Premijer sa suradnicima prošetao splitskom Rivom, građani su vikali: “Plenki, Plenki”, evo s kim je popio piće. Pogledajte kako su ushićeni Splićani dočekali premijera! Premijer sa suradnicima prošetao Rivom, građani ga pozdravili pljeskom. Ovako su premijera dočekali građani, skandirali su, orilo se splitskom Rivom!
Sve navedeno naslovi su portala srednjostrujaških medija nakon dolaska premijera Andreja Plenkovića u Split. Vrh HDZ-a došao je uoči jučer održanih izbora podržati svojeg kandidata za gradonačelnika grada pod Marjanom. Riječ je izborima koji su bili izrazito važni s obzirom na to da su se održali u vrijeme nikad veće krize i uoči velikog izbornog ciklusa koji će odrediti smjer Hrvatske. Sve se odvilo u jeku seks-afere bivše administracije Ivice Puljka i njegova kontroverznog zamjenika Bojana Ivoševića te njihova gradskog vijećnika Luke Baričića.
Podsjećamo, sve je počelo kada su u medijima objavljene prepiske s eksplicitnim seksualnim audio i video zapisima Bojana Ivoševića i Luke Baričić s dvjema djevojkama iz Srbije, od kojih se jedna predstavila kao maloljetna. Mladi Puljkovi lavovi najprije su tvrdili da su medijske tvrdnje netočne, no ubrzo je sve izašlo na vidjelo.
Baričić je dao ostavku, a Ivošević je i ovu aferu zasad preživio i klan Puljak je po tko zna koji put stavio glavu na panj zbog svojeg mladog operativca.
No da se vratimo na početak, HDZ-ovci su namirisali političku krv i stigli su u Split kako bi se približili uvijek nepredvidljivim i temperamentnim Splićanima i mediji su to prikazali kao doček u najmanju ruku nekada doktora Ive Sanadera, a uzvici “Plenki, Plenki” neodoljivo su podsjetili na nekadašnja skandiranja “Tito, Tito”…
I doista, Plenkovićeva čvrsta ruka koju HDZ-ovci, dobro je znano, cijene i slijede, može se uspoređivati s Ivom Sanaderom, pa čak i s Josipom Brozom Titom. Poznato je da je Sanaderovo vrijeme u srednjostrujaškim medijima bilo zlatno doba zbog novca koji se slijevao u redakcije, a istodobno je proglašeno mračnim novinarskim dobom jer je sloboda novinarstva bila na najnižim granama. A ne treba puno podsjećati kakav je medijski i institucionalni mrak vladao za vrijeme Tita i bivše Jugoslavije. Postoji li tu i znanstvena i stručna podloga, odnosno možemo li Plenkovića gledati kao baštinika Sanaderovog i Titovog načina vladanja?
Dovoljno je pogledati u Plenkovićev maturalni rad koji je opisivao svrhu masovnih medija kao onih koji utječu na narod i u kojem se služio citatima komunističkih ideologa Karla Marxa i Edvarda Kardelja i poznavati unutarnjopolitičke strukture HDZ-a i način vladanja premijera Plenkovića. A za potvrdu ili opovrgavanje ove usporedbe upitali smo koga drugoga nego – struku.
Komunikacijski stručnjak i politički analitičar Zoran Pucarić ozbiljno je usporedio Plenkovića s navedenim prethodnicima, dok je stručnjakinja za komunikacije Ankica Mamić potpuno drugačijeg stava.
* Vlada li iza zavjese Plenković državom zapravo kao nekada Tito, ima li HDZ ljude u svim bitnim institucijama?
Pucarić: HDZ tradicionalno pokušava vladati čvrstom rukom i imati svoje ljude na što više funkcija na svim razinama. Vjerujem da im je ideal imati ljude na svim funkcijama. No to nije moguće iz više razloga: plitak kadrovski bazen, obveze prema raznim koalicijskim partnerima, nepotizam i slično. Nemam namjeru opravdavati Tita, no upitno je koliko je on znao što tko radi od ljudi koji su vladali u njegovo ime. To se može primijeniti i na modernu Hrvatsku. Upitno je koliko premijer zna kako vladaju ljudi koji okolo tvrde da to rade u njegovo ime ili uz njegov blagoslov. Svjedoci smo da se ipak vremena mijenjaju, mi se kao društvo ipak moderniziramo i nezakonitosti se sve brže otkrivaju, što utječe i na kontrolu pokušaja uspostave apsolutističke vlasti. No daleko smo još od nekih razvijenih zapadnih demokracija.
