Najdugovječniji gradonačelnik u Hrvatskoj, titula je to koju nosi SDP-ov Vojko Obersnel, čovjek koji više od dva desetljeća ne silazi s političke scene kormilareći svojom Rijekom. Godine političkog staža koje je Obersnel natukao za sobom uobičajeno nose i određene kontroverze na koje su hrvatski građani navikli. No, tajna svih onih koji toliko dugo opstaju na pozicijama u Lijepoj našoj, svima je više-manje jasna -izgraditi vlastitu mrežu pristaša i pouzdanika. Princip je to na kojem preživljava Obersnelov zagrebački kolega Milan Bandić. Ipak, teško se oteti dojmu da su u javnom prostoru daleko prisutnije sve Bandićeve kontroverze, sumnjivi poslovi i sumnjivi prijatelji nego što je to slučaj s Obersnelom. Riječki gradonačelnik djeluje nenametljivo, diskretno se drži po strani pa ga samim time nitko ništa ne pita. Riječka se politička scena donedavno činila monotonom. Obersnel se u tome gradu toliko umrežio da je bilo teško zamisliti kako mu netko može konkurirati, a onda su uslijedili parlamentarni izbori na kojima se i Obersnel natjecao u svojoj izbornoj jedinici u kojoj nije polučio značajniji rezultat.
Stari prijatelj
Za Rijeku, po svemu sudeći, dolazi neko novo vrijeme, vrijeme mladih ljudi koje su iznjedrili srpanjski izbori. S jedne strane tu je ljevičarka i nesuđena predsjednica Katarina Peović, s druge pak strane u sabornicu je ušao i ondašnji vjeroučitelj Marin Miletić koji ima ambicije preuzeti upravljanje gradom. Osim toga sve je aktivnija i gradska oporba koju predvode Ivona Milinović i najglasniji Obersnelov kritičar Hrvoje Burić. Dok oni kritiziraju, Obersnel koji se polako priprema za mirovinu i dalje djeluje po vlastitim preferencama pa se tako ovih dana sastao sa svojim starim prijateljem, kraljem Korza i vlasnikom Teatra Fenice – Mirkom Pavičićem. Susret je to koji je raskrinkala Vedrana Spadoni, jedna od kandidatkinja Domovinskog pokreta s nedavnih izbora koja smatra da su susreti nalik ovom Obersnelovom u ozbiljnim državama povod za ostavku. No, kada bi Obersnel zbog svakog takvog susreta podnosio ostavku, odavno više ne bi bio gradonačelnik.
Tajanstveni poduzetnik Pavičić njegov je dugogodišnji prijatelj s kojim se često susreće što na kavama, što na ručkovima, a po svemu sudeći ova zanimljiva dvojka u tim susretima ne vidi ništa sporno. Premda se malo zna o jednom od najimućnijih riječkih tajkuna na nacionalnoj razini, njegova poduzetnička putanja i više je nego intrigantna, i to do te mjere da bi se moglo konstatirati kako je Pavičić u medijskom prostoru nepravedno zapostavljen. Jedna od njegovih tvrtki Sensa nekretnine prije nekoliko godina spominjala se kao investitor u zapadnom dijelu Zagreba, na mjestu gdje je francuski lanac Leclerc kanio graditi svoj centar. No, kako su se ovi francuski investitori suočeni s tromom hrvatskom birokracijom odlučili povući iz naše zemlje, u priču ulaze Sensa nekretnine koje otkupljuju 60 tisuća četvornih metara zemljišta u Španskom na kojem je, prema najavama iz Sense, trebao niknuti kompleks s trgovinama, klizalištem, parkom i dječjim igralištem. Kako ništa u Hrvatskoj nije jednostavno, tako ni ovu priču o otkupu zemljišta nije moguće ispričati u jednom dahu. Naime, Sensa nekretnine zemljište su kupile od tvrtke Heta, koja je prije toga isto zemljište kupila od Agrokora kojemu je francuski investitor prodao čuvenu parcelu.
Projekt je trebao zaživjeti do konca 2019.
Projekt u Dubrovniku
U kontekstu projekata Pavičić se spominjao i u Dubrovniku, gdje su lokalni mediji pisali o investitoru Petru Čučeku u vrijeme kada je krenula gradnja nekretnine na Pločama nedaleko od Vidikovca. Velike građevinske parcele na tom području bile su u vlasništvu tvrtke Dubrovačke vila koja se povezivala s generalom Zagorcem. No, u jednom trenutku promijenile su vlasnika, a gradnja na tom nevjerojatno atraktivnom području dopuštena je izmjenama GUP-a iz 2005. godine tvrtki Projekt Dubrovnik koja je osnovana 2018. Vlasnici navedene tvrtke su Blaž Pavičić i Branimir Vuletić, dok je bivši vlasnik Mirko Pavićić, Blažev otac. Nakon Zagorčevih problema s pravosuđem njegova tvrtka Dubrovačke vile završila je u stečaju, a njihovu imovinu u Dubrovniku preuzima Projekt Dubrovnik. No, založno pravo na nekretninama upisano je na tvrtku Amec Rijekatekstil čiji je vlasnik Pavičić, a u tom se kontekstu spominjala i tvrtka Perini u vlasništvu Branimira Vuletića. Što se Vuletića tiče, njemu projekti po Dubrovniku nisu nepoznanica. Bio je član Uprave tvrtke Sub Dubrovnik koja je gradila trgovački centar u Srebrenom. Ovaj poduzetnik surađivao je s Petrom Čučkom i Antom Srhojem, a jedan od suvlasnika u Srebrenom bio je i Ivan Todorić. Uz to, bio je član uprave tvrtke Petar nekretnine Dubrovnik koja je u Čučakovu vlasništvu. Godinama je upravljao tvrtkom Srhoj nekretnine koja je povezana s Antom Srhojem s kojim Čučak posluje od vremena od kada su zajedno kupovali nekretnine Dubrovkinje u vrijeme čuvene privatizacije. Vuletić je bio član uprave tvrtke Srhoj Dubrovnik čiji je vlasnik također Ante Srhoj, dok je Pavičić s Vuletićem surađivao kod gradnje navedenog centra u Zagrebu preko Sensa nekretnine.
