PLENKOVIĆ KUJE PLAN, ŽELI ELIMINIRATI MILANOVIĆA I OPORBU! Gledat ćemo ga na vlasti još pet godina: HDZ se priprema za bespoštednu borbu, sve adute bacaju na stol

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Otkako je premijer Andrej Plenković neformalno najavio da ulazi u utrku za svoj treći uzastopni mandat, u vladajućim redovima provode se različite analize među kojima je i ona o šansama premijera Plenkovića i njegova HDZ-a za pobjedu na idućim parlamentarnim izborima. Nisu u vladajućim redovima još posve sigurni kada bi točno trebalo krenuti u parlamentarne izbore, jedna opcija je da se čeka na redovne izbore koji se odvijaju za nešto manje od dvije godine, dok je druga opcija koja se spominje u vladajućim redovima ona koja se odnosi na prijevremene izbore koji bi se održali oko božićnih blagdana ili već početkom iduće godine.

Naime, tvrdi se da bi Plenković tim manevrom izbjegao niz ozbiljnih prepreka – oporba koja najavljuje ‘antihadezeovski’ blok ne bi se stigla formirati, Damir Vanđelić ne bi stigao oformiti vlastitu opciju za Plenkovićevo rušenje, a uz to, Plenković mora razmišljati i o periodu recesije i velike ekonomske krize koji nam stižu već ove jeseni, no pitanje je koliko će to krizno razdoblje potrajati i što će sa sobom donijeti pa dio njegovih savjetnika smatra da je možda najbolje na izbore izaći ranije, odnosno na početku krize, baš kao što se to činilo u periodu pandemije koronavirusa koji Plenkoviću i jest osigurao aktualni mandat. Kada se govori o oporbi, ona premijera Plenkovića ne zabrinjava previše – neka se svi ujedine i opet mu ne mogu ništa, samouvjereno ponavlja dio HDZ-ovaca dok se oporba doista grupira i formira neku svoju opciju u kojoj bi uz SDP i Možemo trebao biti Centar Ivice Puljka, lako moguće i Most te niz drugih manjih opcija i jakih pojedinaca.

Debakl u Saboru

No u usporedbi s Plenkovićem čiji će HDZ i na ove izbore izaći samostalno ta se velika koalicija doima kao ogroman lonac u kojem bi se pojedinci vrlo brzo po dolasku na vlast mogli početi svađati oko preraspodjele pozicija, uz to, građani su dosad pokazali da su siti raznih velikih koalicija nalik na onu iz Milanovićeve ere koja sa sobom nije donijela nikakav napredak. Upravo je Plenković taj koji je prekinuo taj trend velikih političkih suradnji koje su se svodile uglavnom na popunjavanje pozicija i zbrinjavanje stranačkih kadrova. Istina je da dosad oporba nije iznjedrila ni jednog kvalitetnog kandidata koji bi mogao konkurirati Plenkoviću koji je prošao inozemne škole debata, u kojima mu na aktualnoj političkoj sceni baš nitko ne može konkurirati.

Šef SDP-a Peđa Grbin ni svoje stranačke kolege nije uspio uvjeriti u to da može preuzeti poziciju predsjednika Vlade i kao takav povesti državu, već se u njihovim redovima razglaba o tome tko bi doista mogao biti njihov premijerski kandidat umjesto Grbina kojemu bi ostavili vođenje stranke. S time se Grbin ne miri premda se među SDP-ovcima već spominju dva imena – ono uspješnog menadžera Zvonka Mršića i ono šefa zagrebačkog SDP-a Viktora Gotovca, koji doduše dosad nije pokazao kvalifikacije za vođenje države nego se umjesto toga pokazao kao veliki vođa koji zaziva vraćanje Titova trga, što je retorika koja u današnje vrijeme i usred današnje krize ne prolazi, baš kao što Grbin nije prošao kao vođa oporbe koji bi mogao konkurirati premijeru Plenkoviću.

Jedno se vrijeme kao buduća premijerka spominjala Sandra Benčić iz platforme Možemo, ona doista jest grlata dama koja nerijetko živcira i HDZ-ovce i samog premijera Plenkovića koji je neformalno naziva histeričnom. Baš je taj pomalo drzak i nabrušen komunikacijski stil popularne zastupnice jedna od njezinih slabih točaka za HDZ-ovce koji tvrde da s takvim nastupom neće moći konkurirati smirenom i odmjerenom Plenkoviću. Možda bi Benčić, bez obzira na ove HDZ-ove kritike i neumjesne komentare, i imala potencijala da Tomislav Tomašević nije zasjeo na čelo Zagreba kao gradonačelnik koji se pogubio u moru problema koje mu je iza sebe ostavio pokojni Milan Bandić. Bandić, međutim, nakon više od godinu dana Tomaševićeva upravljanja Zagrebom sve manje može služiti gradonačelniku kao izlika za nesnalaženje u zapuštenom gradu zatrpanom otpadom.



Slabi protukandidati

Tomaševićevo nesnalaženje u Zagrebu usko je vezano uz Benčić koja se prije nekoliko mjeseci u javnom prostoru spominjala zbog prošetavanja po Zagrebačkom holdingu, čime je potvrđeno da i ona ima prste u njegovu rukovođenju glavnim gradom, što je doduše manje bitno, problematično je za kompletan Možemo to što će se pad Tomaševićeva rejtinga koji je već krenuo preliti na cijelu stranku čiji se zastupnici mimo Benčić u sabornici nisu najbolje snašli, što je vidljivo i iz nedavnog govora, ili bolje rečeno pokušaja govora Urše Raukar.

Malo je građana u Hrvatskoj koji bi trenutno osim Benčić mogli nabrojati barem jednog zastupnika ili zastupnicu ove krajnje lijeve opcije koja je ozbiljan debakl doživjela na nedavno održanim izborima u Splitu, na kojima je briljirao gradonačelnik Ivica Puljak, u čijim se redovima već počelo govoriti da bi Puljak mogao biti budući kandidat za premijera. Velike su to ambicije, koje će teško pasti na plodno tlo, sve i da Puljak doista postane najbolji gradonačelnik na svijetu, hrvatsko biračko tijelo na parlamentarnim izborima uglavnom je ideološki orijentirano, dok su lokalni izbori uglavnom oni na kojima se bira prvog čovjeka za komunalije i uvođenje reda. Najbolji primjer za to da lokalna i nacionalna politika nisu isto zapravo je pokojni Bandić koji je u trenutku smrti u šestom uzastopnom mandatu vodio Zagreb, dok na nacionalnoj političkoj sceni nikada nije uspio napraviti značajniji iskorak. Generalno se Centar i liberalne opcije u Saboru nisu uspjeli nametnuti, premda su i Marijana Puljak i Dalija Orešković iznimno aktivne saborske zastupnice, njihova opcija nije vidljiva ni na jednoj anketi, štoviše, prema njima Centar ne može prijeći izborni prag. S takvom startnom pozicijom očekivati da bi Centar i Puljak u bilo kojoj opciji mogli ugroziti Plenkovića i njegov stabilni HDZ jednostavno nije realno. Čak ni da Ivica Relković uspije stvoriti novu treću opciju predvođenu Ivicom Puljkom, uz potporu šibensko-kninskog župana Marka Jelića i gradonačelnika Pule Filipa Zoričića.

Treća opcija

Stabilna treća opcija posljednjih nekoliko godina i posljednjih nekoliko izbornih ciklusa je Most, čiji zastupnici u parlamentu zaista odrađuju vrhunski posao – glasni su, kritični i konstruktivni, nametljivi i prisutni u medijskom prostoru u kojem su se uspjeli predstaviti kao umjerena desnica. Na prošlim parlamentarnim izborima Most je osvojio osam mandata, svoj su potencijal uspjeli iskoristiti, no pitanje je koliko daleko oni mogu stići iako im se s rasulom u Domovinskom prostoru otvorio određeni prostor na desnici, nije nemoguće da Most nakon idućih parlamentarnih izbora doista bude opcija bez koje se neće moći sastaviti Vlada, baš kao što nije nemoguće da solidan broj mandata osvoji Domovinski pokret koji je nakon Miroslava Škore preuzeo vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Upućeni svjedoče da Pokret na terenu odrađuje solidan posao i da ih ne treba otpisati te da oni imaju parlamentarni potencijal, dok Suverenisti zasad mogu računati uglavnom na svojeg kolegu generala Sačića.

Ta računica zasigurno neće ugroziti premijera Plenkovića i njegov HDZ, dok bi s druge strane nedavno formirani Socijaldemokrati Davora Bernardića mogli ugroziti SDP-ova 44 mandata s posljednjih parlamentarnih izbora i time umanjiti njihove šanse za bilo kakvo formiranje vlade i šanse za formiranje koalicije jer je malo vjerojatno da će odbačeni SDP-ovci pristati na suradnju s Grbinom u bilo kojem obliku, dapače, vjerojatnije je da će se ta ekipa prikloniti Plenkoviću koji ne vidi prijetnju u Vanđeliću iako ga navodno podržavaju Amerikanci koji su u njemu prepoznali ozbiljnog menadžera i lidera, no za ozbiljne političke bitke potrebna je stranka i ozbiljna infrastruktura te angažman na terenu, što Vanđeliću nedostaje premda je pozornost medija i poštovanje građana već pridobio.

Koalicijski potencijal

Naravno da Vanđelića ne treba otpisati u startu, iza njega je ozbiljna karijera i ozbiljan braniteljski staž, no baš kao što danas glorificiraju njega, tako su na prošlim parlamentarnim izborima glorificirali Škoru koji je nakon solidnog rezultata na predsjedničkim izborima u kampanju za parlamentarne izbore ušao kao lider desnice i ozbiljan poduzetnik. Sve to vrlo se brzo razvodnilo, a Škoro se odnedavno vratio glazbi te je od politike posve digao ruke. U toj politici još se bori bivša novinarka Karolina Vidović Krišto, čija je stranka također trebala okupiti ozbiljna i zvučna imena s desnice, ali ni tu zasad nema prevelikog pomaka. Teško da ijedna od tih opcija može dovesti u pitanje Plenkovićevu pobjedu, no ono što bi dugoročno te male opcije i istaknuti pojedinci poput Krišto mogli postići jest nagrizanje većine koja je Plenkoviću i u ovoj vladi problematična.

Ono od čega HDZ-ovci najviše strahuju jesu njihovi interni odnosi i sukobi koji bi mogli krenuti iz Dalmacije, gdje Plenković priprema obračun sa stranačkim doajenom Antom Sanaderom, kojega bi trebale zamijeniti mlade stranačke snage, koje za razliku od moćnog Sanadera na terenu nemaju baš nikakav utjecaj. Na posljednjim parlamentarnim izborima boje Plenkovićeva HDZ-a u Dalmaciji branio je Vili Beroš kao nositelj liste za desetu izbornu jedinicu, s tih izbora Beroš je izašao s najvećim brojem preferencijskih glasova, ali to su bila neka drugačija vremena, teško da Beroš danas u Dalmaciji može računati na takav uspjeh, a Plenković još ne zna tko iz njegovih redova trenutno ima potencijal za političke obračune u Dalmaciji. Budući da ta izborna jedinica obuhvaća dubrovačku županiju, Plenkovića bi ondje osim Puljka mogao dočekati i Mostov Nikola Grmoja, taj dvojac HDZ-u bi u njihovoj bazi Dalmaciji mogao uzeti solidan broj mandata.

Penavina prijetnja

Za devetu izbornu jedinicu Plenković rješenje ima u ministru pravosuđa Ivanu Malenici, oslanja se i na ličkog župana Petryja, a u toj izbornoj jedinici koja obuhvaća šibensku županiju Plenkoviću je snažan adut i sam gradonačelnik Šibenika Burić, međutim, ne treba zaboraviti da je HDZ u toj izbornoj jedinici na posljednjim lokalnim izborima doživio potop jer je njihova dugogodišnjeg župana Pauka pobijedio aktualni župan Jelić koji bi sa svojim timom mogao konkurirati i na parlamentarnim izborima. Mostov adut u toj jedinici njihov je gradonačelnik Miro Bulj, kojega ne treba otpisati iako u HDZ-u tvrde da se konkurencije ondje ne boje, dok su s druge strane svjesni da im u osmoj izbornoj jedinici koju će vjerojatno i ovoga puta predvoditi Oleg Butković biračko tijelo ionako nije naklonjeno. Na glasove se zato računa u sedmoj izbornoj jedinici koju će predvoditi Tomo Medved, šesta izborna jedinica ponovno bi trebala biti baza Davora Božinovića kojemu bi se tu trebao pridružiti mladi sisački župan Celjak, no ondje SDP ima snažan adut u vidu gradonačelnice Kristine Ikić Baniček, osim toga, ta je izborna jedinica za HDZ opasna i zbog toga što se Plenković nije pomaknuo s mrtve točke s obnovom potresom porušenih područja pa se može očekivati da u toj jedinici neće briljirati kao na posljednjim parlamentarnim izborima.

Veliki problem za HDZ predstavlja peta izborna jedinica u kojoj ih je na prošlim izborima zastupao bivši ministar financija Zdravko Marić, čija popularnost nikada nije dovedena u pitanje. Riječ je o izbornoj jedinici koja osim brodske županije obuhvaća dio požeške i vukovarsku županiju. Za požeški dio Plenkovićevo rješenje krije se u županici Antoniji Jozić, međutim, premijer je zbog afera bio prisiljen otpisati ministra Josipa Aladrovića koji dolazi iz toga kraja i koji je ondje bio iznimno cijenjen, a krizu u požeškoj organizaciji premijer do danas nije ni pokušao raspetljati. Kada je riječ o vukovarskoj županiji, tu premijer računa na župana Damira Dekanića koji u svojem kraju odrađuje korektan posao, međutim, Dekaniću će konkurirati vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. On je uoči posljednjih izbora napustio vukovarski HDZ koji se od tada nije uspio redefinirati i preustrojiti i postaviti na noge.

Problemi na vidiku

Dok bi u tom dijelu Slavonije premijerova stranka mogla naići na probleme, problema nema u četvrtoj izbornoj jedinici, gdje će HDZ-ove boje braniti župan Ivan Anušić, koji u svojem kraju ionako nema konkurenciju, konkurent bi u trećoj izbornoj jedinici trebao biti aktualni varaždinski župan Stričak, a u HDZ-u se nadaju da bi u toj županiji s njime kao predvodnikom liste mogli ostvariti respektabilan rezultat iako biračko tijelo u tme kraju nikada nije bilo naklonjeno vladajućoj stranci. U drugoj izbornoj jedinici na prošlim se izborima vodio ozbiljan rat između Škore, Nina Raspudića i Gordana Jandrokovića, iz tog rata za desno biračko tijelo Jandroković je izašao kao pobjednik pa ga se stranka ne misli odreći ni sada, baš kao što će i na idućim izborima Plenković biti nositelj liste u prvoj jedinici u kojoj će ga vrlo vjerojatno dočekati Tomašević pa će to biti neizvjesna i zanimljiva bitka.

U svakom slučaju, Plenković bi na parlamentarnim izborima mogao dogurati do pobjede, ali problemi nastaju poslije pri formiranju vlade i vladajuće većine. Budu li se parlamentarni izbori održavali redovno, tada treba znati da se oni odvijaju u istoj godini kada i predsjednički izbori, jedna od opcija od koje u vladajućim redovima strahuju jest ta da bi se u tom slučaju Milanović kao vođa oporbe mogao kandidirati za predsjednika Vlade. Upravo to smatraju jedinom opcijom koja bi mogla dovesti u pitanje Plenkovićevu gotovo sigurnu pobjedu na izborima čiji termin nije određen, a za koje je kampanja po svemu sudeći već počela.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI