“Vi nadgledate sve, svakog građanina, ali odbijate nadgledati mokre tržnice u svojoj zemlji. Zatvarate svake novine i svaku stranicu koja je kritična prema vašoj vladavini, ali ne i štandove na kojima se prodaje juha od šišmiša. Zašto vaši toksični laboratoriji nisu sigurni kao vaši zatvori za vaše političke zatvorenike? Vaše veleposlanstvo mi kaže da sam iznevjerio ‘tradicionalno prijateljstvo naših naroda’. Pretpostavljam da vi smatrate velikim ‘prijateljstvom’ kada velikodušno šaljete maske diljem svijeta. To nije prijateljstvo, ja bih to nazvao imperijalizmom skrivenim iza smiješka – trojanskim konjem. Vi planirate ojačati Kinu kroz kugu koju ste sami izvezli. Nećete uspjeti. Korona će biti vaš politički kraj, prije ili kasnije!”
Zavidim glavnom uredniku njemačkog Bilda Julianu Reicheltu koji si može priuštiti u ime svoje redakcije očitati kineskoj komunističkoj oligarhiji ovakvu bukvicu uz diplomatsku šamarčinu u naslovu, znajući da pripada naciji i vladi koja zbog toga neće pisati pisma isprike ili mu pakirati otkaz. Vjerujem da je to prekrasan osjećaj. Jednako prekrasan kao i biti dio slobodnog društva u kojem televizija u vlasništvu federalnih država može o vlastitoj kancelarki objaviti što god poželi, uz jednak stav prema političarima svih ideologija i stranačkih iskaznica – nositelj si vlasti, sam si to izabrao, možemo te kritizirati i ironizirati do kraja. To ide uz mandat.
U našoj pak stožerokraciji nikada dosadno. Revni inspektori šerifa Mikulića obilaze teren i zatvaraju ionako mjerama i koronom potpuno iscrpljene restorane koji pokušavaju preživjeti dostavama hrane. Jedan takav zatvoren je jer švicarski precizna inspekcija ne tolerira neki irelevantni stol postavljen dvadesetak centimetara nepropisno. I naravno, nema za tako drskog prijestupnika upozorenja ili neke sitne kazne, već momentalno ključ u ionako već pripremljenu bravu na mjesec dana. Ogriješili se o upute stožera. Upute, a ne zakon!!! Puno stvari u ovoj tužnoj zemlji nije prema uputama stožera, ali iživljavaju se kao i obično samo na malima – na kojima smiju. Restorane multinacionalnih kompanija Mikulićevi dečki smiju obilaziti samo ako su baš jako gladni. Ali i to stidljivo. Kakva vlast, takva im i inspekcija! Mačke prema miševima, a miševi čim vide veliku mačku! Kao što je i očekivano, mjere kazne nisu trajale ni 24 sata, a kamoli 30 dana.
Svi restorani koji su dan prije zatvoreni na mjesec dana već drugi dan su ipak mogli raditi! Andrija Mikulić riješio! Vjerojatno nakon bukvice koju je dobio od premijera koji sasvim sigurno ne želi da mu se kvari njegov mjesečni PR trud. To nam je tako u pravnoj državi naših Andrija! Jedan kažnjava, drugi ukida kazne. Naravno, nakon medijskog pritiska! Kad podržavate Andriju Plenkovića, znajte da time podržavate i tisuće Andrija Mikulića pažljivo raspoređenih po cijelom društvu! Tko to želi, taj i podržava.
Dok pravdu istjeruju na restoranima, istovremeno im je svemogući stožer više od mjesec dana radio ilegalno, njihov rad nije bio ozakonjen, a donesene mjere vrlo su sumnjive u pogledu ustavnosti. Također, istovremeno, prema HRT-u, rejting HDZ-a opet raste! Izgleda da u Hrvatskoj COVID-19, uz respiratorne, uzrokuje i simptome središnjeg živčanog sustava – amneziju! Na stranu što su zaboravljene teme poput kupnje borbenih zrakoplova, nevjerojatno skandalozne državno vođene promjene vlasničke strukture Agrokora, božićne kupnje INA-e, općeg egzodusa iz zemlje, zbog koruptivnih radnji smijenjenih jedanaest ministara, ali nevjerojatno je i s kojom se lakoćom građane indoktrinira percepcijom da je izostanak katastrofe od koronavirusa direktna zasluga Vlade Andreja Plenkovića. S tim u vezi treba nabrojati nekoliko neoborivih argumenata:
– Virus nije smio ući u zdravstveni sustav. Ušao je već na početku!
– Virus nije smio ući u domove za starije i nemoćne. Pustoši ih! Osobno sam kao potpuni amater govorio koje su mjere potrebne da bi se to spriječilo. Sada naknadno uvode baš te mjere kad je već sve gotovo.
– Uveli su propusnice. Ima ih tko god poželi i opća su sprdnja! To su shvatili i sami.
– Nakon obustave nastave u školama, dopustili su migraciju iz Zagreba prema jugu koji se sada bori sa zarazom!
– Govorili su da maske nisu važne, a danas su u pola Europe obavezne!
– Kompletan zdravstveni sustav, kad je riječ o drugim bolestima i bolesnicima, raspao se. Liste čekanja više čak nisu ni aktualne.
Objektivno govoreći, stožer radi posao koji je više–manje korektan, ali tu nema ništa epohalnoga. Epidemiološki pristup u smislu karantene, samoizolacije, mjera obustava javnog prometa ili okupljanja poznat je kao procedura stotinjak godina i korektno je proveden i u Hrvatskoj. Spriječen je eksponencijalni rast i nedostatak respiratora. Po čemu je taj naš stožer nešto posebno, osim što su elokventni i zahvalni na pitanjima? Od katastrofe nas je sačuvao isključivo dragi Bog, a ne njihova genijalnost! Na kraju krajeva, i u BiH je vrlo slična epidemiološka situacija, uz opasku da tamo država praktički ne postoji, a kamoli neki efikasan stožer!
Sada je potpuno jasno da HDZ-u ovakva situacija savršeno odgovara. Ne bi oni imali ništa protiv da brojke što dulje ostanu 30-50 dnevno, da nas i dalje stožeriraju, indoktriniraju, spašavaju, iz dronova i preko mobitela nadziru, ali izgleda da ih virus izdaje, slabi i odlazi. Baš im se svidio monopol u javnom i političkom prostoru i ne misle ga dijeliti. Uskoro ćemo se, srećom, normalizirati, ozdraviti i vratiti se onim temama kojih se užasavaju! Politika se trenutno vješto sakrila iza stručnjaka koji, pak, spremno poput Capaka ili Đikića dijele političke savjete. Primarijus Capak neki dan ocjenjuje da online nastava ide dobro i da nema potrebe za vraćanjem u škole ove godine! Zadovoljan je kvalitetom odrađene nastave! Sada Kruno više nije samo epidemiolog, postao je i ministar obrazovanja! Đikić je pak svaki dan na televizijama. Po broju pojavljivanja vjerojatno je prestigao i Relkovića iz najproduktivnijih dana. Objašnjava profesor, dijeli epidemiološke, pa i političke lekcije. Ako nastavi toliko pažnje posvećivati koronavirusu i njegovu utjecaju na hrvatsku dnevnu politiku, u ovoj godini nijedanput neće stići izumiti lijek za rak! A to bi stvarno bila šteta za čovječanstvo!
Vlasti, dakle, odgovara skrivati se, kako iza struke, tako i iza nevidljivog virusa, i crpiti popularnost članova stožera koja se umjetno stvara. Jedan naš proslavljeni urednik jednom je duhovito, ali i istinito rekao: “Stavi kokoš mjesec dana svaki dan u tv-program i bit će najpopularnija u zemlji”. Zaboravlja vlast Andreja Plenkovića da se sve umjetno brzo istopi. Zaboravlja da se krizna popularnost ne mora pretočiti u izbornu pobjedu. Ne sjeća se da je Churchill dobio 2. svjetski rat i nakon toga izgubio izbore. Ili da je Bush stariji izgubio izbore iako se uspješno obračunao s Irakom i izbacio ga uz televizijske spektakle iz Kuvajta. Nije mu pomoglo pred Clintonom. Jer nakon kriza, uvijek na red dođu i stare teme. Pomalo zaboravljene pa zato opet zanimljive. Uz dodatak da će u Hrvatskoj nakon zdravstvene krize doći financijska i ekonomska od koje ćemo se svi skupa vrlo teško, jako dugo i mučno oporavljati. Pričaju o turizmu u vrijeme kada Njemačka otkazuje Oktoberfest. Toliko o turističkom potencijalu ove godine!
Na kraju, trideset je godina od prvih višestranačkih izbora. Dosta. Koliko smo demokratski napredovali? Kakva nam je demokratska kultura i koje smo standarde usvojili?
Nakon trideset godina imamo prvu vladu bez izbornog legitimiteta, izborni zakon nepravedniji i lošiji nego te 1990. godine, a dopisno ili digitalno glasanje za nas su još prekomplicirane tehnologije. Jednostavnije je autobusima dovoditi birače. Ili ih posjetiti s listićima na grobljima. Tužno!