Rijetki su oni koji su prije nekoliko godina mogli zamisliti da bi HDZ za svojeg koalicijskog partnera mogao prihvatiti HNS na čijem se čelu u to vrijeme nalazio bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, koji sve do suradnje sa strankom Andreja Plenkovića nije birao riječi na račun vladajućih. Bila je to koalicija temeljena na političkoj trgovini, koja pokazuje da je hrvatska politička scena svojevrsna kaljuža, ali i koalicija koja pokazuje da u politici naše zemlje baš ništa nije nemoguće. Posljednjih dana u HDZ-u se uvelike razrađuje plan za izlazak na parlamentarne izbore, na kojima bi se premijer Plenković, kako zasad stvari stoje, trebao boriti za svoj treći uzastopni mandat jer je od europske karijere digao ruke. Prema tvrdnjama naših dobro upućenih sugovornika iz HDZ-a, parlamentarni izbori mogli bi se održati oko Božića, odnosno do kraja ove godine, a najkasnije početkom iduće godine, jer Plenković i sada kada nam stiže recesija nastoji preduhitriti krizu i zadržati vladajuću poziciju, baš kao što je to učinio na prošlim parlamentarnim izborima, kada je kampanju obilježila borba protiv pandemije koronavirusa.
Dio paketa
Stabilnost je mantra na koju su se HDZ-ovci pozivali tada, ali i mantra na koju će se vjerojatno pozivati u nadolazećem razdoblju, kada krenu u još ozbiljniji dio kampanje kojoj praktički već svjedočimo. Plenković građane nastoji pridobiti Vladinim intervencijama u cijene goriva, ali i bonovima kojima će se socijalno ugroženom dijelu pučanstva pomagati usred poskupljenja struje i plina. Na tome vladajući ne misle stati pa se tako već sada najavljuju i određeni oblici pomoći za umirovljenike, a sve to moglo bi se namiriti zahvaljujući uspješno odrađenoj turističkoj sezoni. Dio je to paketa koji će Plenkoviću pomoći u borbi za još jedan mandat koji se ne čini nedostižnim.
U oporbenim redovima situacija je kaotična – SDP se pretvorio u manjinskog partnera isturenim pojedincima u dvama najvećim hrvatskim gradovima, Zagrebu i Splitu, te izvan toga praktički ne postoji na političkoj sceni, na desnici se ujedinjenje više ne spominje ni na papiru, a treće opcije poput platforme Možemo baš zbog vlasti u Zagrebu koju predvodi gradonačelnik Tomislav Tomašević sve ozbiljnije gube potporu pa je malo vjerojatno da bi Možemo doista na parlamentarnim izborima mogao stvoriti pomutnju kakva se najavljivala iz njihovih redova kada se tvrdilo da će njihova kolegica Sandra Benčić biti kandidatkinja za premijersku poziciju. Upitno je hoće li se do parlamentarnih izbora oporbene stranke uspjeti ujediniti i u najavljivanu veliku koaliciju, odnosno blok koji bi trebao i mogao ugroziti HDZ, a sve i da im to pođe za rukom, pitanje je kako bi široka koalicija funkcionirala u praksi i kako bi oporbeni partneri među sobom preraspodijelili pozicije, osobito kada se zna za trzavice između Možemo i SDP-a koji koaliraju u Zagrebu. Liberalne opcije već dugo nisu ni žive ni atraktivne, a Dalija Orešković i Marijana Puljak teško da mogu dalje od par mandata kojima trenutno raspolažu, bez obzira na to što je u Splitu na korak do osvajanja vlasti njihov kolega i suprug Ivica Puljak. Lokalnu i nacionalnu politiku jednostavno treba raščlaniti, to nije i nikada neće biti isto, a najveća potvrda za to je pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je u Zagrebu uspio osvojiti šest mandata, dok u parlamentu nikada na redovnim izborima nije uspijevao postići zapaženiji uspjeh.
Prazan prostor
Zapažen uspjeh zato su svojedobno ostvarili mostovci koji su nedavno izašli iz ormara i predstavili se kao stranka desnog centra, pri čemu vrlo vjerojatno pucaju na prazan prostor na desnici koja nikako ne uspijeva izabrati i definirati svojeg pravog, iskonskog predstavnika, što uza sve raspade i ujedinjenja uistinu i jest izazovno. Taj takozvani prazni prostor na desnici dobrim je dijelom uzrokovan Plenkovićevim odmicanjem HDZ-a od njegova desnog krila, što mu dio stranke zamjera, a drugim, pak, dijelom time što se predstavnici desnice zbog vlastitih taština ne uspijevaju grupirati. Koliko god Most nastojao popuniti taj prostor, toliko je već sada vidljivo da će oni teško doći do ozbiljnog broja mandata koji bi im otvorio mogućnost da upravljaju državom, osobito kada se zna da će u bitku za Sabor na desnici ići i Domovinski pokret koji ne treba otpisati.
Otpisati ne treba ni najave Damira Vanđelića koji se sprema za osnivanje vlastite stranke, koja bi mnogima mogla pomrsiti račune, no bez obzira na sve to, i bez ikakvih posebnih moći koje bi podrazumijevale gledanje u budućnost, može se reći kako će HDZ na idućim parlamentarnim izborima osvojiti najveći broj zastupničkih mandata, s tim da bi se povijest mogla ponoviti – HDZ-u će nedostajati nekolicina mandata za formiranje većine. Ako je suditi po anketama, od aktualnih Plenkovićevih koalicijskih partnera – HNS-a i HSLS-a – na idućim parlamentarnim izborima ne može se očekivati nikakav pretjeran iskorak, niti HDZ na svoje partnere može računati kao na spasitelje s kojima će osvajati većinu, štoviše, prije bi se moglo reći kako ove male opcije na Plenkovića moraju računati kao na svojeg spasitelja koji će im osigurati kakav-takav parlamentarni status.
Naravno da na svoja tri mandata mogu računati SDSS i Milorad Pupovac koji među predstavnicima srpske nacionalne manjine nikada nisu imali ozbiljniju konkurenciju, međutim, pitanje je u kojoj mjeri premijer Plenković može računati na lojalnost svojeg prevrtljivog partnera Pupovca pa se stoga već sada u vladajućoj stranci pitaju na koji će način formirati Vladu, otkrivajući svoju najveću slabost, odnosno nedostatak koalicijskog potencijala. Važan faktor i nakon idućih parlamentarnih izbora mogao bi biti Most, no za koaliciju s Mostom Plenković ne želi ni čuti, to je opcija s kojom se HDZ dva puta opekao pa im suradnja s Mirom Buljem, Božom Petrovom i grlatim Nikolom Grmojom ne pada na pamet,teško je očekivati da će Plenković realizirati suradnju s Domovinskim pokretom koji predvodi njegov žestoki krtičar Ivan Penava koji ni u najluđem scenariju ne bi pristao na koaliciju u kojoj bi se nalazio neizostavni Pupovac. Kada se tako sagledaju sve opcije koje su HDZ-u na raspolaganju, moglo bi se reći kako Plenković nakon idućih izbora uza sav trud i angažman neće moći sastaviti Vladu.
Treba potporu
Takvo što bilo bi logično, ali logika i hrvatska politika ne idu ruku pod ruku, a upućeni u HDZ-u tvrde kako se teren za jednu nadasve nelogičnu suradnju već priprema. Suradnici premijera Plenkovića navodno već dogovaraju suradnju s Fokusom, ali i Tomaševićevom platformom Možemo. Iako mogućnost suradnje između HDZ-a i Možemo spada u rubriku “vjerovali ili ne”, naši dobro upućeni sugovornici tvrde kako je poveznica između Tomaševića i Plenkovića Vladin glasnogovornik Marko Milić koji je u korektnim odnosima sa zagrebačkim gradonačelnikom.
Teza je to koja se u posljednje vrijeme sve glasnije širi i po zagrebačkoj organizaciji HDZ-a pa tako dio naših sugovornika podsjeća na nedavne kritike HDZ-ova Marija Župana izrečene na račun Tomaševićeva pristupa odvozu otpada, odnosno problematike koje se u zadnje vrijeme nerijetko spominje u kritičkom kontekstu i među gradonačelnikovim simpatizerima. Nedugo nakon što se Župan referirao na Tomaševića, zagrebački gradonačelnik navodno se susreo s Milićem kako bi zaustavio te napade. Kako se Milić u Zagrebu susreće s gradonačelnikom Tomaševićem, tako navodno Marko Pavić s predsjednikom Fokusa Davorom Nađijem dogovara suradnju između HDZ-a i njegove stranke u Zagrebačkoj županiji.