Mamić: Ne znam je li Tito najbolje izabrana osoba za usporedbu s Plenkovićem. Prije svega, Plenković je izabran na demokratskim izborima, a Tito nikada nije omogućio građanima tadašnje države demokratske izbore. Dakle, već u toj točki to nije usporedivo. Ono što ste, pretpostavljam, htjeli pitati jest je li stranka apsolutno utjecajna u kadroviranju, odnosno osiguravanju lagodnih državnih sinekura svojim članovima i simpatizerima. To nije izmislio HDZ, niti se druge hrvatske stranke bitno razlikuju od HDZ-a. Vidjet ćete često i u drugim političkim opcijama tzv. javne natječaje za koje se uvijek zna tko će na njima pobijediti i da je taj netko tko pobijedi politički i ideološki blizak stranci koja je trenutno u poziciji političke moći. Ne bih, dakle, Plenkovića uspoređivala s Titom.
* Plenković je napisao maturalni rad o masovnoj komunikaciji, citirao Marxa… Vodi li se on i danas marksističkom teorijom o upravljanju masama?
Pucarić: Ne bih išao tako daleko i tvrdio da se Plenković vodi marksističkom teorijom. U maturalnom radu koji je objavljen 1989. novinari su otkrili da je dobar dio rada posudio iz knjige svog oca koja je bila objavljena dvije godine prije. I otac i sin su citirali Marxa, a citirali su i Kardelja. Bojim se da je tada bilo jako teško objaviti neki rad koji bi se bavio temom informiranja (sjetimo se da su novinari tada bili društveno-politički radnici i da je “njihova odgovornost bila prema ideologiji i postojećem društveno-političkom poretku”) a da u njemu nije bio citiran barem jedan od ove dvojice. Nedvojbeno je da se premijer vodi određenim PR principima u svojoj svakodnevnoj komunikaciji i nastupu, nekada ne uspijeva odraditi sve što je planirao, ali veoma često mu to pođe za rukom. Naravno, tomu pridonose i srednjostrujaški mediji koji ga u tim nastojanjima podupiru.
Mamić: Budući da sam išla u klasičnu gimnaziju, nismo baš sustavno proučavali Marxa pa ne znam je li premijerov maturalni rad u skladu s marksističkom teorijom masovne komunikacije. Ne treba zaboraviti da je u vrijeme kad je Plenković pisao maturalni rad zapravo to bila jedina paralela koju je mogao povući. Nije se mogao pozvati na liberalne demokratske tradicije u komunikacijskim politikama. Stoga, rekla bih da svako vrijeme daje jedan određeni kontekst i set pravila ponašanja po kojem ostajete društveno prihvatljivi. Ako se počnete buniti protiv tih pravila, u jednoumnim partijskim državama završite u zatvoru, a u demokratskim zemljama možete lako završiti u jednoj vrsti društvene izolacije, u kojoj bez obzira na osobne sposobnosti ne možete adekvatno napredovati jer vas sustav jednostavno onemogućava. Stoga, rekla bih da tu ima više konformizma nego ideologije.
* Naslovi srednjostrujaških medija o dolasku Plenkovića u Split bili su u najmanju ruku neobjektivni. Zašto je to tako?
Pucarić: Ljubav premijera i medija traje već neko vrijeme. Sjetimo se sastanka glavnih urednika najjačih nacionalnih medija s premijerom na početku pandemije. Komercijalni mediji uvelike ovise o reklamama (velika većina prihoda ili svi prihodi medija dolaze od reklama), a kada vidite količinu reklama koje objavljuju javna poduzeća i ministarstva, morate se zapitati zašto je tako. S druge strane, oporba najčešće nije na visini zadatka, dapače, nerijetko svojim glupostima daju dodatan poticaj medijima da se okrenu protiv njih. Najbolji primjer je budalaština s dopisivanjem dvojice splitskih političara s navodnim djevojkama iz Srbije. Majstorima ništa nije bilo čudno usred političke kampanje za izvanredne izbore…
Mamić: Svi su naslovi puno češće odraz stavova urednika i/ili vlasnika medija nego onog što je novinar zabilježio i onog što se stvarno dogodilo. Ne znam na što točno mislite, ali sigurno je dolazak premijera u grad kojemu predstoje lokalni izbori vijest. Jedni će, naravno, to interpretirati kao neovlašteno korištenje pozicije moći za pomoć kandidatu te iste stranke, iako u Splitu imamo jednu neobičnu kampanju koju vodi Đogaš kojemu je HDZ dao podršku, a koji stalno govori da on nije član HDZ-a. Po mom mišljenju, pitanje koje se nameće jest zašto oporba tako loše stoji u medijima kad sva relevantna istraživanja javnog mnijenja pokazuju da dvije trećine građana misli da Hrvatska ide u lošem smjeru. Očito oporba nema adekvatnih rješenja koja bi motivirala i mobilizirala te dvije trećine građana da počnu jače zagovarati promjene na političkoj sceni, što bi ih onda prije ili poslije, ovako ili onako, isto dovelo na naslovnice medija.
* Je li Plenković sličan Sanaderu?
Pucarić: Sličnosti definitivno postoje. Obojica su markantni Dalmatinci, govore strane jezike, imaju manire, nećete ih se posramiti na bilo kojem međunarodnom događanju. Podjednako su samouvjereni i arogantni. Obojica su, dok su vladala, vladala strankom i državom čvrstom rukom i nametala se kao vrhunaravni autoritet za sve odluke. I Sanader je, kao i danas Plenković, isticao svoje veze u Pučkoj stranci, sjetite se samo predizbornog spota iz 2007. u kojem Angela Merkel hvali svog prijatelja Ivu i njegov nemjerljivi doprinos demokratizaciji i boljitku Hrvatske. Plenkoviću je isticanje europskih veza i osobnog prijateljstva s europskim političarima još lakše jer je Hrvatska u međuvremenu postala članica EU-a.
Mamić: Osim toga što su obojica Dalmatinci, visoki i zgodni muškarci te dobro obrazovani, ja ne vidim među njima sličnosti. Rekla bih da su i u svom stilu vladanja bitno različiti. Sanader je jako puno svog političkog i medijskog uspjeha gradio na činjenici da je vrlo karizmatičan u javnim nastupima, da je dobro razumio logiku medija, da je znao kako “ispaliti” soundbite, nešto na što bi se svi mediji “zakvačili” i što bi zapravo postala glavna politička tema. Sanader je po mom mišljenju jedan od prvih hrvatskih političara na tako visokoj poziciji koji se služio populističkim diskursom. Nemojte zaboraviti onaj čuveni Sanaderov “Hristos se rodi” koji je zapravo na neki način omogućio da današnji HDZ s Plenkovićem na čelu u svoje strateške dokumente napiše da će uvijek surađivati s manjinama. S druge strane, premijer Plenković, koji je izuzetno obrazovan i elokventan čovjek, ima bitno drugačiji komunikacijski stil. Osim u trenucima kad baš izgubi živce pod paljbom teških novinarskih pitanja koja se, doduše, najčešće odnose na njegove suradnike, a vrlo rijetko na njega samog. Plenković komunicira bez velike strasti, kao što je i sam često govorio, situaciju treba dedramatizirati, vjerojatno želeći poslati poruku o stabilnosti koja je zapravo ključna riječ u oba njegova mandata.
* Kako Plenković i njegov krug HDZ-ovaca komuniciraju prema stručnom mišljenju?
Pucarić: Plenković je jako dobar komunikator, tu nema nikakve dvojbe. No neki političari iz njegova kruga ne snalaze se najbolje ili neke njihove mane u komunikaciji često dolaze do izražaja. Primjerice, Filipović, Grlić Radman i Banožić veoma često rade grube pogreške u komunikaciji. Većina tih pogrešaka vježbom se može eliminirati, no oni ili odbijaju medijske treninge ili ih ignoriraju, a što ide samo njima na štetu jer, ako krivo komunicirate, nećete uspjeti iskomunicirati ni pozitivne stvari koje ste napravili. Važno je pravilo da PR ne smije biti puki protetski nadomjestak za nepostojeće ili pogrešne politike, PR vam treba pomoći da dobre stvari javnosti objasnite na najbolji način i time poentirate.
Mamić: Budući da smo o premijeru već dosta govorili, možda da se malo osvrnemo na HDZ. Rekla bih da nisu najbolji u komunikaciji, ali to se treba ponovno kontekstualizirati. Naime, kada vidimo kako komunicira oporba, HDZ još izgleda i dobro i zbog toga se i drži na stabilnih oko 30% podrške građana. Većina ljudi s kojima gotovo svakodnevno razgovaram o politici i komentiram politička zbivanja kaže HDZ je loš, ali oni koji bi ga mogli zamijeniti su gori. Stoga mogu ponoviti, ako je oporba ta koja zaziva promjenu, mora puno više ulagati u vlastitu komunikaciju. Kao i svaki izazivač, mora biti puno pripremljenija od onoga koji brani titulu, a u Hrvatskoj je zapravo obrnuto…
Vidimo da su stavovi stručnjaka različiti, nekomu su Sanader i Plenković arogantni, nekomu su zgodni. Jasni obrasci ponašanja mogu se iščitati, sličnosti s povijesnim diktatorima ili bivšim premijerima postoje.