Nisu se još posve slegle strasti od parlamentarnih izbora, a u političkoj areni već se intenziviraju debate o lokalnim izborima koji bi se trebali održati sljedeće godine. Nošeni euforijom sa srpanjskih izbora, u HDZ-u već su sada odlučili da lokalne izbore namjeravaju osvojiti, a u vladajućoj stranci uvjereni su da prvi put u povijesti mogu osvojiti sve velike hrvatske gradove, uključujući i četiri najveća grada, što im je ujedno i krajnji cilj. Ideja je to koja se nakon posljednjih parlamentarnih izbora uistinu ne čini posve nerealnom s obzirom na to da na državnoj razini HDZ nema ni prepreke, ni adekvatnih konkurenata. Oporba koju bi formalno trebao predvoditi SDP primorana je baviti se sama sa sobom. U najvećoj oporbenoj stranci fokusirani su na unutarstranačke izbore, pa se stoga ni uz najbolju volju ne stignu baviti lokalnim izborima, niti je to kadrovski od njih moguće očekivati. Unatoč tome što su manje političke opcije uspjele ostvariti parlamentarni status pa i zavidan broj zastupnika, lokalni izbori iziskuju sagrađenu mrežu i infrastrukturu, a u tom pogledu posve objektivno HDZ bilo tko teško može nadmašiti, dijelom i zato što za gradnju stranke i snažne političke opcije ipak treba ozbiljniji vremenski period. HDZ stoga, razumljivo, u lokalnim izborima vidi priliku za konsolidaciju političke moći na svim razinama, a osim što u tom kontekstu važnu ulogu imaju gradovi, ne treba zanemariti ni značaj županija. Baš kada je o županijama riječ, vladajuća stranka uistinu se ima čemu nadati budući da su čak i u najkompleksnijim vremenima imali najveći broj župana, a tako će po svemu sudeći biti i na lokalnim izborima sljedeće godine.
Lokalni izbori za HDZ su izazovni ponajprije zbog velikih gradova, a Plenković nema namjeru ponavljati greške svojih prethodnika. HDZ je naime do sada kao svoje kandidate u velikim gradovima uglavnom gurao neprepoznatljive tipove koji bi odmah nakon lokalnih izbora bili otpravljani u ropotarnicu političke prošlosti nestajući pritom sa scene na kojoj se nisu niti trebali naći. Najživopisniji primjer takvog angažmana svakako je nesuđena zagrebačka gradonačelnica Margareta Mađerić koja je svojedobno formalno konkurirala Milanu Bandiću premda je javna tajna da je Mađerić u utrku za gradonačelnicu poslana kako bi HDZ izašao ususret šefu metropole osiguravajući mu mandat na čelu grada.
Grčevita borba
Jaka konkurencija
Konkurencija će u Zagrebu biti jaka i na desnoj fronti. U Škorinom Domovinskom pokretu kao kandidat za gradonačelnika spominje se Zlatko Hasanbegović. S druge pak strane u Mostu smatraju da bi mogli ponovno okušati svoju kolegicu Mariju Selak Raspudić. O kandidaturi za šefa metropole sve otvorenije progovara arhitekt Otto Barić, a u redovima Dalije Orešković kao mogući kandidat spominje se poznati liječnik Boro Nogalo koji u Zagrebu dosta dobro kotira. U Splitu zato loše kotira Andro Krstulović Opara koji je i na prošlim lokalnim izborima jedva pobijedio Željka Keruma. Na ovim posljednjim srpanjskim izborima Opara je osvojio manje od tisuću preferencijalnih glasova, pa je stoga posve razumljivo to da Plenković na njega više ne računa. Iako u HDZ-u na Oparu više ne računaju, kandidata za splitskog gradonačelnika u svojim redovima još nisu pronašli. Moguće je da to bude neko svježe, mlado lice koje se tek treba isprofilirati. Ni u devastiranoj Partiji nemaju još kandidata za splitskog gradonačelnika, ali zato kandidaturu najavljuje Željko Kerum koji bi mnogima uistinu mogao pomrsiti račune. Istome se nada i poznati kvizaš Robert Pauletić koji će na lokalnim izborima biti kandidat Škorina pokreta ako se do tada uspiju održati na okupu. U političku mirovinu trebao bi prvi čovjek Osijeka Ivica Vrkić. Osijek je za HDZ i više nego značajan, a Plenković se želi osigurati i vratiti na vlast u srcu Slavonije.
Povratak u politiku
Na funkciju osječkog gradonačelnika pretendira nekoliko kandidata. Između ostalog šuška se i o Ivanu Vrdoljaku. Istovremeno, u gradu na Dravi spominje se i aktualni dogradonačelnik Boris Piložota, nekadašnji direktor u osiguravajućem društvu Generali, koji se nedavno u javni prostor probio zbog okršaja s Davorom Šukerom. Čelnom čovjeku hrvatskog nogometa predbacio je to da NK Osijek želi spriječiti u borbi za ulazak u Champions Leageu. Piložota je, usput rečeno, SDP-ovac pa je jasno da će imati stranačku potporu na lokalnim izborima. Osim toga, u kandidaturu za gradonačelnika u ime Škorina pokreta mogao bi Krešo Bubalo, a o povratku u politiku razmišlja i Vladimir Šišljagić, i to baš kroz kandidaturu za gradonačelnika. Što se pak HDZ-a tiče, u Osijeku bi sreću mogao okušati Ivan Radić kojemu nije naklonjen župan Anušić, ali zato dobro kotira kod predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića. Rijeka je pak za vladajuću stranku posebno škakljiva, što i ne čudi. Grad je to na čijem čelu dvadesetak godina sjedi Vojko Obersnel. U HDZ-u se šuška da bi njihov kandidat mogao biti Josip Ostrogović, predsjednik HDZ-ova kluba u Gradskom vijeću, ali i predsjednik NO tvrtke Autocesta Rijeka-Zagreb koji je blizak Plenkoviću i vodstvu stranke. Uz to o kandidaturi promišlja i Marko Filipović, i to kao kandidat za SDP-ova gradonačelnika Rijeke budući da je Obersnelu dozrelo vrijeme za mirovinu. U utrku za gradonačelnika mogao bi se upustiti i Mostov vjeroučitelj Marin Miletić koji je u sabornici već počeo načimati lokalne teme iz svojega kraja, a osim toga ne treba zanemariti niti Katarinu Peović koja je baš u tom kraju osvojila saborski mandat. Koga će Škoro u tome kraju poslati u utrku za gradonačelnika, u njegovim redovima još nije odlučeno. I sami su svjesni žestoke konkurencije u Rijeci koja je uvijek bila lijevo, liberalno orijentirana. Inače, na parlamentarnim izborima HDZ-ove liste osvojile su najviše glasova u Zagrebu, odnosno u prvoj izbornoj jedinici koja je u cijelosti zagrebačka, a zavidan rezultat ostvarili su i na periferiji u trima zagrebačkim izbornim jedinicama. Isto se dogodilo i u Osijeku i u Splitu, dok je u SDP-ovoj utvrdi, Rijeci, HDZ ipak ostao na drugoj poziciji. No, usporedite li rezultate posljednjih parlamentarnih i lokalnih izbora, evidentno je da se Plenković ima čemu nadati.
Loši rezultati
U Zagrebu je primjerice 2017. godine HDZ-ov kandidat Drago Prgomet osvojio skromnih 5,6 posto glasova. Sada je pak Plenković u prvoj jedinici osvojio 28,32 posto potpore. U Rijeci je kao HDZ-ov kandidat prije tri godine Kristijan Staničić osvojio 13,95 posto potpore, dok je HDZ-ova lista na parlamentarnim izborima osvojila 26,19 posto. U prvom krugu lokalnih izbora u Splitu Opara je osvojio 26,1 posto potpore, dok su ovi posljednji parlamentarni izbori HDZ-u u gradu pod Marjanom donijeli 33,35 posto potpore. U Osijeku je pak HDZ-ova Ivana Šojat na prošlim izborima osvojila 17,7 posto potpore, dok je istodobno HDZ na posljednjim parlamentarnim izborima u srcu Slavonije osvojio 39,73 posto glasova. Brojke su to koje su u Plenkoviću pobudile nadu, ali i ambiciju za ostvarenje još jednog povijesnog uspjeha. Osvajanje velikih gradova za HDZ bi uistinu bio presedan, a Plenković bi time doista zacementirao svoju poziciju u hrvatskoj politici.