POLITIČKI UVJETOVAN ISHITRENI POPIS STANOVNIŠTVA: Cilj Vlade je fiktivnim popisivanjem ljudi prikriti demografsku katastrofu?

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Prve godine svakog novog desetljeća, na dan 31. 3. i tzv. kritični moment popisivanja (stručno-znanstvena terminologija) u 24 sata obavezno se bilježe hrvatski demografski, kućanski i stambeni potencijali u državnim okvirima i uz preporuke (direktive ili odrednice po našem vrlom političko-diplomatskom kadru) EUROSTAT-a.

Obaveza je to svih unijskih zemalja zvanih samostalne države, s osnovnom namjerom dobivanja podataka te postavljanja temelja i sagledavanja mogućnosti svih kasnijih razvojnih planiranja. Kritični je moment popisivanja izabran planski i vezan je za najveću sedentarnost domicilnog stanovništva kako bi se što egzaktnije popisao broj stalnog stanovništva.

Krizna su virusna vremena uvjetovala odgađanje popisivanja i uglavnom su sve zemlje u kojima popisom stanovništva upravlja struka popis stanovništva odgodile do 2022. godine na isti kritični moment ili čak za kraj godine, dok su neke zemlje popis odgodile bez njegove vremenske naznake.


Kako popisom stanovništva u Hrvatskoj ne upravlja struka zaposlena unutar Državnog zavoda za statistiku, a još manje znanost i logika, već trgovinska politika kao, uostalom, i svime oko nas, ishitreni rujanski popis stanovništva u Hrvatskoj politički je uvjetovan. Nebitno je pritom što nisu ispunjene osnovne pretpostavke popisivanja kao u svim uređenim zemljama Europske unije i što nisu znanstveno recenzirani zakon o popisu stanovništva i popisnica, nebitno je što je izostavljena mogućnost popisivanja ukupnog hrvatskog iseljeničkog potencijala, nebitno je poslušati razum i nebitno je još puno toga važnog vezano uz ozbiljan projekt kakav je popis stanovništva.

Bitno je samo zadovoljiti trgovinsku koaliciju i dopustiti pripremu za popis izvan Državnog zavoda za statistiku obrascima potpuno neprimjerenima za uređeno društvo, bitno je struku zamijeniti stranačkim poslušnim kadrom i bitno je još dovesti pojačanja takvom kadru koja naprosto šokiraju svaku razumnu osobu u Zavodu i Hrvatskoj. Politički je diktat nad popisom stanovništva samo još jedan korak dalje prema političkom determinizmu u svemu, nakon kojeg će hrvatske mladosti u zemlji ostati još manje.



Traju popisi u taj kritični moment već nekoliko desetljeća u samostalnoj Hrvatskoj i bivšoj još samostalnijoj zajednici, samo što su u bivšoj direktive stizale iz saveznog zavoda za statistiku, a sad iz još saveznijeg europskog. Međutim, nisu u našim hrvatskim suvremenim političkim trgovinskim okvirima bile dovoljne ni te Unijine EUROSTAT-ove preporuke pa su se unutarhrvatskim saveznim dogovorima one dodatno trebale objasniti i prilagoditi trgovinskom savezu u funkciji prikrivanja opće hrvatske demografske kataklizme i spašavanju udjela u ukupnom stanovništvu manjinske populacije, kako bi upravo na njima i dalje počivala saborska i izvršna dugotrajnost uglavnom istih aktera. Ne godinama, nego desetljećima bez ozbiljnijeg pomaka prema funkcionalnom uključivanju manjinske populacije u hrvatsko društvo, u državni prostor i njihov ukupni razvoj. Rezultanta je čisti politički minimalizam u razvojnom, integracijskom, funkcionalnom, identitetskom, demografskom, povijesnom i sličnom smislu.

Zato su u direktive unesene velike hrvatske posebnosti kakvih nema ni jedna unijska država osim Hrvatske, i to sve zbog dokazivanja europske pravovjernosti, velike snošljivosti, političkog razumijevanja i općenito dokazivanja nasljednosti i pravovjerne sljedbenosti u trgovinsko-manjinskom obrascu vladanja nad Hrvatskom. Tako će npr. manjinski popisivači popisivati manjinsku hrvatsku populaciju ili kako ih se zove nacionalnu manjinsku populaciju, iako se bez izjave pojedinca na koju nitko ne smije po Ustavu i zakonu utjecati preporukom, pozivom, usmjeravanjem, posrednim bilježenjem i slično, nikad unaprijed ne može znati etnička pripadnost. Direktive, naravno, uporno i bez imalo logične spoznaje o primjerima iz uređenijih europskih zemalja sve to podvode pod nacionalne manjine.

Logična su zato pitanja vezana uz politički najvažniju direktivu koja se u Hrvatskoj javno provodi čak i plakatiranjem, bez imalo protivljenja, nelagode i logičnog negiranja iz redova, uvjetno rečeno, formalno vodećih nacionalnih upravnih izvršitelja.

Čije su to nacionalnosti u Hrvatskoj manjine? Koliko nacionalnosti u Hrvatskoj ima, jedna ili im brojnost ovisi o političkom dogovoru? Kakva je razlika između nacionalnosti i etničke pripadnosti? Može li Hrvatska biti i u tom pogledu dio europske tradicije i slijediti europsku uređenost? Mogu li u Hrvatskoj etničke različitosti biti hrvatske nacionalnosti? Zašto se u popisnici u popisu koji slijedi etničke različitosti ne mogu izjasniti i prema hrvatskoj nacionalnosti? Hoćemo li znati nakon popisa brojčani odnos koliko je manjinski izjašnjene populacije istovremeno izjašnjeno i za hrvatsku nacionalnost? Zašto se mirno promatraju manjinska protuustavna pozivanja na manjinsko izjašnjavanje kad to nije bilo moguće ni u bivšoj zajednici, a nije moguće ovakvim javnim putem ni u Europskoj uniji?

Zašto, zašto… Toliko pitanja s vrlo jasnim odgovorom koji dolazi samo iz znanstvenih i opozicijskih krugova, dok je tišina i mirnoća iz vladajućeg trgovinskog udruženja jasna potvrda prihvaćanja u osnovi protuhrvatskog planiranja, postupanja i usmjeravanja. Kako je uopće moguće nestajanje i najmanjeg osjećaja za uočavanje nacionalnih odstupanja i posebno potrebe reagiranja na njih u redovima vodeće političke opcije? Znate li, gospodo umirena pozicijom ili njezinom izdašnošću, uopće kakve li zamke usvajanjem ovakve popisne direktive donosi njezino prihvaćanje, provođenje i zapravo nametanje?

Tragovi vidljivi u sastavu ukupnog hrvatskog stanovništva nisu toliko bitni koliko su bitne posljedice na uređenost i razvijenost hrvatskog društva i prostora u budućnosti, jer je i danas prije popisa primarna političko-trgovinska kapitalizacija popisnih rezultata, i to ne zbog manjinskog puka, nego zbog pojedinačnih ostanaka na vlasti i materijalizacije pozicija za uvijek iste osobe. Hrvatska obrazovana mladost takve dogovore s vrha izvršne vlasti ne može više gledati, slušati niti biti dio iste društvene neuređenosti na europskom dnu.

Sve su ostale popisne preporuke u osnovi vezane za provođenje primarne direktive, pri čemu su EUROSTAT-ove preporuke popisnog definiranja hrvatskih specifičnosti (kao, uostalom, i specifičnosti svih drugih zemalja pri provođenju popisa stanovništva) ponajmanje bitne za vladajući trgovinski savez. Uvođenjem elektroničkog popisa prvi put bez prethodne procjene ukupne hrvatske državne populacije na temelju postojećih baza podataka iz poreznog, mirovinskog, obrazovnog, zdravstvenog i sličnog sustava te trendova prirodnog pada i iseljavanja nakon popisa 2011. godine, samo će se dodatno otvoriti mogućnosti posrednog popisivanja i osoba koje po EUROSTAT-ovoj definiciji stalnog stanovništva nisu stalno stanovništvo Hrvatske.

EUROSTAT-ove preporuke i standardi prije popisa stanovništva traže i provođenje probnog popisa stanovništva, formiranje savjeta popisa stanovništva iz znanstvenih redova i svih grana kojima je stanovništvo predmet znanstvenog razmatranja, stručno-znanstvenu recenziju zakona o popisu te popisnice i pitanja u njoj, primarnost struke u odnosu na politička postavljanja i konačno stručno, a ne političko provođenje popisa stanovništva.
Struka je pak posebno inzistirala na predpopisnoj procjeni ukupne hrvatske državne populacije, omogućavanju popisivanja elektroničkim putem i hrvatskog iseljeništva, uvođenju registra stanovništva i teritorijalnih jedinica još davnih devedesetih godina prošlog stoljeća, bitnom smanjivanju posrednog popisivanja i naročito isključivanja političkog uvjetovanja vezano za popis i posebno za tzv. intention ili namjeru prebivanja. Već su rezultati popisa stanovništva 2011. godine pokazali pravu namjeru ili, kako bi pravi europejci rekli, “intention”, a nadolazeći je samo potvrđuje predpopisnim plakatiranim aktivnostima i “koalicionim” izjavama koje nemaju blage veze sa strukom, europskim preporukama i stvarnim potrebama popisivanja stanovništva.

Namjera ili “intention” nije samo statistička popisna kategorija iz EUROSTAT-ovih preporuka, prema kojoj se za čak i posredno popisane članove obitelji ili internetske upisivače o namjeri prebivanja u Hrvatskoj najmanje godinu dana nakon popisa stanovništva upisuje stalnost prebivanja. Upravo je zato i krenulo javno plakatiranje s pozivima na manjinsko popisivanje, praćeno zavodskom i političkom mirnoćom kao da je riječ o pozivima na ples. Iskušani model iz popisa stanovništva 2011. godine u današnjem “koalicionom” recentnom izvršnom savezu (iako je i tada s istim političkim partnerima bio postavljen savez nakon izbora), prije ovog rujanskog popisa dodatno je razrađen zaključno po intenzitetu, obliku i sadržaju javnog prezentiranja. Mirnoća, pak, partnerska potvrđuje nedvojbeno i suglasje s manjinskim akcijama i javnim prezentacijama.

“Intention” po već testiranom obrascu dohvata fiktivnog stanovništva u kategoriji stalnosti u popisu stanovništva 2011. godine i rezultirajućih političkih poteza (naročito u Vukovaru), u svom je pozadinskom djelovanju važan za potvrđivanje manjinskog udjela u ukupnom stanovništvu i naročito za nastavak političkog djelovanja s pozicija manjinskog usmjeravanja hrvatskog društvenog, političkog, demografskog, razvojnog i ukupnog puta s puno nepoznanica.

Među namjere je moguće ubrojiti i micanje hrvatskog iseljeništva iz popisnih krugova, iako je upravo sada uvođenjem elektroničkog popisivanja bilo moguće popisati iseljenu hrvatsku populaciju i njezino bogatstvo pitanjima vezanima uz kućanstva i stanove. I zato umjesto popisivanja ukupnog hrvatskog bogatstva i potencijala toliko potrebnog Hrvatskoj na europskom dnu u razvojnom smislu, pa čak i u smislu demografskog opstanka, popisom dobivamo primarnu namjeru upisivanja makar i fiktivnog političkog partnerstva u funkciji produljenja vladanja nad Hrvatskom, a puno bi ih reklo i njezine kontrole.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI