Christian Schmidt, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH kojeg nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a, presudio je višemjesečnim političkim natezanjima oko proračuna za izbore i nametnuo proračun ukazom visokog predstavnika.
Schmidt za to ima tzv. bonske ovlasti i ovaj put ih je iskoristio. No Schmidt nametanjem proračuna nije presjekao samo višemjesečna politička prepucavanja hrvatskih i bošnjačkih političkih opcija u vezi s proračunom nego je prerezao i zadnju nit nade da se Hrvati i Bošnjaci mogu dogovoriti o izbornom zakonodavstvu prije ovogodišnjih izbora.
Schmidt je, baš kao i prije njega Valentin Inzko, ispunio točno ono što je od njega tražilo političko Sarajevo.
Najzorniji primjeri
Nastavlja se praksa prema kojoj bošnjački političari najprije mjesecima i tjednima vrše medijske pripreme i pritisak kojim traže od visokog predstavnika da nametne neku odluku, da bi na kraju odluka bila donesena upravo po obrascu po kojem je to tražila, zahtijevala, bošnjačka strana. I tako već više od dvadeset godina, bošnjačka strana nešto zaželi – OHR ispuni. Iz godine u godinu, iz odluke u odluku… OHR je, sada je to potpuno jasno, nadomjestak i jamac Bošnjacima kako će dobiti sve ono što nisu uspjeli izboriti oružjem u ratu.
Unitarna i centralizirana država pod muslimanskom dominacijom u kojoj su druga dva konstitutivna naroda svedena na razinu nacionalnih manjina očiti je cilj političkog Sarajeva i dijela međunarodne zajednice. Dokaz za to je činjenica da ni jedna odluka visokih predstavnika, u bitnijim pitanjima za funkcionalnost i budućnost države, nije donesena u korist Srba i Hrvata.
Nije valjda da su za sva zla i nefunkcionalnost BiH isključivi krivci Srbi i Hrvati. Sustav međunarodne zajednice u BiH postavljen je na svim razinama tako da bude prevaga u korist bošnjačko-muslimanske većine. Ondje gdje OHR ne može politički djelovati mogu druge institucije pod krinkom profesionalnosti i nepristranosti. Možda su najzorniji primjeri sudova – ustavnog i vrhovnog.
Ovdje strani suci u svojim odlukama redovito prate glasanje bošnjačkih sudaca. Tako imamo sustav koji, kao i kod OHR-a, služi kako bi se u bitnim odlukama o ustroju i budućnosti države eutanazirala druga dva naroda.
Dio analitičara smatra da je plan međunarodne zajednice zadržati strane arbitre u ključnim institucijama kako bi osiguravali bošnjačku političku nadmoć sve dok oni ne budu spremni, demografski, politički i institucionalno, preuzeti potpuni nadzor nad državom. To je, nažalost, aktualni plan Zapada za BiH. U ovoj državi trebalo bi uvesti, ako treba i silom, građansko društvo po principu brojčane nadmoći jednog naroda nad drugim narodima. Hrvati i Srbi trebali bi se odreći nacionalnog identiteta i pristati na tzv. građanski bosanskohercegovački identitet u kojem će ključne odluke, ipak, donositi brojčano nadmoćni Bošnjaci – muslimani.
Republika Hrvatska godinama je nijemo promatrala što se događa u Bosni i Hercegovini. Službenom Zagrebu bilo je potpuno jasno u kojem se smjeru razvija bosanskohercegovačka priča. No zbog kandidatskog statusa u EU-u i aspiracija za članstvo u NATO-u RH se nastojala svim silama distancirati od BiH Hrvata i njihovih problema. Čak su pojedini političari, kako bi se dokazali Bruxellesu, svim silama radili na udovoljavanju bošnjačkim nacionalnim interesima.
Zaokret u ovoj klasičnoj maćehinskoj politici događa se tek nakon što RH postaje punopravna članica EU-a. Nakon ulaska u EU dogodio se svojevrstan konsenzus svih bitnijih političkih čimbenika u zemlji o položaju BiH Hrvata.
Međutim, šteta od nečinjenja i aktivnog sudjelovanja u bošnjačkoj hegemoniji već je bila učinjena. Bošnjaci su aktivnim sudjelovanjem visokih predstavnika već dobili zakonske mehanizme kojima mogu potpuno ovladati institucijom hrvatskog člana Predsjedništva, ali i Domom naroda Federacije BiH. Tih mehanizama se nikako ne žele odreći. U bošnjačkoj javnosti je nametnut narativ kako vraćanje prava Hrvatima da biraju svog člana Predsjedništva i većinu u hrvatskom klubu Doma naroda Federacije BiH znači izdaju i razgradnju Bosne i Hercegovine i potpuno je jasno kako nikada neće potpisati sporazum kojim bi Hrvatima vratili oteta konstitutivna prava.
Republika Hrvatska se na svim razinama, od predsjednika do premijera, iznimno zauzela za vraćanje ustavnih prava Hrvatima u BiH. Zasad su sve inicijative RH išle formalnim, diplomatskim, kanalima. Molili su se zapadni dužnosnici da shvate položaj najmanjeg naroda u BiH, molili su se Washington i Bruxelles da organiziraju nove pregovore…
Te inicijative nisu urodile plodom jer su Bošnjaci s vremena na vrijeme od pojedinih država sa zapada dobivali mig da ne pristanu na dogovor i da im se ništa neće dogoditi. Je li onda predsjednik Milanović ipak u pravu? Treba li Hrvatska početi koristiti sva sredstva koja su joj nadohvat ruke kako bi zaštitila svoj narod?
Odijelo po mjeri
Bosna i Hercegovina danas funkcionira kao protektorat Europske unije i SAD-a. Visoki predstavnik Christian Schmidt ustvari je “lord protector” EU-a i SAD-a.
Dakle, Schmidt Bosnom i Hercegovinom upravlja i u ime RH i ni jednu odluku ne bi smio donijeti bez konzultacija s RH. EUFOR i NATO imaju mandat u BiH, a RH je punopravna članica i jedne i druge organizacije.
Zaista je vrijeme da se maksimalno koriste ove činjenice i dođe do konačnog cilja – nametanja izbornog zakona od visokog predstavnika. Navedeni zakon mora ispraviti sve one greške koje je međunarodna zajednica radila prema BiH Hrvatima u posljednjih četvrt stoljeća. Schmidt je nedavno izjavio “kako BiH treba skrojiti odijelo po mjeri”. Kod nas su škare. Vrijeme je da se uzme platno.