OSEBUJNI LJUBITELJ KARLA MARXA KANDIDAT JE ZA ŠEFA ZAGREBAČKOG SDP-a: Grbin i vodstvo partije očarani su ovim 30-godišnjakom!

Sanjin Strukic/Pixsell

U SDP-u nikada nije dosadno, odmor i stranački susret u Tuheljskim toplicama, od kojega je predsjednik stranke Peđa Grbin imao velika očekivanja, zapravo nije donio potrebno ujedinjenje i zbijanje redova. Upravo suprotno, na Ibleru i dalje traje borba klanova, a među Grbinovim kritičarima i intenzivna potraga za njegovim nasljednikom, koja zapravo traje još otkako je predsjednik socijaldemokrata iz stranke odlučio ispratiti niz članova, među kojima su se našli i dugogodišnji SDP-ov saborski zastupnik i ugledni liječnik Rajko Ostojić te bivši ministar, ali i nekoć najglasniji SDP-ovac iz parlamenta Gordan Maras.

Borbenost i aktivizam

Nije Maras SDP-u samo bivši ministar i najaktivniji zastupnik, on je doista za tu stranku ostavio srce na terenu, vodio je zagrebačku organizaciju te se nadao da bi baš on mogao biti stranački kandidat za zagrebačkoga gradonačelnika. Ne samo da se nadao, Maras je još i prije smrti Milana Bandića debelo zakoračio u kampanju, analizirao je i konstruktivno kritizirao svaki njegov potez te se zapravo mogao steći dojam da taj zagrebački dečko ponešto zna o gradskoj politici, no sve to nije bilo dovoljno da uvjeri Grbina i njegovu kliku kako je baš on taj koji bi SDP-u mogao osigurati koliko-toliko pristojan rezultat u glavnome gradu.

Umjesto prepoznatljivog Marasa, Grbin se odlučio u neizvjesnu borbu za Zagreb poslati svojeg prijatelja i Milanovićeva kuma Joška Klisovića, inače SDP-ova eksperta za vanjsku politiku koji se pokazao kao potpuni promašaj. Danas Klisović kao manjinski partner platforme Možemo upravlja zagrebačkom Gradskom skupštinom, što je pozicija koja je daleko ispod njegovih ambicija, dok se on nada da će ga kum Zoran predložiti za neku od upražnjenih veleposlaničkih fotelja te odustaje od kandidature na izborima u zagrebačkom SDP-u, u kojem pobuna ne jenjava od gašenja organizacije. Maras se nada da bi prije izbora mogao biti vraćen u stranku iz koje mu, što javno, što anonimno, stižu poruke, međutim, upućeni kažu kako bi Marasova nadanja i ovaj put mogla pasti u vodu jer bi se unutarstranački izbori u najvećoj oporbenoj stranci trebali održati u studenome, od kada počinje procedura izbora novog vodstva lokalnih organizacija stranke.


Nakon raspuštanja, a zatim i brisanja brojnih članova zagrebačke organizacije te Ostojićeve eliminacije malo je vjerojatno da će se i on kandidirati za šefa zagrebačke organizacije, no u Grbinovu timu kažu kako će njihov kandidat pokazati na kakav zaokret misle i u kojem smjeru žele voditi dugoročnu politiku SDP-a. Taj kandidat kojim je vodstvo Partije očarano zapravo je mladi, 30-godišnji Aleksandar Gavrilović, koji nije ni tipičan političar ni tipičan mladić. Naime, riječ je u suvlasniku i direktoru gaming-studija Gamechuck koji je desetak godina bio član SDP-ova Foruma mladih, a ujedno je i nekadašnji voditelj Book cluba Iskra, što u SDP-u smatraju odličnom referencom jer se na taj način povezao sa stotinama aktivista, sindikalista i akademika izvan stranke koja vapi za nekim novim licima i svježim kadrovima.

Vrlo je brzo mladi Gavrilović shvatio što socijaldemokratima treba i tko im je glavni konkurent na ljevici pa tako u svojem programu naglasak stavlja na radništvo, čime evidentno misli parirati crveno-zelenoj platformi Možemo. Političku konkurentnost mladi je SDP-ovac učio od uspješnog europarlamentarca Tonina Picule u čijem je uredu radio kao stažist, a ponešto o gradskoj politici mogao je naučiti i kao vijećnik na Gornjem gradu. Zanimljivo, na njegov prijedlog mjesni odbor izglasao je da se na zagrebačkom Ilirskom trgu pokraj Mažuranićeve palače postavi bista Karla Marxa, a on se pritom pozivao na Marxove radove koji su se odrazili na ideologiju radničke klase u svim njezinim borbama u posljednjih sto godina. Priprema Gavrilović SDP-u u Zagrebu ozbiljan zaokret, u njegovu programu spominje se zbližavanje s radnicima i sindikatima, ali i nova organizacija važnog zagrebačkog ogranka stranke u čija bi gradska tijela, Predsjedništvo i Glavni odbor, uveo predstavnike sindikata i predstavnike lijevih aktivističkih udruga, što neodoljivo podsjeća na Možemo. Nešto drugačiju viziju ovoj organizaciji SDP-a nudi profesor radnog prava s Pravnog fakulteta u Zagrebu, doktor Viktor Gotovac, koji se također spominje kao jedan od kandidata za Marasova nasljednika.



Opasna politika

Gotovac je inače, prema tvrdnjama upućenih, deklarirani i tvrdi ljevičar koji se nakon mnogo promišljala odlučio upustiti u bitku za šefa zagrebačke organizacije, pri čemu će naglasak staviti na radnička prava, što uostalom i jest najčešća tema njegovih javnih nastupa. Ozbiljne šanse na stranačkim izborima u glavnome gradu ima i Matej Mišić, donedavni zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini koji slovi i kao kadar blizak bivšem predsjedniku SDP-a Davoru Bernardiću, ali opisuju ga i kao vjernog stranačkog vojnika koji se ozbiljno angažirao i u Klisovićevoj kampanji te je zapravo u stranci zbog toga pozitivno percipiran.

Pozitivnu percepciju ima i Darko Liović, bivši skupštinar, ali i dugogodišnji SDP-ovac koji je postao prepoznatljiv po žestokim kritikama na račun pokojnoga gradonačelnika Milana Bandića. Premda se nova momčad koja kreće u juriš na zagrebački SDP ne čini lošom, teško se oteti dojmu da je vodstvo te stranke pošto-poto odlučilo izbjeći osnovne postulate demokracije pa su tako i Maras i profesor Ostojić izbacivanjem izgubili šansu da se kandidiraju, a upućeni svjedoče kako je njihov potencijal bio i više nego značajan. Baš zato Grbin i jest ugušio taj utjecaj, no takva provedba stranačke politike u konačnici bi mogla najviše stajati upravo predsjednika socijaldemokrata koji se pogubio u borbi za vlastitu poziciju u SDP-u, zaboravljajući da je on vođa oporbe kojega se ne može ni čuti ni vidjeti. I u tome bi vrijedilo potražiti neke od razloga lošeg rejtinga SDP-a, no opće je poznato kako hrvatski političari nisu skloni samokritici.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI