Dugo je premijer Andrej Plenković promišljao o smjeru u kojem će nastaviti svoju političku karijeru nakon završetka aktualnog mandata, a usporedno s njegovim promišljanjima, medijskim prostorom širila su se nagađanja da bi se Plenković mogao vratiti u Bruxelles na neku od dobro plaćenih pozicija, kako bi na europskim pozornicama nastavio graditi vlastitu političku budućnost. No čini se da se Plenković odlučio za ostanak u domaćoj političkoj areni, u kojoj ozbiljnog konkurenta zasad nema.
U oporbenim redovima još se nije pojavio netko tko bi mogao ugroziti Plenkovićev položaj, iako ga nastoje opstruirati sa svih strana. Na Pantovčaku kao predvodnik oporbenjaka Plenkovićev položaj destabilizira nabrušeni predsjednik Zoran Milanović, a u sabornici se grupira blok koji bi trebao objediniti platformu Možemo, SDP i Most, koji je spreman na suradnju s krajnjom ljevicom s ciljem rušenja HDZ-a s vladajuće pozicije. Premda oporba već neko vrijeme radi na ujedinjenju, a HDZ svako malo potresaju ozbiljne afere, Plenković i dalje drži stabilnim rejting svoje stranke, koja je ujedno i najpopularnija politička opcija u zemlji.
Borba za opstanak
Svjesni su i u HDZ-u Plenkovićeve pozicije te im je sve jasnije kako je baš on taj koji je jamac za siguran opstanak na vlasti, unatoč tome, u HDZ-u je posljednjih mjeseci formirana desna struja koja je stidljivo pokušavala dovesti u pitanje Plenkovićevu poziciju na čelu stranke. U stranačkim redovima govorilo se kako je na čelu te struje osječko-baranjski župan i potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić koji je svoje kadrove preko Olega Butkovića spleo i po samoj Vladi, uz potporu navodnih američkih zaštitnika koji su hodočastili u Osijek, međutim, posljednjih tjedana i ta govorkanja padaju u vodu.
Upućeni svjedoče da američka administracija u Anušiću ipak nije uspjela pronaći ozbiljan potencijal, stoga su se ipak odlučili izgraditi kvalitetnije odnose s premijerom Plenkovićem, koji je baš zbog obnovljenih odnosa s Amerikancima nedavno posjetio Ukrajinu te se najsnažnije od svih balkanskih političara zauzeo za ukrajinsku stranu u njihovim sukobima s Rusijom.
Hrvatska je Ukrajincima ponudila pomoć u svakom obliku, od zbrinjavanja izbjeglica do naoružanja, a onaj koji se u tom humanom pristupu ponajviše izdvajao bio je baš Plenković, uz blagoslov Amerikanaca. Uvidio je Plenković da mu takva strategija i takav pristup idu u prilog, jer kada god progovori o Ukrajini, rejting mu raste, dok je prema posljednjim anketama rejting predsjednik Milanovića počeo padati.
Kako je Anušić sada s američkom odbijenicom stavljen pod kontrolu, tako se nedavno na proslavi dana Osječko-baranjske županije na sva zvona hvalilo Vladu i premijera Plenkovića zahvaljujući kojem se u Osijeku, kojim vlada mladi HDZ-ovac Ivan Radić, pokreću veliki i ozbiljni projekti pa bi tako primjerice grad na Dravi uskoro trebao početi s radovima na novoj bolnici, što je tek dio Plenkovićevih planova za oživljavanje Slavonije. Kako je krenuo u oživljavanje Slavonije, tako je premijer Plenković odnedavno krenuo i u novo oživljavanje stranke te će uskoro na Glavnom saboru stranke HDZ-ovci izabrati novo vodstvo.
Ponovno prijatelji
Postupak je to koji se odvija pod budnim okom predsjednika Vlade koji je odlučio na vodeće pozicije unutar vlastite stranke rasporediti svoje ljude i bliske prijatelje, sve to odvija se uz asistenciju glavnog tajnika HDZ-a Krunoslava Katičića, Plenkovićeva prijatelja iz djetinjstva. S Plenkovićem je godinama u prijateljskim odnosima bio i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, ali se prije nekoliko mjeseci HDZ-om proširila priča kako su Jandroković i Plenković zahladili odnose te da je među njima puklo zbog imenovanja prvog čovjeka Hrvatske pošte.
Budući da je na koncu tu poziciju ipak zadržao Jandrokovićev sugrađanin Ivan Čulo, može se naslutiti kako su Plenković i predsjednik Sabora nakraju pronašli zajednički jezik. Taj zaključak već neko vrijeme kruži i HDZ-om u kojem tvrde da Jandroković nije naivac koji bi se bio spreman preko noći odreći Plenkovića, umjesto da se odriče svojega prijatelja i prvog čovjeka Vlade, Jandroković je odlučio spustiti lopticu, a to je rezultiralo novim, zanimljivim dogovorom na temelju kojega bi Jandroković na idućim predsjedničkim izborima trebao braniti HDZ-ove boje te kao takav konkurirati predsjedniku Zoranu Milanoviću s kojim godinama nije u dobrim odnosima premda su preko Jandrokovićeve supruge rodbinski povezani.
Godinama Jandroković ratuje s Milanovićem, a u Plenkovićevu okruženju uvjereni su kako je to njegova prednost jer on baš zbog tih obiteljskih veza Milanovića ipak poznaje bolje nego bilo koji drugi političar koji bi mu izašao na megdan. Osim što dobro poznaje Milanovića, Jandroković je, ako je vjerovati HDZ-ovcima, sazrio u ozbiljnog, elokventnog i umjerenog političara koji se dokazao i na posljednjim parlamentarnim izborima na kojima je prema mnogima definitivno sa sebe uspio skinuti stigmu Njonje od koje je zazirao.
Borba za Pantovčak
Velika je Jandrokovićeva želja političku karijeru privesti kraju s nekom od laskavih pozicija, a sada kada je jasno kako Plenković ulazi u utrku za svoj treći uzastopni mandat, jasno je i da je iduća fotelja koja Jandrokoviću preostaje ona predsjednička, u koju će se teško ugurati s obzirom na Milanovićev ratnički duh, ali izgleda da je to borba u kojoj će aktualni predsjednik Sabora definitivno sudjelovati uz potporu svojih stranačkih kolega, pa i samog premijera Plenkovića koji unapređenjima nastoji eliminirati konkurenciju ne bi li time osigurao vlastitu poziciju i neometano krenuo u borbu za treći mandat.
Tu Plenkovićevu borbu nastojat će omesti i iskusni menadžer Damir Vanđelić koji je ovih dana osnovao vlastitu udrugu u koju je okupio brojne intelektualce i ugledne građane, prema nekim nagađanjima ta bi udruga uskoro trebala prerasti u još jednu političku stranku iz koje je Vanđelić spreman krenuti u bitku za premijersku poziciju. Oni koji Vanđelića poznaju opisuju ga kao iznimno ambicioznog tipa koji se ne bi zadovoljio ministarskom foteljom, pa ni foteljom saborskog zastupnika, umjesto toga, on je već sada spreman rušiti Plenkovića progovarajući o suspektnim radnjama vezanima uz INA-u.
Ne boji se Plenković sada ni Vanđelića, kada je jasno da on uza se ima jakog geostrateškog igrača, odnosno Amerikance s kojima ga je spojio njegov vjerni prijatelj i savjetnik Damir Krstičević koji je godinama kao poduzetnik bio američki suradnik. Kako Krstičević posljednjih godina posluje s Amerikancima, tako je kod njih lobirao za Plenkovića te su se oni duboko involvirali u hrvatsku politiku pa se vjeruje da će zahvaljujući toj snažnoj međunarodnoj potpori premijeru Plenkoviću, on s HDZ-om doista uspjeti osvojiti taj treći mandat na koji pretendira. Spekulira se kako je i uz Vanđelića jedno vrijeme stajao dio američke administracije, ali su oni navodno od njega ipak digli ruke spoznajući kako Plenković trenutačno u hrvatskoj političkoj areni nema konkurenciju.
Distanciranje od EU-a
Veliki zaokret Plenkoviću donosi suradnja s Amerikancima, a taj zaokret podrazumijeva i distanciranje od briselske politike, iako Plenković zasad tu sasvim solidno balansira. Balansira Plenković i kad je riječ o desnoj struji HDZ-a pa se, kako tvrde naši dobro upućeni sugovornici, odnedavno uspio zbližiti sa svojim prethodnikom Tomislavom Karamarkom, o čijem se povratku u politiku dugo šuškalo. Od toga, kako svjedoče naši sugovornici, zasad nema ništa, Karamarko je odlučio biti tihi Plenkovićev saveznik, a s te pozicije pokušat će onemogućiti povratak zaboravljenog Milijana Brkića u političke vode.
Kroz savezništvo s Karamarkom Plenković će nastojati držati svoju unutarstranačku oporbu pod kontrolom, a kako je s njime pronašao zajednički jezik, moglo bi se reći da je Plenkovićeva pozicija u HDZ-u trenutačno ipak u stabilnoj fazi, što je, naravno, povezano i s američkim utjecajem. Upućeni u vanjskopolitičkim krugovima govore kako Amerika u Hrvatskoj ima značajan interes u energetskom i vojnom biznisu te da je zbog toga praktički već dogovoreno da Plenković osvaja treći mandat.
Čini se da Plenković doista pred sobom ima velike i ozbiljne političke planove, ozbiljne planove ima i Jandroković, no za razliku od Plenkovića koji trenutačno u oporbi nema ni jednog pravog konkurenta, Jandrokovićeva pozicija nešto je složenija jer će konkurirati Zoranu Milanoviću koji je sve svoje političke rivale dosad uspijevao stjerati u kut kreirajući od njih najnepopularnije političare u državi, što je vidljivo iz primjera ministra obrane Marija Banožića koji je sve do sukoba s Milanovićem bio bljedunjav političar na čije se postupke nitko u državi nije osvrtao.
Nakon Banožićeva rata s Milanovićem ministar obrane našao se u neobranom grožđu, situacija mu nije nimalo ugodna. Dugoročno gledano, ni Plenkoviću neće biti ugodno opstati na trenutačnoj poziciji i nakon idućih parlamentarnih izbora u koje će ući kao političar koji je Hrvatsku uveo u Schengen, ali i eurozonu, što za sobom donosi više cijene svih značajnih proizvoda. To bi moglo rezultirati novim izvanrednim situacijama i krizama s kojima se Andrej Plenković od početka svojeg prvog mandata ne prestaje susretati. Sve je krize dosad prevladao, a vjerojatno će i onu posljednju koja će se svesti na borbu za još jedan mandat, i sve to s konkurentima koji mu nisu ni do koljena.