U studenome 2011. jedan je muškarac čitao elektroničku poštu na svom kauču, kada mu je nešto iskočilo na zaslonu.
Bio je to e-mail njegova prijatelja, ali ne bilo kojeg, nego prijatelja po imenu Jack Froese koji je umro pet mjeseci prije toga.
E-mail je sadržavao osobne podatke, čak je govorio i o događajima nakon Froeseove smrti.
Zvuči nevjerojatno, no to nije bio jedini e-mail koji je poslan s Froeseove adrese. Stoga se nameće pitanje odakle su mogli doći ti e-mailovi? Je li Jack sve to isplanirao prije svoje smrti? Je li netko drugi slao te okrutne i nimalo smiješne e-mailove ili ipak govorimo o kakvom paranormalnom fenomenu? I dan-danas mediji, napose američki, bave se onime što se naziva “tajna e-mailova Jacka Froesea”.
Ovu nevjerojatnu priču započinjemo sa samim Jackom Froeseom (1979.-2011.) koji je živio u gradu Dunmoreu (Pennsylvania, SAD). Patio je od aritmije srca, tj. nepravilnog srčanog ritma koji se javlja kada električni impulsi koji koordiniraju otkucaje srca ne rade ispravno te uzrokuju da ono kuca prebrzo, presporo ili neredovito. Froese je umro u lipnju 2011. u svom domu u 33. godini ostavivši za sobom brojne tugujuće prijatelje i članove obitelji. Bio je omiljen u društvu, voljela ga je cijela obitelj, a bio je poznat i kao majstor sarkazma s velikim smislom za humor.
Na Froeseovoj osmrtnici objavljenoj u časopisu Scranton Times, 14. lipnja 2011., članovi njegove obitelji napisali su da je imao osobnost “veću od života”, da je volio svoju djecu koja su tada imala tri i četiri godine, da je volio i glazbu, tetovaže i umjetnost tetoviranja te životinje.
“Mogao vas je nasmijati i za najgorih dana. Neizrecivo će nedostajati svima koji su ga poznavali”, pisalo je na osmrtnici.
Otprilike pet mjeseci nakon sprovoda, bliski Froeseov prijatelj, Tim Hart, odmarao se u svojoj kući i čitao nepročitane e-mailove. U trenutku je problijedio kao duh kada je na zaslonu računala ugledao kako mu siže e-mail njegova preminula prijatelja Jacka Froesea. Jezivi naslov e-maila glasio je: “Gledam”, a u njemu je pisalo: “Jesi li me čuo? U tvojoj sam kući. Čistim tvoje j*beno potkrovlje.”
Hart i Froese bili su veliki prijatelji još od djetinjstva. Često su se družili, a ponekad bi odlazili u Hartovo potkrovlje. Stoga je spominjanje potkrovlja u e-mailu doista učinilo tu poruku toliko tajnovitom i jezivom. Prema Hartovu svjedočanstvu američkim medijima, kada je Froese pretposljednji put posjetio njegov dom prije smrti, zajedno su se popeli u potkrovlje i u šali prokomentirali da je ono jako prljavo. Froese je čak otišao tako daleko da je rekao da će mu ga uskoro očistiti.
Pokušavajući doznati bilo što o porijeklu e-maila, Hart je na nj odgovorio, ali nikada nije dobio povratnu poruku.
Još jedan sličan e-mail primio i Jimmy McGraw, bratić Jacka Froesea, dana 21. studenog 2011. oko 22.30 sati. Naslov e-maila glasio je jednostavno: “Hej, Jim”, a u njemu je pisalo ovako: “Kako si? Znao sam da ćeš slomiti gležanj. Pokušao sam te upozoriti. Moraš biti oprezan. Prenesi Rocku moju pohvalu: ‘sjajna pjesma’, nema na čemu. Nisam uspio doći do njega, e-mail adresa mu ne radi.”
Ono što je taj e-mail učinilo posebno zastrašujućim bila je činjenica da je McGraw doista slomio gležanj dok je jednog jutra krenuo na posao. No to se dogodilo tek nakon Froeseove smrti.
Kako je Froese mogao poslati taj e-mail sa saznanjem o događaju koji se dogodio tek nakon njegove smrti? Naime, McGraw je slomio gležanj svega tjedan dana prije nego što je primio e-mail. Odakle su mogle doći te tajanstvene poruke? Je li moguće da je Froese mogao komunicirati s voljenima nakon smrti? Postoji li kakvo racionalno objašnjenje, znanstveno utemeljeno? S vremenom su se teorije o Froeseovim e-mailovima namnožile po internetu.
Jedna od najpopularnijih teorija temelji se na internetskoj usluzi koja omogućava korisnicima slanje e-mailova nakon smrti. I 2011. godine mnogo je takvih usluga bilo dostupno. To bi moglo objasniti poruku koji je primio Tim Hart, uključujući i spominjanje potkrovlja. Uostalom, ne bi to bio prvi put da je nekoga zbunila poruka preminulog pošiljatelja.
Primjerice, 2016. godine jedan je dječak dobio emotivan e-mail od svoga oca koji je umro dvije godine prije toga. Na Redditu je podijelio e-mail i nekoliko prošlih poruka. U tom konkretnom slučaju, otac je znao da mu vrijeme istječe pa je pronašao način da sinu pošalje poruku nakon smrti. Pritom se koristio uslugom “FutureMe” (“Budući ja”).
Iako ta teorija ima smisla, s obzirom na osobne anegdote koje su bile uključene u e-mailove, u njoj postoje dvije greške ili, barem, nedosljednosti. Prvo je činjenica da je smrt Jacka Froesea bila prilično iznenadna. Nije bio svjestan da je imao problema, a ni sama srčana aritmija nije bolest od koje će umrijeti većina bolesnika. Pa zašto bi se Froese koristio uslugom za slanje e-mailova nakon smrti, ako uopće nije razmišljao da bi ubrzo mogao umrijeti?
Drugo, ta teorija ne daje odgovor na pitanje kako je drugi e-mail sadržavao redak o McGrawovu nedavno slomljenom gležnju. Čak i da je Froese napisao poruke koje će poslati nakon smrti, tada naravno nije mogao znati za slomljeni gležanj svog bratića. Vrijeme je još manje smisleno jer je McGraw dobio e-mail tek otprilike tjedan dana nakon ozljede. Osim krajnje slučajnosti, čini se malo vjerojatnim da bi takva teorija mogla biti rješenje zastrašujuće enigme. Pa što bi onda mogao biti odgovor?
Smislenijim se čini da je netko provalio u Froeseov e-mail račun, ali ta bi mu osoba morala biti prilično bliska zbog podataka koji su izrečeni u misterioznim porukama. Najvjerojatnije je to morao napraviti neki član njegove obitelji ili pak bliski prijatelj. No, tko bi posegnuo za toliko “neslanom šalom”? I što je još važnije, zašto bi to itko učinio?
Cijela je ta priča zaradila popriličan publicitet na internetskim stranicama i portalima pa bi se moglo pretpostaviti da je netko imao motiv da dobije “svojih pet minuta slave”, kao da govorimo o osobi koja želi biti u središtu pozornosti ili barem da se zna da upravo on ili ona stoji iza cijele priče. Međutim, do danas nitko nije preuzeo odgovornost.
Uostalom, važno je napomenuti da nitko nije znao Jackovu lozinku te da nije bilo nikakvih naznaka da je netko hakirao njegov e-mail račun. Postavlja se pitanje: što se točno događa s našim internetskim računima kada umremo?
Iako su gotovo svi servisi i društvene mreže sporo gradile svoje politike za slučajeve s tri svojih korisnika, danas postoje različite mogućnosti.
Primjerice, Facebook, koji je pokrenut 2004. godine, tek je 2015. počeo nuditi mogućnost memorijaliziranih profila i stranica koje pripadaju umrlim korisnicima. Gmail je bio nešto brži. Lansiran je 2004. godine, a 2013. počeo je uklanjati neaktivne korisnike. Međutim, Twitter je posve zaostao te nudi samo dvije mogućnosti za deaktiviranje računa: pružanje ovjerenog dokaza o smrti ili ostavljanje računa aktivnim, što znači da ako mu bilo tko može pristupiti, može slobodno “tvitati” s njega te čitati i slati poruke s njega. Stoga se mnogi pitaju je li se upravo to dogodilo u slučaju Jacka Froesea?
Zapravo, nema načina da to ikada doznamo pa stoga teorije tu i završavaju. Naravno, postoji i ona paranormalna opcija, a ta je da se Froese uistinu obraća svojim voljenima i članovima obitelji s “onoga svijeta”, u što je, dakako, najljepše vjerovati. No ni ta se mogućnost ne može znanstveno dokazati.
McGraw je pozitivno reagirao na primanje e-maila i rekao američkim medijima: “Volio bih vjerovati da ga je Jack poslao. Gledam na to kao na opciju da ga više nema, ali da i dalje želi ostati u vezi sa mnom. Pokušava mi reći da krenem dalje, da se osjećam bolje.”
Čini se da mail nije zasmetao ni Hartu, čak i ako bi se ispostavilo da je žrtva okrutne podvale. Froeseova majka Patty rekla je obojici da prihvate tajanstvene e-mailove kao poklon dodavši: “Vidjela sam da su oni usrećili neke ljude. Neke su ljude uznemirili, ali ja u tome doista vidim samo činjenicu da ljudi i danas pričaju o njemu.”
S Froeseove adrese nikada nisu stigli drugi e-mailovi niti je s nje ikada stigao odgovor na primljenu poruku. Na koncu doista ne možemo znati je li Froese iskoristio neki način da pošalje mailove prije smrti, je li netko provalio u njegov račun ili je on doista nekako komunicirao sa svojim voljenima iz zagrobnog svijeta. Taj misterij nema konačan kraj, nego samo spekulativne teorije.