‘POPOVI, TOPOVI PA LOPOVI’: Iako je ona u Hrvatskoj vojno poražena ideja Velike Srbije i dalje je živa!

Zbivanja i nemiri u susjednoj Crnoj Gori i dalje su u fokusu kako tamošnje tako i one u regiji. U nedjelju je u Cetinjskom manastiru ustoličen mitropolit Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikije.

Na ulicama je vladalo skoro pa ratno stanje, prosvjednici, bijesni jer su mjesto ustoličenja doživjeli kao pokušaj službenog Beograda da potvrdi prevlast u Crnoj Gori, tijekom dana su se sukobljavali s policijom, postavljali barikade na cesti Podgorica- Cetinje. A i dan prije održani su veliki prosvjedi povodom tog događaja.

Javljaju se kako brojni političari, tako i analitičari koji komentiraju slike i događaje koje smo vidjeli proteklih dana. Mnogi se pitaju koja je pozadina ovih sukoba, koji mnoge podsjećaju na nemile događaje iz devedesetih?


Kako u svom postu piše politički analitičar Tomislav Stipić, njegova nadanja da će Porfirije Perić više voditi crkvenu, a manje ideološko-načertanijsku politiku pala su u vodu, a ne zna je li to do osobne želje ili političkog pritiska.

“Srpska pravoslavna crkva uvijek je bila pod utjecajem vlasti, pa čak i one koja Crkvi načelno nije bila sklona što pokazuje i fotografija na kojoj jugoslavenski vođa Josip Broz Tito na Brijunima vozi patrijarha Germana što je u to vrijeme bilo nezamislivo. SPC je uvijek bila podložna vlasti, za nju je obavljala stanovite zadatke, zauzvrat dobivala određenu slobodu i novac. Ovo što se događa u Crnoj Gori djelo je Aleksandra Vučića i njegove obavještajne i paraobavještajne klike koja mora razmišljati kako nadomjestiti Kosovo. Crna Gora je prva postaja širenja “srpskog sveta”, a svojom ulogom u ovoj političko-religijskoj okupaciji, Porfirije je poslužio kao Vučićeva produžena ruka. Nažalost, sve njegove pomirljive poruke nakon helikopterskog desanta na Cetinje bit će najblaže rečeno politički vagane”, smatra Stipić.



Dodaje, SPC je tako ponovno dala legitimitet velikosrpskoj državnoj ideji, prvi puta 1918.-1920. kada je nelegalno ukinuta Crnogorska pravoslavna crkva, zatim 1991. kada je SPC bila jedan od ključnih motora Miloševićeve ekspanzije, a treći puta ovih dana u Crnoj Gori.

“Vuk Drašković, nekadašnji oporbeni srpski lider i pisac, i sam nekada opijen velikosrpstvom, rekao je kako je razvidno da u slučaju velikosrpske mitomanije najprije dolaze popovi, potom topovi, a na kraju lopovi. Ta vrlo slikovita igra riječi odražava mentalitet Srpske pravoslavne crkve. Kada treba srpskim voždovima, ona se uvijek iz religijske velikom brzinom metamorfozira u militarističku organizaciju s ulogom glasnogovorništva i apologetike velikosrpstva”, navodi Stipić u statusu na svom Facebook profilu.

Kaže, tko ovo ne prihvaća kao stvarnost, mogao bi pročitati knjigu  “Srpska pravoslavna crkva u ratu i ratovi u njoj” autora Milorada Tomanića.

“Ideja Velike Srbije živi i dalje, u Hrvatskoj je ona vojno poražena, ali ne bi nam trebalo biti svejedno što se događa u neposrednom susjedstvu. Smjer SPC-a u Hrvatskoj najbolje ćemo vidjeti kad se izabere novi zagrebačko – ljubljanski mitropolit koji će naslijediti Porfirija”, smatra Stipić.

 

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI