Otkako je preuzeo poziciju predsjednika Vlade, premijera Andreja Plenkovića prati stigma briselskog potrčka. Nerijetko mu se u oporbenim redovima spočitava bliskost s europskim vođama, no bez obzira na to, kada je o vanjskoj politici riječ, Plenković je posljednjih godina uglavnom vjerodostojan i postojan.
U posljednje se vrijeme progovara i o premijerovim vezama s američkim političkim vrhom, međutim, on je u očima hrvatske javnosti percipiran ponajprije kao proeuropski orijentiran političar čija bi se karijera nakon odlaska s nacionalne političke scene trebala nastaviti u nekoj od visokorangiranih i dobro plaćenih briselskih fotelja.
Dodatni napor
Nije Plenković europskim liderima bilo tko, u ovim teškim vremenima, otkako traje ruska invazija na Ukrajinu, upravo se hrvatski premijer nametnuo kao jedan od najistaknutijih europskih političara, ali i kao svojevrsni vođa koji bez zadrške stoji na ukrajinskoj strani, igrajući opasnu igru s kontroverznim Vladimirom Putinom. Osim što Europa i Europska komisija imaju svojih interesa u ovom rusko-ukrajinskom ratu, vrlo im je važno i da se ti sukobi ne preliju na takozvani zapadni Balkan. Na tom području najvažnijim europskim saveznikom smatra se premijer Plenković, koji je nedavno posjetio Bosnu i Hercegovinu, odnosno Mostar u kojem je otkrio da su europski i američki dužnosnici spremni angažirati se kako bi se nastavili razgovori o izbornoj reformi u BiH između Hrvata i Bošnjaka, čije savezništvo i Hrvatska želi obnoviti.
“Najviša razina Europske unije spremna se uključiti, kao i američka strana, te uložiti dodatni napor, a da bi se ti razgovori dogodili, potrebno je postojanje političke volje i želje lidera političkih stranaka u BiH”, otkrio je hrvatski premijer, dajući naslutiti da o stanju u regiji osobno razgovara s istaknutim europskim i američkim dužnosnicima, koje po svemu sudeći redovito izvještava o problemima hrvatskog naroda u BiH. Prema premijerovim riječima, preduvjet za stabilizaciju odnosa između Hrvata i Bošnjaka je izmjena izbornog zakona koji bi trebao jamčiti legitiman politički položaj hrvatskog naroda tako da ih brojniji narodi ne preglasavaju. Stav je to za koji predsjednik hrvatske Vlade uživa potporu svojeg bosanskohercegovačkog kolege Dragana Čovića, ali i stav koji podržavaju njegovi kolege u HDZ-u koji vjeruju da se predstavnici hrvatske Vlade trebaju čvršće založiti za Hrvate u Bosni i Hercegovini.
Dačićevi rezultati
No, osim situacije u BiH, jedno od važnih pitanja za Europsku komisiju jest pitanje Srbije i njezina ulaska u Europsku uniju. Nije nepoznanica da su u Srbiji nedavno održani izbori na kojima je za predsjednika u prvom krugu izabran Aleksandar Vučić, no još nije poznato tko bi u Srbiji trebao preuzeti premijersku poziciju. Jedno od imena koje se spominje je i ono Ivice Dačića, koji je te ambicije i sam otkrio.
“Ja sam pošteno rekao građanima, ako glasaju za SPS ili Jedinstvenu, ja ću biti premijer. Neću se skrivati na stotom mjestu na listi ili dopustiti da nam nositelj bude neki glumac ili sportaš, a da svi dobro znamo da sam kandidat za premijera”, izjavljivao je nedavno taj kontroverzni srpski političar koji je na srpskim parlamentarnim izborima osvojio 12 posto glasova, što je bolje od svih očekivanja. Bez obzira na taj rezultat, situacija s Dačićem prilično je složena, još u izbornoj noći šef Srpske napredne stranke Vučić dao je naslutiti kako nije sklon tomu da Dačić preuzme premijersku poziciju.
“Pogledajte o čemu mi govorimo, govorimo o listi koja je dobila četiri puta više glasova od nekoga, dakle ne četiri posto, ne 14, ja sam, ljudi, na predsjedničkim izborima od ukupnog tijela dobio 43 posto glasova više, da ne govorim o parlamentarnim izborima, da imamo više od 30 posto više od drugoplasiranog. Vi razumijete o kakvim mi brojevima govorimo, o kakvoj razlici”, rekao je Vučić novinarima u izbornoj noći i između redaka priznao da mu Dačićevi rezultati nisu dragi.
“Gledao sam konferenciju predsjednika Vučića, vjerujem da smo zajedno pobijedili u Beogradu. Nadam se da ćemo surađivati, ali na Vučiću je da odluči”, poručio je pak Dačić koji je time očito nastojao spustiti tenzije.
Teška operacija
Dok Vučić u svojoj zemlji nastoji sastaviti koaliciju koja bi trebala iznjedriti novog premijera u zemlji koja se prema njegovim riječima dramatično pomaknula udesno, poruka koju je dobio iz Rusije u čestitci predsjednika Vladimira Putina i više je nego jasna – Rusi u Srbima vide svoje europske saveznike. “Očekujem da će vaš rad na čelu države nastaviti pridonositi jačanju strateških partnerskih odnosa koji postoje između naših dviju zemalja, ovo je nesumnjivo u interesu bratskih naroda Rusije i Srbije”, naglasio je Putin u brzojavu koji je uputio Vučiću, a u kojem navodi da rezultati izbora potvrđuju i usmjerenost prema vođenju nezavisne vanjske politike. Kada je o vanjskoj politici riječ, Vučić je tijekom kampanje bio nedorečen pa je nastojao balansirati između Rusije i Ukrajine, sjedeći na dvije stolice, za razliku od Dačića. On je, primjerice, vrlo jasno dao do znanja da su Rusi srpski saveznici i da nikakvih sankcija prema toj zemlji neće biti te da Srbi u Rusiji ne vide neprijatelja. Upućeni će reći da je Dačić naglas izgovorio ono što misli i predsjednik Vučić. I Putinova poruka upućena novom-starom srpskom predsjedniku snažno je odjeknula unutar Europske unije, gdje jača potpora zahtjevu da se sa Srbijom zbog odbijanja da uvedu sankcije Rusiji prekinu pregovori o članstvu. Analitička kuća Taneo prije izbora pozabavila se analizom u kojoj je zaključeno kako se može očekivati da će Vučić nakon izbora ući u mučnu i tešku operaciju formiranja vlade kako bi se pred Bruxellesom mogao izgovarati da ne može uvesti sankcije jer državu vodi tehnička, postizborna vlada koja nema ovlasti. Vučić se navodno i sada nada da će članice EU-a prihvatiti takvo stajalište, no upućeni svjedoče da u cijelom procesu koji se odnosi na Srbiju ne treba zanemariti ni proeurospku ulogu hrvatskog premijera Plenkovića koji je Vučiću ubrzo nakon izbora uputio čestitku na pobjedi, baš kao i predsjednik Zoran Milanović.
Jasan signal
Navodno Plenković od Bruxellesa ima novi zadatak, s kojim je upoznat i Vučić koji se baš zbog toga nećka u vezi s Dačićem te razmatra opciju da na čelu Vlade ostavi dosadašnju liberalnu premijerku Anu Brnabić. Ideja je da Srbija u takvom sastavu postane članica Europske unije, a da je Plenković taj koji bi trebao raditi na realizaciji te ideje vodeći računa o miru na “ovim prostorima”, dao je naslutiti i sam izjavom u kojoj je naznačio da sve zemlje jugoistočne Europe trebaju biti dio Europske unije. Jasan je to signal Srbiji, ali i signal zbog kojega su počela nova komešanja u HDZ-u u kojem smatraju da se Plenković ne bi smio petljati u taj proces a da se Srbiji ne postave jasni preduvjeti za ulazak u Uniju, i to preduvjeti na kojima bi trebala inzistirati upravo hrvatska strana. Prije svega, da bi Srbija postala dio Europske unije, Hrvatska od Vučića mora zahtijevati podatke o osobama nestalima tijekom Domovinskog rata, tu je ujedno i pitanje isprike, ali i pitanje ratne odštete, koje već dulje vrijeme u vladajućim redovima nije tema.
Plenkovićev odnos prema Srbiji teško je definirati jer djeluje kao da ga i nema. Ne može se reći da je hrvatski premijer blizak s Vučićem, štoviše, dojam je da su njegovi prethodnici njegovali mnogo kvalitetniji odnos s predstavnicima vlasti u toj susjednoj zemlji, dok je premijer Plenković suzdržan i nedorečen.
Međutim, Europa nije suzdržana, ona jasno želi da Plenković bude taj koji će ispitati teren i da bude taj koji će Srbiju oteti iz ruskih i dovesti u europske ruke. Srbija i Vučić očito pristaju na te europske želje jer se posljednjih dana srpskim medijskim prostorom pronosi glas kako Rusija nije pomogla Srbiji 1999. kada su ih bombardirali Amerikanci, pa da sada ni oni nemaju obavezu stati iza Rusije. A posljednjih dana primjetan je sve veći Vučićev odmak od Dačića. To je tek početak, pripremu za Vučićevu novu politiku prvo će dobro utabati režimski srpski mediji.
No pitanje je što Hrvatska dobiva od uplitanja u srpsku politiku zbog interesa Europske unije, jer uvijek dosad iz odnosa s Vučićem Hrvati su izlazili kratkih rukava pa nam ostaje nadati se da će premijer Plenković svoj novi, briselski zadatak odraditi vodeći računa o interesima svoje zemlje. To će biti složeno, s obzirom na to da mu i u aktualnoj vladi fotelju čuva Milorad Pupovac i njegov SDSS kojega dio HDZ-ovaca nikada nije prihvatio kao svojeg saveznika.