ONI NEMAJU PROBLEM S INFLACIJOM: Pogledajte koliko godišnje uprihoduju čelnici domaćih kompanija, zavrtjet će vam se u glavi

Foto: Filip Kos/PIXSELL

Kolike su plaće hrvatskih menadžera i na koji se način oni suočavaju s inflacijom sigurno zanima većinu hrvatskih građana.

Čelnici najvećih domaćih kompanija koje su uvrštene na Zagrebačkoj burzi u prosjeku zarađuju 1,86 milijuna kuna godišnje, 10 puta više nego radnici kompanija koje vode, piše u članku Poslovnog dnevnika koji je proveo istraživanje na temelju javno dostupnih izvješća o primicima članova Uprave.

Navodi se kako su stranci u globalu bolje plaćeni od domaćih menadžera, a treba istaknuti i kako većina žena na čelnim pozicijama ima iznadprosječne plaće. Osim toga, privatne kompanije menadžere bolje plaćaju od onih gdje udjel ima država.


Kod “privatnika” je mnogo veća razlika između plaća čelnih ljudi i “običnih” radnika, gotovo 20 puta, jedan je od zaključaka velikog istraživanja koje je proveo Poslovni dnevnik.

U analizu su uvrštena ukupna primanja predsjednika Uprava kompanija iz sastava indeksa CROBEX te onih s najvećom tržišnom kapitalizacijom, ako nisu ujedno i sastavnice domaćeg dioničkog mjerila.



Od sastavnica CROBEX-a nedostaju izvješća za Dalekovod, Institut IGH i Zagrebačku banku. Analiza je pokazala da su čelni ljudi 17 najvećih kompanija prošle godine ukupno uprihodovali 31,7 milijuna kuna. Radi se isključivo o bruto primanjima koja se sastoje od fiksnog i varijabilnog primitka, odnosno godišnjeg bonusa te primanja u naravi. U analizu nisu uvršteni bonusi u dionicama s obzirom da ih isplaćuje tek nekolicina kompanija.

Titulu najbolje plaćenog hrvatskog menadžera zaslužio je Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantica i najveći pojedinačni dioničar te kompanije s 50,2 posto udjela. Tedeschijeva godišnja plaća od 4,63 milijuna kuna tako je “tiha patnja” mnogim njegovim kolegama koje vode domaće kompanije. Od toga fiksna plaća iznosi 2,74 milijuna kuna, varijabilna naknada 1,54 milijuna kuna, a primici u naravi malo manje od 347 tisuća kuna.

Tedeschi je ujedno i jedini menadžer u ovoj skupini s primanjima iznad 4 milijuna kuna. Između 3 i 4 milijuna kuna godišnje svoje čelnike plaćaju dvije istarske kompanije, Adris i Arena Hospitality Group (AHG), zatim Hrvatski telekom te Ericsson Nikola Tesla.

Primanja prvog čovjeka pulskog hotelijera Reuela Slonima iznose 3,88 milijuna kuna dok se Marku Remenaru, predsjedniku Uprave Adrisa, prošle godine slilo 3,49 milijuna kuna. Slonim je ujedno i najbolje plaćeni strani menadžer u promatranoj skupini, ali je jedinstven i po još nečemu. Naime, njegova plaća najviše odskače od prosječne plaće zaposlenika. Lani su zaposlenici AHG-a u prosjeku bruto zarađivali 150.205 kuna, pa je Slonimova plaća gotovo 26 puta veća. No, valja naglasiti kako bi njegova plaća bila i veća da nije bilo pandemije. Naime, od travnja do kraja 2020. članovi Uprave AHG-a pristali su na dobrovoljno smanjenje fiksne plaće između 15 i 20 posto kako bi pridonijeli očuvanju dobrog položaja kompanije.

Iznadprosječno je plaćen i Konstantinos Nempis, prvi čovjek HT-a. On je prošle godine uprihodovao 3,46 milijuna kuna. Predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon plaćen je 47 posto ispod prosjeka. Mađarskom menadžeru isplaćeno je u 2020. ukupno 983.417 kuna. Međutim, tezu o nižim menadžerskim primanjima u Ini treba uzeti sa “zrncem soli” jer je Uprava naše najveće naftne kompanije od travnja do lipnja 2020. pristala na dobrovoljno smanjenje plaća za 25 posto s obzirom da se kompanija suočila s COVID krizom, piše Poslovni dnevnik.

Kada je riječ o menadžerima koji dolaze iz inozemstva, Darija Jakovljević, izvršna direktorica agencije DEKRA zapošljavanje, ističe iskustvo s povratnicima u Hrvatsku koji su neko dulje vrijeme radili na menadžerskim pozicijama u inozemstvu.

“Oni su skloniji razmatranju ‘krupne slike’ poslovanja i strategije tvrtke te njenih ulaganja prilikom donošenja odluke o prelasku, nego što se zaokupljaju detaljima paketa benefita. Općenito pokazuju veću svijest o tome da će njima biti dobro samo ako tvrtka napreduje i spremniji su riskirati”, rekla je Darija Jakovljević.

U tzv. ženskom svijetu, najplaćenija menadžerica je Gordana Kovačević iz Ericssona Nikola Tesle. Ona je prošle godine dobila 2,4 milijuna fiksne plaće te 712.613 kuna bonusa što je ukupno 3,11 milijuna kuna. Plaća Martine Dalić, predsjednice Uprave Podravke, još nije objavljena.

Šefica Brodogradilišta Viktor Lenac Sandra Uzelac ima 782.096 kuna ukupnih primanja te spada među lošije plaćene menadžere u ovoj skupini 17 kompanija. U vezi te kompanije vrijedi istaknuti kuriozitet da je Uzelac dobila i 3596 kuna naknade za prijevoz jer nema na raspolaganju službeni automobil 24 sata.

Skupinu menadžera plaćenih između milijun i 2 milijuna kuna predvodi Željko Kukurin, predsjednik Uprave Valamar Rivijere. Čelnik naše najveće turističke kompanije ukupno je lani primio 1,65 milijuna kuna. No, Kukurinova plaća bila bi daleko veća da nije bilo pandemije. Naime, uprava je pristala na smanjenje svojih plaća za trećinu od travnja prošle godine, a odgođena je i isplata bonusa za 2019. godinu.

Bez bonusa zbog COVID krize ostao je i Marinko Došen iz AD Plastika koji je 2020. zaradio 1,35 milijuna kuna. Gordan Kolak, predsjednik Uprave Končara od 20. siječnja prošle godine dobio je 1,61 milijun kuna, od čega 260 tisuća kuna bonusa. Ovu skupinu zaključuje Boris Batelić iz Optima telekoma sa 1,25 milijuna kuna primanja.

Do milijun kuna plaće dobilo je 6 menadžera. Uz već spomenutu Sandru Uzelac, u toj je skupini i Marko Domijan, glavni izvršni direktor Atlantske plovidbe (922.605 kuna), Danko Deban iz Ingre (861.674 kune), Stjepan Adanić iz Janafa (813.773), Hrvoje Kekez iz Đure Đakovića (577.114 kuna) te Slavko Ledić iz Kraša (537.024).

Što se tiče “odriješene kese”, najveća razlika između plaće čelnog čovjeka i običnog radnika, uz već spomenuti Arena Hospitality Group, može se vidjeti u Hrvatskom telekomu (18,9 puta) te Podravci (17,9) puta. S druge strana, najmanja je razlika u Atlantskoj plovidbi, svega tri puta, što se može objasniti visokim primanjima pomoraca. Ako isključimo Janaf i Kraš zbog ranije navedenih razloga, mala je razlika i u Viktoru Lencu (4,7 puta) te Ingri (5,3 puta) i Ini (5,5 puta), objavio je Poslovni dnevnik.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI