Redakciji našeg portala javio se Alen Galić koji kaže kako će zbog niza nepravdi koje mu je nanijela hrvatska država – zauvijek s obitelji napustiti domovinu.
I ne samo to, zbog nekih životnih situacija kojima su “kumovale” naše institucije, Galić će tužbom tražiti obeštećenje:
Teta u vrtiću rekla da im dijete ima autizam
“Moja supruga i ja smo se vjenčali 18.06.2011 godine, sina G. smo dobili 12.11.2011, a sina D. 11.05.2014 godine…
G. je dijete koje svaki čovjek na planeti zemlji mora upoznati. Pun je ljubavi i razumjevanja, a iz njega zrači samo pozitiva. D. je isto takav, samo malo življi. U dječjem vrtiću u Novom Jelkovcu smo doživjeli toliko neugodnosti i toliko razočaranja da smo se zakleli da ostajemo još ovu godinu u prokletoj zemlji Hrvatskoj i da ćemo si odseliti u Austriju. Zatražit ćemo njihovo državljanstvo, a Hrvatske ćemo se odreći i nakon toga ćemo je tužiti za svih 28 godina ponižavanja, potkradanja, i oduzimanja dostajanstva zagarantiranog od strane UN-a…”, otpočeo je svoju priču Alen Galić.
“Dakle, negdje u studenom 2014 godine, nazvala me supruga koja je tek rodila D. i rekla kako joj je teta iz vrtića rekla da ‘G. ima autizam’. Noge su nam se odsjekle, posebno meni koji je tada bio na privremenom radu u Njemačkoj. Obišli smo sve nesretne institucije u Hrvatskoj. Logopedi, psiholozi, Suvag… Nitko nije dijagnosticirao ništa konkretno i nitko točno nije mogao reći u čemu je problem. Zaključeno je kako se “sumnja na poteškoće u razumijevanju”, no sve je ostalo na sumnji. Nakon godine dana, u istom tom vrtiću G. je pao i slomio ruku. Pukla mu je kost iznad lakta… Bio sam na poslu kao i supruga kada su nas nazvali iz vrtića i rekli da je G. pao i “udario se malo u rukicu”. Trebalo mi je malo više od sat i pol da stignem tamo jer sam morao čekati smijenu. Kada sam došao, moj sin je ležao u bolovima, a kost od ruke je zamalo probila kožu. Nevjerojatno je da nitko nije primjetio da je ruka pukla i da treba pozvati hitnu. Napominjem da još uvijek nije dobio asistenta”, opisao je neke od dramatičnih situacija naš sugovornik.
Ministarstvo stalo u obranu vrtića
Tvrdi kako u toj dječjoj ustanovi niti sa drugim sinom D. nije sve išlo glatko:
“S njim sam isto imao problem. Rekli su mi da je asocijalan i da se ne želi igrati s drugom djecom. Nažalost, uvjerio sam se u suprotno. D. koji mi se već prije žalio da ga tuku, od strane teta nije bio uključivan. Zato sam jednog dana stao kraj trafo stanice i promatrao neko vrijeme. Srce mi se slomilo kad sam ga vidio kako odbačeno luta od grupe do grupe djece koja su ga redom odbacivala, a sve su to promatrale tete koje nisu reagirale. Odlučio sam resornom ministarstvu prijaviti problem, no umjesto da se sankcioniraju tete, ja sam završio na socijalnom jer je vrtić složio prijavu da sam prema tetama “bio agresivan”, a to je notorna laž. Ipak, Ministarstvo obrazovanja je presudilo u korist vrtića”, zaključuje razočarani Galić i dodaje kaoo “Hrvatska nije zaslužila rođenje niti jednog djeteta te da je priča o demografiji i brizi za obitelj jedna velika laž:
Supruga na psihijatriji zbog mobbinga na poslu
“Odlučili smo se na odlazak jer supruga i ja ne možemo više gledati te lažljive, političarske face. Niti nacrtane… Supruga je i na vlastitoj koži osjetila nepravdu koje joj je nanijelo naše društvo… Ona je nakon tri godine mobbinga na poslu završila na psihijatriji. Toliko borbe, suza, znoja, nepravde, prijevare, pa tko bi to trpio? Plenković priča budućnosti, pa kakvoj budućnosti? Mi živimo u prošlosti već 28 godina i svatko radi kako hoće i što hoće! Stoga smo odlučili potražiti neku drugu, bolju i pravedniju državu, a ovu ćemo tužiti”, završio je naš sugovornik