Ima li istine u tim HDZ-ovim teorijama i pričama o navodnim tajnim susretima nemoguće je reći, no činjenica je da Tomašević vrlo rijetko kritizira aktualnu Vladu i vladajuće, premda se ne može reći da su predstavnici platforme Možemo u Saboru blagonakloni prema HDZ-u. Razumljivo je da Tomašević kao prvi čovjek glavnog grada čija je blagajna presušila još u Bandićevoj eri treba potporu premijera Plenkovića i vladajućih kako bi gradski proračun barem donekle funkcionirao, a hoće li se iz te potrebe izroditi i ozbiljna poslijeizborna suradnja, zasad nije moguće tvrditi sa sigurnošću, međutim gdje ima dima, ima i vatre, koliko god to trenutno zvučalo nevjerojatno. Možemo zasad nije definirao svoju suradnju sa SDP-om na nacionalnoj razini, tenzije među njima već neko vrijeme pune medijske stupce, a uz to, pitanje je imaju li se SDP-ovci čemu nadati na nadolazećim parlamentarnim izborima s obzirom na Grbina koji se još nije uspio nametnuti kao relevantan suparnik Plenkoviću, čija se politika svjetonazorski doista mnogo više preklapa s onom koju promovira Možemo negoli Domovinski pokret ili Most.
Stari lisci
S Fokusom je priča nešto složenija, riječ je o mladoj ekipi koja nije previše medijski eksponirana, a koja se dosad uglavnom profilirala kao remetilački faktor HDZ-u na lokalnoj razini. Nađi se svojedobno spominjao kao jedan od mogućih nasljednika Ivana Vrdoljaka na čelu HNS-a, u to vrijeme ovaj je mladić obnašao funkciju dogradonačelnika Svete Nedelje, a onda je prelomio i odlučio napustiti stranku. Nekoliko mjeseci poslije ovaj magistar ekonomije osnovao je Fokus, stranku političkog centra čiji je predsjednik, a koja je na posljednjim parlamentarnim izborima koalirala sa Strankom s imenom i prezimenom te sa strankom Pametno s kojom su osvojili jedan mandat u Saboru. Jedno vrijeme taj mandat obnašao je Fokusov gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec, no u želji da se posveti kampanji kako bi zadržao svoju poziciju u Saboru, Zurovec sve prepušta Nađiju koji u tom trenutku više nije bio njegov zamjenik.
Nađi je u međuvremenu promijenio prebivalište, preselio se u glavni grad te se natjecao na posljednjim lokalnim izborima u Zagrebu, gdje nije ostvario zapaženiji rezultat. Za razliku od njega, Zurovec je uspio osvojiti još jedan mandat u Svetoj Nedelji, a u Saboru danas sjedi u zastupničkom klubu s Damirom Bajsom i Veljkom Kajtazijem. I prije ovih posljednjih glasina Fokus se spominjao kao potencijalni HDZ-ov žetončić, a treba podsjetiti kako je Zurovec već nakon prve konstituirajuće sjednice napustio koaliciju u kojoj je surađivao s Dalijom Orešković i Marijanom Puljak, koje su potom formirale klub s Glasovom Ankom Mrak Taritaš.
Još od tada Zurovec tvrdi kako je nezavisan i kako je on u Saboru zastupnik pravog centra. U medijskom prostoru ovog se mladića predstavlja kao jednoga od najuspješnijih gradonačelnika nove generacije koji je prodao osam službenih automobila i kupio jedan, u Svetoj Nedelji ukinuo je prirez i brojne namete, a predstavljao se i kao demokršćanin, što se moglo naslutiti i iz toga što je nekoć bio u HDZ-u u koji se, doduše, učlanio u ranoj mladosti. Stranku je napustio jer su ih, kako je rekao, stari lisci trovali svojim stavovima. U skupinu starih lisaca vjerojatno ne spada bivši HDZ-ov šef zagrebačke Skupštine Drago Prgomet, kojega je Zurovec isticao kao svoj politički uzor. Zanimljivo, mediji su svojedobno pisali kako je u Turističkom uredu Svete Nedelje zaposlen Prgometov nećak Ivan Prgomet.
Je li gradonačelnik imao veze s tim zaposlenjem nikada se nije otkrilo, a hoće li gradonačelnik i formalno nakon izbora ući u suradnju s HDZ-om i hoće li im se pridružiti Tomaševićeva platforma ostaje da se vidi, no u konačnici, ako do takve suradnje uistinu dođe, bit će to još jedan od apsurda hrvatske politike, na što su se hrvatski građani ionako već mogli naviknuti.