Moramo naći dugoročno rješenje za nacionalni nogometni stadion. Kada ako ne sada? Bit će to i poticaj mladim generacijama da se bave sportom – izjava je premijera Andreja Plenkovića koja datira još iz 2018., kada se tvrdilo da će sredstva za gradnju stadiona namaknuti ministar financija Zdravko Marić. U međuvremenu se podosta toga promijenilo u Vladi premijera Plenkovića, stadiona još nema, a nema ni Marića na ministarskoj poziciji.
Pritisnut krizom, padom rejtinga i neugodnom aferom INA, premijer Plenković, uz asistenciju Vladina glasnogovornika Marka Milića, i ovih je dana najavio gradnju nacionalnog stadiona, a te najave među njegovim kritičarima poistovjećuju se sa Sanaderovom gradnjom rukometnih arena diljem države, koje na koncu nisu previše koristile ni njegovu političkom opstanku ni nacionalnim i sportskim interesima. Unatoč tomu, iz Milićevih riječi moglo bi se zaključiti da taj projekt samo što nije počeo.
“U tome će sudjelovati država s financijske strane, uz druge koji će biti uključeni u taj projekt. Isto tako, idemo u obnovu, izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju sportskih građevina diljem Hrvatske”, najavio je sin poznatog novinara Gorana Milića, koji usput budi rečeno slovi kao desna ruka premijera Plenkovića. Ipak, Ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac opovrgnula je u četvrtak u Saboru oporbene tvrdnje da će država financirati gradnju Dinamovog stadiona u Zagrebu. “Ono što je rekao (Marko Milić) je da zakon po prvi puta daje mogućnost da Vlada svojom odlukom sufinancira izgradnju sportskih građevina od nacionalnog interesa. Nitko nije rekao da će se preuzeti financiranje, niti da će se financirati samo stadion Dinama ili bilo što drugo, govorimo o sportu općenito”, kazala je.
Povratak zaboravljenih
Ipak, očito se Vlada igra s idejom da ulaže u nešto tako vidljivo kao što je stadion. Te najave stigle su na dan u kojem su zbog afere INA privedena još dva direktora, ali i u tjednu u kojem saborska oporba i cijeli niz analitičara iznosi svoje teze o silaznom trendu vladajuće stranke, Vlade i premijera Plenkovića, u čijim se redovima, kada je riječ o gradnji stadiona, pozivaju na novi zakon o sportu koji bi na snagu trebao stupiti početkom nove godine. Riječ je o zakonu koji uvodi novitet na temelju kojega Vlada svojom odlukom određuje sportske građevine za koje smatra da su od nacionalnog interesa.
Značajnu ulogu u toj priči trebala bi imati i premijerova prijateljica, ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, ali i eksperti iz Hrvatskog nogometnog saveza kojim rukovodi HDZ-ov Marijan Kustić, za kojeg se Plenković zalagao još dok je vodio ličko-senjsku organizaciju njegove stranke, koju je u to doba uz puno buke napustio zaboravljeni Darko Milinović. Prioritet je za vladajuće izgradnja stadiona u Zagrebu, no kako je Milić najavio, nemaju namjeru zapostaviti ni Split ni Rijeku, što je s oduševljenjem dočekao Kustić, koji je i tijekom gostovanja u “Otvorenom” potvrdio da Hrvatska doista ima najlošiju infrastrukturu kada govorimo o stadionima.
“Duboko se nadam da ćemo 2023. krenuti s tim. S Čeferinom sam puno puta razgovarao, kao i sa Zvonimirom Bobanom koji je velika spona u razgovorima i dogovorima. Naš je cilj da se pokrene priča izgradnje stadiona u Zagrebu, ali i obnova stadiona kao što su Poljud, Varaždin, Koprivnica, Šibenik i ostali. Gdje god bude igrala hrvatska nogometna reprezentacija, nazivat ćemo to nacionalnim stadionom”, rekao je Marijan Kustić, s kojim se usuglasio i glavni Dinamov operativac, odnosno član Uprave toga nogometnog kluba Krešimir Antolić, koji je pozdravio tu inicijativu države, što nije čudno. Ta inicijativa Antoliću stiže baš sada kada uz pomoć predsjednika Uprave Mirka Barišića iz Dinama nastoji izgurati Zdravka Mamića, baš kao što je Kustić iz HNS-a izgurao Davora Šukera, pa se čini da za hrvatski nogomet doista dolaze neka nova, drugačija vremena, u kojima će važnu ulogu ponovno imati i Zvone Boban.
Otvaranje za izbore
Ne bi se u tom slučaju stadion u Maksimiru gradio samo uz Vladinu financijsku pomoć, važnu ulogu u tom procesu imat će i Grad Zagreb kojim rukovodi gradonačelnik Tomislav Tomašević, s kojim Plenković po svemu sudeći prilično jednostavno surađuje pa su i u Gradu Zagrebu najavili da su spremni pomoći Dinamu sa svime što bude potrebno. Zato već i jesu poslali službenu molbu Zagrebačkoj biskupiji za suglasnost za daljnje korake koji podrazumijevaju gradnju stadiona, a koji uključuju rješavanje dva desetljeća dugog imovinskopravnog spora.
No gradonačelnik ima drugačije mišljenje od svojih službi pa je izjavio da je gradnja novog stadiona na novoj lokaciji besmislena ta da stari stadion, koji je nazvao ruglom grada, treba srušiti i na njegovu mjestu sagraditi novi. Oporbeni Peđa Grbin još je više napao Plenkovića govoreći da je Dinamo odavno izrazio spremnost da sam svojim novcem financira gradnju stadiona, te je jednostavno nepromišljeno da se državni novac koji bi se mogao upotrijebiti za obnovu baca u projekt koji bi trebao odraditi privatni financijer. U Plenkovićevu timu nadaju se pak kako bi se otvorenje stadiona moglo uprizoriti uoči parlamentarnih izbora na kojima se aktualni premijer misli boriti za treći uzastopni mandat, stoga će ovaj projekt, ako se uspije realizirati, zasigurno biti važna stavka u HDZ-ovoj kampanji.
Da bi do izgradnje stadiona došlo, bitne su financije, a u tom kontekstu Plenković računa i na europske fondove, za što je potrebno osmisliti konkretan projekt, no upitno je ima li Plenković za takvo što u svojoj Vladi kadrove, baš kao što je trenutno upitna njegova pozicija koja nije nimalo jednostavna.
Upitne financije
Oporbeni saborski zastupnici već ga sada nagrizaju na svakom koraku, a iako im je dosad uspješno odgovarao svisoka, izgleda da premijerov komunikacijski stil prerasta u ozbiljnu nervozu, zbog čega se nedavno pred novinarima morao opravdavati, odbacujući teze o tome da je paranoičan. Sve donedavno, uz ekipu iz oporbe, doista se činilo da je Plenković nedodirljiv i nepobjediv, međutim, njega i njegovu stranku u posljednje vrijeme sve ozbiljnije ugrožavaju HDZ-ovi unutarstranački konflikti, ali i procesi koji mu ne idu na ruku. Tako je, primjerice, nedavno novi ministar financija Marko Primorac sjeo za stol sa sindikalistima s kojima se nije uspio dogovoriti o povećanju osnovice za zaposlenike državnih i javnih službi, nakon čega je poručio da duboko vjeruje kako do štrajka poput onog kojemu smo svjedočili u studenome 2019. neće doći, što baš i nije realan scenarij s obzirom na atmosferu u državi i sve veću krizu koja dovodi u pitanje egzistencijalnu opstojnost građana.
Sa sindikatima obrazovanja valja biti oprezan, to je lekcija koju je Plenković već morao savladati, ali i lekcija na kojoj bi na svojem prvom testu mogao pasti ministar Primorac. Štrajkom ne prijete samo prosvjetari, nedavno su na ulice izašli mladi liječnici koji sve glasnije negoduju boreći se za svoja prava, a u štrajk bi, prema tvrdnjama upućenih, mogli i zaposlenici zagrebačkog Općinskog građanskog suda, i to zato što im je Ministarstvo pravosuđa Ivana Malenice povećalo norme, i to uz novi sustav plaća, na temelju čega bi im primanja trebala biti manja od onih koje ima savjetnik na Vrhovnom sudu. U štrajk bi, kako se šuška, uskoro mogli i policajci, koji također nisu zadovoljni svojim statusom, svojim primanjima, ali ni načinom na koji se biraju njihovi šefovi. Nedavno je, naime, resorni ministar Davor Božinović donio odluku o poništenju natječaja za pet policijskih načelnika, a na tom popisu našli su se uz ostale i načelnici Primorsko-goranske i Dubrovačko-neretvanske županije.
Najava štrajka
Taj Božinovićev potez u policijskom sindikatu okarakteriziran je kao skandalozan, baš kao što se u policijskim krugovima i stanje u njihovim redovima opisuje kao skandalozno. Tako je u dubrovačkoj županiji natječaj poništen jer ni jedan od prijavljenih kandidata nije zadovoljio uvjete na testu, s tim da su u drugim županijama natječaji poništavani jer na njima nisu prošli kandidati koje je vrh htio vidjeti kao favorite na navedenim funkcijama pa su tako oštećeni kandidati koji su položili testove, i to samo zato da bi se pogodovalo onima koji nisu prošli na natječaju. Na testovima nisu prošli podobni pa se njima izlazi u susret poništavanjem natječaja, naglašava se u policijskim redovima, u kojima se spominju štrajk, nezadovoljstvo i prosvjedi zbog situacije koja nije nimalo benigna jer nije baš posve jasno kako je uopće moguće da su pojedinci koji na testovima nisu prošli dogurali do pozicija na kojima se nalaze.
Na pozicijama se zato više ne nalaze donedavni članovi Uprave INA-e, ali to što ih je Plenković eliminirao nije mu previše pomoglo jer se po medijskom prostoru još intenzivno analizira njegova uloga u gašenju rafinerije u Sisku. Kako se analizira Plenkovićeva uloga u tom slučaju, tako je u fokusu javnosti i HDZ, čiji kadrovi i jesu provodili malverzacije po INA-i, u fokusu su i HDZ-ovi kadrovi koji su u najmanju ruku traljavo odradili popis stanovništva. Sve su to situacije koje prerastaju u veliki problem za premijera Plenkovića i njegovu vladu u ozračju u kojem četvrtina građana živi u uvjerenju da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. Plenković doista jest najdominantnija figura u hrvatskoj političkoj areni, on od toga stava ne misli odustati, iako okolnosti oko njega ukazuju na to da je vrijeme za prizemljenje, i to zato da nakon ovog visokog leta ne bi nisko pao i završio poput svojih prethodnika koji su, gradeći svoje političke karijere i imidž nedodirljivih državnika, završili u ropotarnici političke prošlosti iz koje ozbiljnog povratka nema.