"Ovo nije povijesni događaj, nego ispravljanje gluposti koja je napravljena. Najveći heroji u svakom ratu leže ispod zemlje“, istaknuo je Bandić.
Još kada je u zagrebačkoj Gradskoj skupštini izglasano da Trg maršala Tita ode u povijest gradončelnik Bandić najavio da će vratiti uklonjeni spomenik Ive Lole Ribara, a postavit će se i spomenik u čast 7 sekretara SKOJ-a.
Kako populist Bandić tu i tamo ispuni svoja obećanja pa je danas na uglu Prilaza baruna Filipovića i Selske ulice u Zagrebu postavljena (vraćena) bista Ive Lole Ribara, narodnog heroja iz bivše SFRJ. Na svečanom predstavljanju biste bio je i gradonačelnik osobno.
“Neka svaka civilizirana zemlja izvuče pouke iz svoje bližnje i daljnje povijesti, u suprotnom je mora ponovno proživjeti. Ja to ne bih proživljavao. Ponovno vraćamo Ivu Lolu Ribara na mjesto koje je. Ponovit ću, najveći, istinski heroji u svakom ratu leže ispod zemlje, Ivo Lola Ribar jedan je od najvećih heroja Drugog svjetskog hrvatskog antifašističkog rata, bez kojeg Hrvatsku danas ne bi mogli imati.
Hrvatski branitelji i prvi predsjednik Tuđman ne bi se imali na što pozvati, ni za ZAVNOH ni za Ustav iz 1974. godine, i to je notorna istina. Ivo Lola Ribar, francuski đak, antifašist, intelektualac, narodni heroj, jedan od najbližih suradnika Josipa Broza Tita. Njegova smrt u Glamoču gdje je pogođen granatom, neka za to povjesničari utvrde istinu. Vijeće koje je formirao premijer imat će i tu svoju ulogu”, rekao je Bandić.
Dodao je kako će spomenuti park biti mjesto na kojem će se igrati djeca, a oni “koji su otkinuli glavu Ivi Loli Ribaru u ratnom vihoru”, zamolio ih je da je vrate.
Zahvalio se Povijesnom muzeju, Gliptoteci HAZU-a, Muzeju Grada Zagreba i obitelji Koste Angelija Radovanija što su izašli u susret.
“Ovo nije povijesni događaj, nego ispravljanje gluposti koja je napravljena. Neka tako bude i ubuduće, a mi se okrenimo budućnosti”, dodao je zagrebački gradonačelnik.
Podsjećamo da je Bandić također najavio i da će vratiti spomenik ubijenim 7 sekretara SKOJ-a, pa ako je održao obećanje o Ivi Loli Ribaru valjda će i ovo drugo. Pitanje je samo što će o svemu reći Bandićevi partneri u zg Skupštini – Hasanbegović i Esih.
Živi bili pa vidjeli!
Tko je bio Ivo Lola Ribar?
Ivo Lola Ribar rođen je u Zagrebu, 23. travnja 1916. godine, a otac mu je bio političar Ivan Ribar. Rođen je u Zagrebu gdje provodi prve godine djetinjstva,a osnovnu je školu pohađao je u Karlovcu i nastavio u Beogradu. Jedno vrijeme nakon Prvoga svjetskoga rata živio je i u Đakovu, o čemu svjedoči i spomen-ploča u Ulici Ante Starčevića. Studirao je pravo na Pravnome fakultetu u Beogradu i političku ekonomiju u Ženevi. Za vrijeme studija pristupio je komunističkoj omladini te 1937. godine vodi omladinsku komisiju CK KPJ, a od 1937. je i tajnik CK SKOJ-a i na toj dužnosti ostat će sve do svoje smrti.
Uoči Drugoga svjetskog rata, tečaj Centralnoga komiteta KPJ na pripreme za obranu zemlje provodi se među omladinom po Lolinim uputama u svim krajevima Jugoslavije, i posebna se pozornost posvećuje učvršćivanju suradnje i usklađivanju akcija studentske mladeži svih jugoslavenskih sveučilišta. SKOJ, koji je poslije Prvoga svjetskog rata, izložen stalnim udarcima, često dolazio na periferiju političkih tijekova (slučaj pogibije 7 sekretara SKOJ-a), postao je najvažniji čimbenik u okupljanju mladih političkih snaga u Kraljevini Jugoslaviji, i prvi put u svojoj povijesti brojao je više od 10.000 aktivnih članova.
Krajem prosinca 1939. godine, zbog komunističke djelatnosti, uhićen je i od siječnja do travnja 1940. godine Ribar zatvoren u bilećkom koncentracijskom logoru. Poslije izlaska iz Bileće, prema Titovim uputama, organizira VI. zemaljsku konferenciju SKOJ-a. Na toj je konferenciji ponovno izabran za tajnika Centralnog komiteta SKOJ-a, kao i za delegata na V. zemaljskoj konferenciji KPJ, na kojoj će biti izabran i za člana Centralnoga komiteta KPJ.
Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i pokretanja partizanskog ustanka aktivno se uključuje u oslobodilački rat koji predvode komunisti predvođeni Titom.
U listopadu 1943. godine, nakon što je bio oslobođen dužnosti tajnika SKOJ-a, određen je za šefa prve partizanske vojne misije u Stožeru savezničkoga zapovjedništva za Srednji istok u Kairu. U trenutku kada se spremao poletjeti zrakoplovom u Kairo poginuo je na Glamočkome polju, pogođen bombom iz neprijateljskog zrakoplova neposredno prije polijetanja, 27. studenoga 1943. godine. Nakon pogibije pokopan je na Glamočkome polju a 27. ožujka 1948. godine njegovi posmrtni ostatci preneseni su u Grobnicu narodnih heroja ispod Kalemegdanske tvrđave u Beogradu. Na Glamočkome polju sagrađen mu je memorijalni muzej koji je danas u zapuštenom stanju.
Politički analitičari Jugoslavije često ističu kako je jedino Ivo Lola Ribar, da je poživio, mogao biti ravnopravan Titu, ili čak postati on. neki tvrde da je upravo stoga bio “trn u oku” tadašnjem vodećem hrvatskom partizansko-komunističkom lideru – Andriji Hebrangu.
Osim toga, Lola se isticao po svojim individualnim stavovima i promišljanjima, pa je često bio i kritičar same partije, uz riječi: “Mi, koji smo jedva pobjegli iz jedne vjere, nemamo prava da slijepo upadamo u jedno novu ortodoksiju, i da primamo govor gluposti za nove istine, ma koliko bili sve čvršće uvjereni u potrebu jednog socijalnog pokreta”.