Budite oprezni i odgovorni, održavajte razmak, dezinficirajte se, perite ruke i nemojte se okupljati, serijal je to savjeta kojima hrvatsku javnost posljednjih mjesec dana bombardira Nacionalni stožer civilne zaštite, čiji se članovi, predvođeni ministrima Vilijem Berošem i Davorom Božinovićem, bore s pandemijom koronavirusa. No, kako to nerijetko u Hrvatskoj biva, i korona-kriza potvrdila je da stroga pravila na kojima se toliko inzistira nisu ista za sve. Dok, primjerice, stanovnici slavonskih sela danima upozoravaju na to da se zbog apsurdnih kriterija za izdavanje e-propusnica ne uspijevaju probiti do prve trgovine u najbližem gradu kako bi se opskrbili proizvodima nužnima za egzistenciju, na Hvaru se u vrijeme zabrane održavanja velikih skupova održala procesija Za križen, i to uz odobrenje nacionalnog stožera koji je Hvaranima izašao u susret, uz, kako je rečeno, kontrolirane uvjete. Shodno tome, ove godine križonoša je trčao pred praznom pjacom u Jelsi jer je zbog korone ograničeno održavanje velikih skupova. Prema preporuci stožera u procesiji je moglo biti po 15 sudionika, odnosno križonoša i njegova uža pratnja, a kompletan put od 25 kilometara nadgledali su lokalni stožer i policija.
“Radi se o tradicionalnom događaju koji je zaštićen i kulturna je baština, a taj je događaj bitan gradu Hvaru i stanovnicima toga otoka”, rekao je ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak, objašnjavajući razloge zbog kojih je Hvaranima progledano kroz prste. No, Hrvatska ima stotine tradicionalnih događanja, kako na otocima, tako i u ostalim dijelovima zemlje, a svi su oni podjednako važni stanovnicima tih mjesta pa se postavlja pitanje, ako se popustilo jednima, zašto se kroz prste ne bi progledalo i drugima? Ako se može održati procesija na Hvaru, zašto se ne bi mogla na Krku, Cresu, Rabu, Mljetu, Olibu, Silbi…, koji su isto zatvorene sredine bez oboljelih. Ili zašto čovjek iz okolice Đakova uoči Uskrsa nije mogao otići do Đakova u trgovinu opskrbiti se namirnicama koje su mu važne za održavanje toga blagdana? U Hrvatskoj je stotine sela bez ljekarni, benzinskih postaja i ostalih za život itekako značajnih objekata, no dok se stanovnicima tih mjesta sugerira da ostanu doma, hvarska procesija održala se jer je, eto, Hvaranima važna, i jer su, eto, uvjeti kontrolirani.
Iznimka od pravila
Zar se ti uvjeti ne mogu kontrolirati i kod ostalih, za život mnogo važnijih aktivnosti? I je li moguće da je baš puka slučajnost u ovom hvarskom slučaju to da su premijer Plenković i ministar Beroš rodom s otoka Hvara? Sve i da ovaj dvojac s odlukom u kojoj se Hvaru pogledalo kroz prste nema baš nikakve veze, ta slučajnost i iznimka od pravila koja su zaustavila cijelu državu ostavljaju gorak okus. Istina, tradicija procesije Za križen upisana je i na UNESC-ov popis nematerijalne svjetske baštine, no ako je kriza i ako su pravila jasna, tada bi ona trebala vrijediti za sve. Onaj koji živi u Hrvatskoj i koji samo djelićkom oka prati događanja u domaćoj političkoj areni, teško da u slučajnosti može povjerovati pa je vrlo izgledno da ni ovo hvarsko popuštanje nije tek puka briga za tradiciju. Dobro upućeni svjedoče da Plenković stabilnu poziciju u kojoj se njegov HDZ našao usred korona-krize ne misli prepustiti slučaju, već će se preko nje nastojati domoći pobjede na parlamentarnim izborima. Međutim, da bi Plenković, bez obzira na krizu, pobijedio na izborima, potrebna mu je pomoć konzervativaca, ali i crkvenih poglavara, a tu bi važnu ulogu mogao odigrati baš hvarski biskup Petar Palić, generalni tajnik službe u HBK, kojega premijer navodno namjerava progurati do pozicije zagrebačkog kardinala nauštrb Dražena Kutleše, a to radi preko svojih veza u HBK. Osebujni biskup Palić navodno je blizak Plenkoviću i Berošu.
Naime, u posljednje vrijeme intenzivno se u crkvenim krugovima govori o tome da bi papa Franjo mogao postaviti zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića na neku poziciju u vatikanskoj hijerarhiji, a na njegovu poziciju, uz Kutlešu, pretendira i biskup Palić. U Zagrebu je tim povodom gostovao apostolski nuncij Giorgio Lingua, šesti diplomat Svete Stolice u Hrvatskoj, a navodno se i tijekom tog gostovanja govorilo o kadrovskim promjenama na Kaptolu, koje i sam kardinal Bozanić nastoji spriječiti lobiranjem preko utjecajnih ljudi u Vatikanu. Godinama se u u javnosti povremeno pojavljuju glasine o tome da Bozanić odlazi, no one se nikada nisu obistinile, iako se o tome u crkvenim krugovima i sada raspravlja te to stoji kao jedna od mogućih opcija. Dobro upućeni u crkvenim krugovima tvrde da je čak i papa sklon promjenama u Zagrebu, a u te se peripetije sada, izgleda, uključuje i Plenković kojemu je itekako važna potpora Katoličke crkve u Hrvatskoj, u vrijeme kada mu konzervativno biračko tijelo okreće leđa.
Dva imena
Paralelno s ovim glasinama, u crkvenim su se krugovima počela spominjati dva idealna imena za Bozanićeva nasljednika, a porečko-pulski biskup Kutleša ni po biografiji nije netko tko bi išao na ruku vlastima, ali ni samom Bozaniću. Riječ je o hrvatskom biskupu kojega je imenovao prethodnik pape Franje, papa Benedikt, te je u to doba bio i najmlađi hrvatski biskup kojega je papa Benedikt imenovao. U Zagreb bi trebao doći zbog iznimno uspješnog upravljanja Crkvom u Istri, prednost mu je i odličan odnos s mostarskim biskupom Ratkom Perićem, iz turbulentih vremena oko Međugorja. Kutleša je u crkvenim krugovima cijenjen zbog svojeg izuzetnog obrazovanja, a smatra ga se i velikim autoritetom. No, kao ni u drugim organizacijama, ni u Crkvi se imenovanja ne odvijaju glatko pa se i u Vatikanu vodi žustra polemika između onih naklonjenih papi Franji i onih koji mu nisu skloni, a ta se prepucavanja prelijevaju i na Zagreb, u kojem se, po svemu sudeći, snage odmjeravaju i na političkom polju. Mjesto zagrebačkog nadbiskupa važno je i za Plenkovića i za Vaktikan, papa će dakako vrlo vjerojatno sa svojom odlukom sačekati, ali to ne znači da će tvrdoglavi hrvatski premijer prestati lobirati za osebujnog biskupa Palića, koji ni po čemu ne spada u skupinu tipičnih.
Palić je porijeklom iz Janjeva, najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu. Rođen je u Prištini, a klasičnu gimnaziju pohađao je u Skoplju i Subotici, nakon čega upisuje zagrebački Katolički bogoslovni fakultet. Nakon toga upisuje i poslijediplomski studij na Teološkom fakultetu Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu, na kojem je doktorirao iz teologije. Za svećenika u dubrovačkoj biskupiji zaređen je u lipnju 1996. U Dubrovačkoj biskupiji prošao je razne službe, a jedno je vrijeme upravljao župom Dobl u biskupiji Graz-Seckau u Austriji, 2003. bio je predsjednik Središnjeg odbora za pripremu posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Dubrovniku, bio je i predsjednik Organizacijskog odbora Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži u Dsubrovniku, no svakako je za ovu priču najzanimljiviji detalj da ga je papa Franjo imenovao hvarskim biskupom u ožujku 2018. Od tada Palić ne prestaje izazivati interes javnosti, tako se o njegovoj odluci donesenoj na temelju Zakona kanonskog prava, a kojom je dopustio slavljenje župne nedjeljne mise u subotu navečer u župama Hvarske biskupije, uvelike raspravljalo. Međutim, za svoju odluku biskup Palić ponudio je prilično racionalno objašnjenje, naglasivši da su vjernci dužni zajedno sudjelovati na nedjeljnoj misi, ali je tom prigodom upozorio i na pastoralne probleme u biskupiji.
“Posljednjih godina u Hvarskoj biskupiji suočeni smo s mnogim izazovima koji nas sile na nova promišljanja i nove promjene u pastoralu naših župnih zajednica, pa tako i na slavljenje nedjeljnih misa. Sve manji broj raspoloživih svećenika, nemogućnost obavljanja službe zbog starosti i lošeg zdravstvenog stanja, veliki broj nedjeljnih misa i sve manji broj vjernika u pojedinim župama zahtijevaju da u životu župnih zajednica dođe do određenih promjena. U našoj biskupiji, koja ima 46 župa, trenutačno djeluje 16 dijecezanskih, dakle svećenika Hvarske biskupije, i sedam redovničkih svećenika kojima je povjerena briga za neke naše župe. Od 16 dijecezanskih svećenika u pastoralu, četvorica svećenika navršila su 70 i više godina, a dvojica svećenika starija su od 65 godina. Od sedam redovničkih svećenika, dvojica su navršila 70 i više godina, a dvojica su starija od 65 godina”, objasnio je svoju odluku biskup koji je žestoke reakcije izazivao među liberalima i ljevičarima kada je na svečanom misnom slavlju, pred cijelim državnim vrhom, upozorio na to da je sekularizam ušao u kuće. Dio analitičara tu je izjavu okarakterizirao kao prvorazrednu drskost jer je Hrvatska po svojoj ustavnoj definiciji sekularna, a ne vjerska država. Zanimljivo, hvarski biskup Palić to je upozorenje izrekao u dubrovačkoj katedrali, na misnom slavlju u povodu Feste svetog Vlaha, na kojem su sudjelovali i premijer Plenković i danas već bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Papinska tajna
“Zahvatila nas je vjerska bezvoljnost, etiku stavljamo na kocku i riskiramo s njom, a čini se da zvona više ne pozivaju na misu. Svjedoci smo da za izrugivanje vjernika i šalu na račun Katoličke crkve nije danas potrebna nikakva hrabrost, niti odgovornost. Udobnost i konformizam, nedostatak svjedočke spremnosti za Isusa Krista dovela je kršćane u Europi, pa i u Hrvatskoj, u situaciju da se moramo sustezati jasno i javno izreći svoje mišljenje i svoje stavove”, upozorio je tada biskup Palić, uznemirujući duhove na liberalnoj sceni. Svojedobno je Palić u razgovoru za Večernji objašnjavao kako je uopće tekao proces njegova proglašenja biskupom, priznajući da je procedura obavijena velom papinske tajne. Jednog dana pozvao ga je apostolski nuncij priopćivši mu da ga je papa imenovao hvarskim biskupom, ne ostavljajući mu previše vremena za promišljanje. Promišljao je zato u tom istom razgovoru o svojem djetinjstvu i odrastanju, navodeći da je dio života proveo s bakom i djedom, s kojima je kao najstariji unuk ostao kada su mu se roditelji selili.
“Dio školovanja bio sam u Janjevu, gdje sam i krizman. Život mi se odvijao na dva kolosijeka, ali uvijek okružen različitostima jer je bilo pravoslavaca i muslimana, ali i različitosti kulture koja je tada vladala na Kosovu”, prisjetio se biskup, dodajući da ga je u mladosti čak i vojska privlačila, ali umjesto vojne akademije, odlučio se otići u sjemenište. Zanimljiv nastup imao je Palić i nakon što je upravitelj austrijske biskupije u Koruškoj odbio zamolbu HBK da se održi misa na Blajburškom polju.
“Biskup Alois Schwarz lani je u pismu naveo da se treba odreći političkog znakovlja, plakata, transparenata, uniforma, kao i majica koje bi imale inkriminirane natpise. U Austriji su donijeli zakon u kojem su točno propisali što i na koji način, onda je biskup Schwarz napisao da se treba uskratiti prodaja alkohola i štandova za prodaju rekvizita. No, mora se znati da ni šatori ni štandovi nisu bili na prostoru euharistijskog slavlja, to je bilo čak na prostorima čiji su vlasnici Austrijanci. Tu je, naravno, potrebna i suradnja i pomoć austrijskih državnih vlasti da bi se u cijelosti izbjegle negativne pojave koje su minorne, ali nažalost postoje”, objasnio je biskup Palić gostujući na N1, gdje je govorio kako su se biskupi odmakli od svih totalitarnih režima, pa se shodno tome Crkva jasno distancirala i od ustaštva.
Crkvene veze
Nikada se, dakle, biskup Palić nije, barem ne javno, pretjerano uplitao u politiku, međutim, da crkveni oci nisu naklonjeni Plenkoviću, osobito nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, odavno nije tajna. Štoviše, sisački biskup Vlado Košić svojedobno je uputio poismo Plenkoviću u kojem njegove poteze ocjenjuje kao političku prostituciju, poručivši mu da više ne ističe da je HDZ demokršćanska stranka.
“Vi ste lišili gosp. Hasanbegovića i gđu Brunu Esih, ljude visoke moralnosti i zavidnog domoljublja, a uzeli ste u svoj klub one koji su zagovornici optužbi na račun hrvatskog naroda, koji su protiv života, koji nemaju nacionalnog osjećaja. To jest Vaša kompetencija, da odlučujete o strateškoj i profesionalnoj politici svoje stranke i Vlade kojoj ste na čelu, ali je i pravo nas, običnih građana i birača, koji Vas promatramo i imamo pravo prosuđivati, reći Vam što o tome mislimo. Molim Vas stoga da više ne ističete da je Vaša stranka demokršćanska, jer od sada ili barem dok je vi vodite to više nije. Zar je demokršćanski da ste uveli za svog potpredsjednika čovjeka koji sudjeluje u gay paradi, a riješili ste se čovjeka koji je sudjelovao u Hodu za život”, pisao je biskup Košić premijeru Plenkoviću nakon što je ovaj odlučio koalirati s HNS-om.
Ipak, da nisu baš svi biskupi smjeli poput Košića, pokazuje suzdržanost kardinala Bozanića koji je na propovijedi uoči izglasavanja Istanbulske konvencije, na kojoj je sudjelovao Plenković, rekao kako je Vlada otklonila strahove nekih u vezi s pojedinim elementima Konvencije. Dobro upućeni potvrđuju kako Crkva ni danas, nakon Plenkovićeve pobjede na unutarstranačkim izborima, oko njega nije homogena, on za njih nije idealna osoba na čelu HDZ-a, ali ne žele produbljivati jaz prema Plenkoviću kako se ne bi otvorile škakljive teme poput financiranja Crkve ili pak pitanje Vatikanskih ugovora. Plenković je podjela u crkvenim krugovima i više nego svjestan, a svjestan je da bez potpore Crkve i konzervativnih udruga ni njegova pobjeda te ostanak na vlasti nisu sigurni, i baš zato čini sve kako bi osigurao vlastiti opstanak, pri čemu se oslanja na svoje crkvene veze, ali i na svojeg popularnog ministra Vilija Beroša.