Zatišje pred buru, tako trenutno odnose dvojice lidera države – Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, opisuju u vladajućoj stranci, te kažu da su pred premijerom Plenkovićem teške odluke jer bi uskoro trebao obznaniti svoje kandidate za diplomaciju i o tome se usuglasiti s Milanovićem, što vrlo vjerojatno, prema tezama iz HDZ-a, neće proći u ugodnom tonu.
Osim što razmišlja o veleposlanicima, predsjednik Vlade je nakon posljednjeg sukoba s Milanovićem počeo promišljati i o izmjenama Zakona o obrani.
Premijer, naime, smatra kako je potrebno detaljnije definirati ovlasti predsjednika Republike i ministra obrane, a za razliku od predsjednika Milanovića, Plenković uz ostalo drži kako se predsjednik načelniku Glavnog stožera ne treba obraćati izravno, nego posredovanjem ministra obrane kada je riječ o korištenju vojnih resursa za potrebe Pantovčaka, što bi se, prema tvrdnjama izvora bliskih premijeru, trebalo precizno objasniti u Zakonu o obrani.
U vladajućim redovima priznaju kako u Zakonu o obrani postoji niz nejasnoća koje bi se izmjenama precizirale, te bi se time dugoročno izbjegli sukobi vezani uz ovlasti predsjednika i resornog ministra. Treba, međutim, u kontekstu ove priče podsjetiti kako je upravo Banožić nerijetko prozivao predsjednika Milanovića za kršenje Zakona o obrani, posebice tijekom ovih posljednjih sukoba, a intervencije premijera Plenkovića i njegovih ministara u izmjene Zakona mogle bi dovesti do novih okršaja u državnom vrhu. Inače Zakon o obrani mnogi nerijetko uspoređuju sa Zakonom o sudovima, te se na Pantovčaku tvrdi kako su njime već umanjene ovlasti predsjednika koje su bile propisane Ustavom. Upravo zato svaku eventualnu korekciju iz vladajućih redova u Milanovićevu timu mogli bi tumačiti kao novo zadiranje u njegove ionako limitirane ovlasti pa već sada iz Ureda predsjednika poručuju kako nikakve izmjene Zakona bez njega i njegove privole te sudjelovanja u izmjenama neće biti moguće.
Ipak, povlačeći paralelu između Zakona o obrani i Zakona o sudovima, u Plenkovićevu timu tvrde kako je u Zakonu o sudovima jasno definiran postupak koji treba slijediti pri izboru predsjednika Vrhovnog suda, zbog čega su se, bez obzira na jasno definirana pravila, svejedno sporili HDZ-ovci i predsjednik Milanović. S druge strane, Zakon o obrani u važnim pitanjima podrazumijeva međusobnu suglasnost predsjednika i ministra, odnosno Vlade, no ono što u premijerovu timu smatraju nedorečenim jest to što nije određeno postupanje u situacijama nalik na ove posljednje, kada suglasnosti nema. To je i predsjedniku, ali i ministru Banožiću ostavilo prostor da se nadmeću zbog nedorečenog Zakona, ali i nedorečenih ovlasti koje nisu precizirane, što je, prema tvrdnjama iz Plenkovićeva tima, potrebno odrediti kada se krene u izmjene i dopune Zakona o obrani, čija je nedorečenost dovela do prozivki admirala Roberta Hranja, kojega je Banožić također kritizirao zbog nepoštivanja zakona, iako prema postojećim zakonodavnim okvirima Hranj doista ni nedavno u Požegi nije imao mogućnost ne poslušati zapovijed vrhovnog vojnog zapovjednika, što je uloga koja je predsjedniku izrijekom dodijeljena Ustavom.
Bilo kako bilo, Plenković je manjkavosti Zakona o obrani i više nego svjestan, no svjestan je isto tako da za izmjene tih zakonskih okvira mora pažljivo birati trenutak jer mu novi sukobi s Milanovićem sada ne trebaju, prije svega baš zbog imenovanja veleposlanika, odnosno procesa koji se otegnuo do te mjere da se mora riješiti po hitnom postupku. Osim toga, ne treba zaboraviti ni rezultate anketa prema kojima je Zoran Milanović nakon ovih sukoba s Banožićem postao najpopularniji političar u državi, kojega bira više od 50 posto HDZ-ova biračkog tijela, pa i zbog toga premijer smiruje tenzije, znajući kako s Milanovićem verbalno može ratovati samo on sam, ulazeći time u sukob s predsjednikom koji se nameće kao lider oporbe.
Ono o čemu su se Plenković i Milanović dijelom nakon sukoba o obrani usuglasili svakako su ulaganja u resor obrane, no bez obzira na to što se složio kako treba više ulagati u vojsku, u Plenkovićevoj vladi uvjereni su kako nitko više od njih nije uložio u ovaj resor koji će na nova ulaganja nakon nabave francuskih borbenih aviona ipak pričekati kraj koronakrize. Iako će kriza s koronom potrajati, u Plenkovićevoj vladi već imaju odgovore na nove Milanovićeve prozivke pa su tako razradili pet propusta njegove Vlade u pogledu ulaganja u obnovu, pri čemu je dakako krivnja na njegovu prijatelju i bivšem ministru Anti Kotromanoviću.
Plenkovićevi suradnici podsjećaju na remont MiG-ova u Ukrajini koji je loše obavljen, a ujedno i prilično suspektan posao. Bilo je to prvi put u povijesti da su lovci jedne članice NATO-a remontirani u državi koja nije članica NATO-a, u taj se posao ušlo unatoč upozorenjima niza stručnjaka, a ta priča rezultirala je međunarodnim skandalom kada je postalo jasno da je dio isporučenih MiG-ova korigiran dijelovima odbačenih bugarskih, alžirskih i jemenskih MiG-ova. Ukrajinski zavod u Odesi nikada do tada nije obavljao modernizaciju borbenih aviona članica NATO-a, pa kako tvrde u Plenkovićevoj vladi, ni danas nemaju međunarodne certifikate i dozvole za ugradnju i integraciju osjetljive opreme, s tim da nikakvu odštetu od njih nije moguće tražiti sudskim putem zbog ugovora o remontu koji su sklapani, najblaže rečeno, traljavo. Problematična je u Milanovićevoj vladi bila i nabava Kiowa Warrior helikoptera koje smo, kako tvrde u Vladi, nabavili uglavnom radi paradiranja po vježbama, iako je riječ o specijaliziranim, izviđačkim lakim helikopterima, oni ne služe svrsi jer nisu opremljeni do kraja.
I nabava oklopnih vozila MRAP također se smatra upitnom jer se ta vozila ne koriste niti imaju ikakvu značajnu zadaću u Hrvatskoj vojsci jer je riječ o oklopnim transporterima koji se koriste u zaštiti vojnika od improviziranih eksploziva te se uglavnom rabe na području Afganistana. Nadalje, u aktualnoj Vladi problematičnim smatraju nabavu njemačkih Panzer haubica koje se ne mogu računalno umrežiti radi razmjene podataka, te se zbog manjka rezervnih dijelova jedna haubica planira za kanibalizaciju. I na koncu treba spomenuti ugašenu eskadrilu transportnih aviona Antonov AN-32 umjesto kojih je nabavljen švicarski PC-12 Spectre odnosno poslovni zrakoplov, koji također nema nikakvu značajniju svrhu u resoru obrane.