksne troškove. Rečeno ne pretjerano zločesto: država zna najbolje što je dobro za poduzetnika. Narodski rečeno – neshvatljivo.
Eksterni šok
Razlika učinaka između instrumenta zaštitne kamate i smanjenja porezne osnovice u slučaju investicija je dramatična. Institut zaštitne kamate na kapital smanjuje poreznu osnovicu poreza na dobit koja se pripisuje kapitalu. Pripisan iznos kapitalu nije moguće isplatiti vlasnicima osim neizravno kad vlasnik prodaje svoj udjel ili dionice. Zato gospodarstvo podržava institut zaštitne kamate na kapital. Drugim riječima, instrument zaštitne kamate na kapital može se komparirati s kapitalnim dobitkom. Iznos koji je pripisan kapitalu poduzetnik koristi na način koji ocjenjuje da je najbolji u realizaciji njegove poslovne kombinacije. To može biti kupnja stroja, u vrijeme sedam debelih krava, ali i podmirenje obveza prema vjerovnicima ili smanjenje kreditne obveze, u vrijeme sedam mršavih krava. Dakle, smanjena se porezna obveza, u slučaju postojanja instrumenta zaštitne kamate, koristi slobodno bez uplitanja svemoćne i sveznajuće vlasti.
Pogledajmo sada neke ekonomske učinke instrumenta zaštitne kamate.
Instrument zaštitne kamate na kapital povećava iznos vlastitih u odnosu na tuđa, kreditna, sredstva. U Lijepoj Našoj najveći broj tvrtki je osnovan s početnih 20.000 kuna, što, po prirodi stvari, onemogućava pristojan kreditni rejting. Studenti ekonomije će vam jasno reći kako nije dobro ako je vlastiti kapital manji od trećine imovine. Kako je u gospodarstvu prisutna velika nelikvidnost, zatezanje plaćanja dobavljačima koliko je to moguće spada u arsenal “dobrog privređivanja” pa kratkoročni izvori sredstava dominiraju u izvorima financiranja tvrtki, što, razumje se samo po sebi, iste čini dodatno nestabilnima – čak i manji eksterni šok postaje nesavladiv. Država u toj priči nije izuzetak, kao što to zorno pokazuje neprimjereno visok dug prema veledrogerijama. Instrument zaštitne kamate na kapital iznad stope inflacije ima značajne pozitivne učinke na financijsku stabilnost gospodarstva. Što može biti poželjnije u dramatično osiromašenom gospodarstvu?
Kvaka 22
Posebno je snažno djelovanje zaštitne kamate na kapital na tekući račun platne bilance. Tekući račun platne bilance ima četiri podračuna: roba, usluga, dohodaka i transfera. U ovom slučaju nas posebno interesira podračun dohotka. Naime, iz podračuna dohotka lijepo se vidi je li zemlja u većoj obvezi prema inozemstvu za kamate i dividende nego što uprihodi od inozemstva po tim istim osnovama. Lijepa Naša ima velik inozemni dug (gotovo 45 milijardi eura inozemnog duga plus 25 milijardi devizne štednje predstavlja ukupni devizni dug od 70 milijardi eura – što je razlog i opravdanje ovako velikim deviznim pričuvama i argument zagovornicima trenutne zamjene kune eurom), dakle, ima velike kamatne obveze prema inozemstvu. Jednako tako, naša je zemlja rasprodala obiteljsko srebro (bankarski sustav, telekomunikacije, najučinkovitiji dio industrije: INA, Pliva, Tesla…) inozemnim investitorima pa iz godine u godinu rastu obveze prema inozemstvu za (ne)isplaćene dividende. Dividende su “kvaka 22” kada je riječ o instrumentu zaštitne kamate na kapital. Naime, ako postoji instrument zaštitne kamate na kapital, tada inozemni investitori ne mogu povući dividende za iznos zaštitne kamate na kapital. Riječ je o značajnim sredstvima jer inozemni investitori kontroliraju najveći dio gospodarske strukture veće dodane vrijednosti. Usput rečeno, saldo podračuna dohotka tekućeg računa platne bilance nazvao sam karcinomom i značajnim ograničenjem u vođenju proaktivne ekonomske politike. Hrvatskoj je nasušno potrebno smanjiti koliko je god to moguće odljev deviznih sredstva. Naprosto odnos deviznih pričuva i inozemnog duga, s jedne strane, te, s druge strane, činjenica da je financijski sustav u vlasništvu inozemnih investitora zahtijeva maksimalan oprez u vođenju ekonomske politike kako bi naši vjerovnici/investitori razumjeli razloge naših mjera ekonomske politike. Općenito, transparentno i argumentirano upravljanje gospodarstvom mora biti prepoznatljivo i prihvaćeno od naših vjerovnika (što valja imati u vidu pri definiranju suvereniteta). U njih valja ubrojiti i “domaće poslovne banke”.
Odlučujuća uloga
Iz navedenog slijedi jasan zahtjev za povratom zaštitne kamate na kapital. Koliko bi ona morala iznositi? Hrvatska nema dovoljno vlastite štednje kako bi pokrenula značajniji investicijski ciklus. Da je tome tako, svjedoče odobrena nam sredstva od EU-a kako bi se dinamizirao gospodarski razvoj. Taj bi manjak hrvatsko gospodarstvo moglo nadoknaditi povećanjem investicijske aktivnosti iz inozemstva, posebno dijaspore. Iz navedenog slijedi da bi visina zaštitne kamate na kapital, iznad stope inflacije, morala omogućiti željenu razinu investicijske aktivnosti, sukladno koncepciji i strategiji razvoja. Drugo je pitanje imamo li koncepciju i strategiju razvoja. Mislim da je zaštitna kamata iznad inflacije od 4% dovoljno poticajna da privuče značajniju investicijsku aktivnost. Zato predlažem već u ovoj godini uvođenje zaštitne kamate na kapital uvećane za visinu inflacije kojom bi se sačuvala reproduktivna sposobnost hrvatskog gospodarstva. Uvođenje zaštitne kamate na kapital mnogo je primjerenija mjera od smanjenja standardne stope PDV-a. Osim toga, smanjenje standardne stope PDV-a mnogo više smanjuje porezne prihode nego uvođenje zaštitne kamate na kapital. Posebno je važno uočiti, kako bi rekao premijer Plenković, kako visoka porezna presija PDV-a preferira izvozno gospodarstvo, a zaštitna kamata na kapital gospodarsku aktivnost općenito. To je potrebno shvatiti i razumjeti kad je riječ o ekonomskim aspektima oporezivanja.
Dakle, osim mikroekonomskih učinaka, posebice na području korporativnih financija, postojali bi značajni učinci kako na kretanje kamatnih stopa, tako i na saldo tekućeg računa platne bilance. Tako bi instrument zaštitne kamate na kapital značajno podržao oživljavanje gospodarske aktivnosti, s jedne strane, i, s druge strane, privukao inozemne investitore jer bi im se povećao prinos na ulaganja, kao i stabilnost poslovnog pothvata. Osim toga, ne najmanje važno, institut zaštitne kamate na kapital, kao uostalom i PDV, stimuliraju koncentraciju i centralizaciju kapitala. Rečeno narodski – velike ribe jedu male ribe, što povećava učinkovitost nacionalnog gospodarstva. Ignoriranje ovako snažnog i učinkovitog instrumenta ekonomske politike bio bi jasan pokazatelj kako naši političari ostaju političari, što će reći, od izbora do izbora pa što bude. Stanje u kojem jesmo i dosadašnji način razmišljanja vode u siromaštvo, bijedu, koje svojim povećanjem postaje ograničenje bilo kakvim promjenama. Zato pozivam Gospodarsku komoru Hrvatske i Hrvatsku udrugu poslodavaca da pokrenu javnu raspravu kako bi se na temelju argumenata donijela politička odluka, kako svoje odluke voli nazivati naš premijer Andrej Plenković. Javna sredstva priopćavanja mogla bi imati odlučujuću ulogu u povratu zaštitne kamate na kapital u hrvatski porezni sustav.
OKVIR1
EGD
RAZORNI UČINCI
N
Inflacija
umjetno povećava
profitnu maržu
PPS8
Inflacija ‘prelijeva’ vrijednost bilance stanja u bilancu uspjeha
TX
Korona depresija, u Hrvatskoj dva razorna potresa i ovaj nesretni rat iznova otvaraju pitanje inflacije pa je dobro podsjetiti na njezine razorne učinke. Inflacija “prelijeva” vrijednost bilance stanja u bilancu uspjeha, što znači da inflacija umjetno povećava profitnu maržu koja se potom neopravdano oporezuje porezom na dobit. Instrument koji je prethodio zaštitnoj kamati na kapital zvao se – revalorizacijski koeficijent. Sama riječ kazuje da je revalorizacijski koeficijent – koeficijent kojim povećavamo vrijednost imovine kako bi se “amortiziralo” smanjenje vrijednosti imovine poslovnog subjekta zbog inflacije. Taj je pristup neke gospodarske grane dovodio u (ne)povoljniji položaj zbog promjene relativnih cijena. Kako imovinu stječemo vlastitim ili/i tuđim sredstvima, to revalorizacijskim koeficijentom izjednačujemo vlastita i tuđa sredstva. Instrument zaštitne kamate odnosi se samo na vlastiti kapital, dok se tuđi izvori štite cijenom kapitala – kamatnom stopom (nominalna kamatna stopa = realna kamatna stopa + stopa inflacije).
OKVIR2
EGD
MALI PODUZETNICI ISTISNUTI
SU S KREDITNOG TRŽIŠTA
N
Temeljni akcelerator kriza
je kreditna aktivnost banaka
PPS9
Poslovne banke preferiraju kreditiranje stanovništva u odnosu na gospodarstvo
TX
Hrvatsko je gospodarstvo, posebno mali poduzetnici, istisnuto s kreditnog tržišta. Usput rečeno, temeljni akcelerator kapitalizma, i kriza, kreditna je aktivnost poslovnih banaka. Činjenica je da poslovne banke preferiraju kreditiranje stanovništva u odnosu na gospodarstvo, što je moguće identificirati putem sektorske raspodjele kredita. Ne treba gubiti iz vida mogućnost po kojoj poslovne banke provode politiku svojih investitora i, prema tome, mogu imati različite ciljeve u odnosu na ciljeve koje imaju HNB i Vlada. Mnoge se tvrtke, posebno one značajne za hrvatsko gospodarstvo, zadužuju u inozemstvu, a “domaće proslovne banke” vrše tek funkciju kreditnog agenta. Instrument zaštitne kamate na kapital povećava stopu samofinanciranja pa bi potražnja za kreditima bila manja za iznos zadržane dobiti koju omogućuje zaštitna kamata na kapital. Nadalje, financijska konsolidacija gospodarstva redefinirala bi tržišnu kamatnu stopu u pravcu njezina smanjenja – raste kreditni rejting gospodarstva. Investitori mogu, što često rade, umjesto dokapitalizacije financirati poslovanje svojih tvrtki putem kredita. Financirajući poslovni pothvat putem kredita, investitor implementira instrument zaštitne kamate na kapital. (Financijske institucije dodatno mogu smanjiti poreznu obvezu poreza na dobit povećanjem rezervacija klasificirajući kredite rizičnijima nego što to doista jesu ili povećanjem očekivanih šteta u slučaju osiguravajućih tvrtki.) Štoviše, u tom slučaju investitor može putem kamatne stope (politikom cijena) upravljati veličinom dobiti kako bi smanjio svoju poreznu obvezu.