Enormno bogatstvo
Kralj Korza inače je iz Rijeke te većinu svojih poslovnih aktivnosti obavlja baš u tom gradu u kojem kontrolira brojne poslovne prostore uglavnom u središtu grada. Svojedobno ga se istraživalo zbog sumnje da je s još nekim akterima oštetio Croatia osiguranje za 1,7 milijuna kuna. Ova trakavica nikada se nije raspetljala, no zato je Croatia osiguranje kao ministar financija ispod cijene prodao Pavičićev i Obersnelov zajednički prijatelj Slavko Linić. Uz Pavičića se povezuje i riječki trgovački centar Marti retail park smješten na atraktivnoj lokaciji koja obuhvaća četvrtinu tamošnjeg stanovništva. Kao investitor ovog projekta spominje se tvrtka Amec Rijekatekstil čije poslovanje vodi predsjednik Uprave Dragan Rukavina, međutim, valja spomenuti da je Amec Rijekatekstil u mješovitom vlasništvu tvrtke Valest International Z.S.E. iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Pavičića, nekadašnjeg direktora Brodokomerca koji se navodi i kao jedan od suvlasnika robne kuće RI.
Što se pak Pavičića i Brodokomerca tiče, to bi se također moglo opisati kao ustaljena hrvatska priča. U jednu od najvećih tvrtki u bivšoj Jugoslaviji ušetao je kao zaposlenik, s vremenom je stasao do direktorske pozicije nižući za sobom mnoštvo kontroverzi, a jedna od njih svakako je i ona da je radio za Josipa Gucića. Kada je Brodokomerc posrnuo, Pavičić se okreće privatnom biznisu. Jedno se vrijeme preko tvrtke Amec bavio opskrbom brodova. Baš u tom poslu stječe enormno bogatstvo odbijajući odgovoriti na najteže pitanje za hrvatske tajkune – kako je stekao prvi milijun. Kako god da ga je stekao, nadasve neobično zvuči to što je tvrtku registrirao na dalekom Gibraltaru odbacujući spekulacije o tome da je riječ o famoznom off shore poduzeću. Ondje je, prema vlastitom priznanju, pokrenuo biznis kako bi se bavio međunarodnim poslovima te lakše poslovao sa strancima.
Najbolji lokali
U Hrvatskoj poslovanje starta devedesetih kada se uključuje u pretvorbu i privatizaciju kupnjom Rijekatekstila s kojom je stigla velika, atraktivna robna kuća. Slijedi zakup niza poslovnih prostora po gradu. U lokalnim medijima pisalo se kako od Grada Rijeke dobiva u zakup najbolje lokale koje daje dalje u podnajam, no kako to obično biva, te su priče vrlo brzo nestale iz fokusa javnosti pošto su lokalni mediji nerijetko ovisni baš o gradskim kasama. Da se zbog takvih poslića može znojiti pred inspektorima, potvrđuje opet slučaj Obersnelova kolege Bandića kojeg Uskokovi istražitelji čačkaju radi sličnih akvizicija s kućicama na zagrebačkom Adventu. Obersnel za sada s čačkanjima nema problema, ali je zato problema baš zbog druženja s Pavičićem, Linićem i Obersnelom imao predsjednik Županijskog suda Veljko Miškulin. Jedan pokušaj „fotkanja” ove družine završio je prijavom policiji, a Pavičić je tada objasnio da je s Miškulinom prijatelj tridesetak godina. Pavičića i druga Obersnela zbog zgrade Teatra Fenice prozivala je Slavica Šota tvrdeći da će kroz to Grad Rijeka bespovratna sredstva iz europskih fondova zlorabiti uz pomoć lokalnih političkih moćnika.
No njene prozivke riječki gradonačelnik odbacio je bez da je trepnuo. Isto je učinio i kada ga je Hrvoje Burić prozvao zbog slučaja Preluk. Grad je, prema Burićevim riječima, vlasniku najvećeg djela zemljišta platio 21 milijun kuna za najam. Zatim je to zemljište dao u podnajam i na tome uprihodio preko pet milijuna kuna. Taj gubitak od 16 milijuna kuna Burić je prijavio i Uskoku koji je odbacio njegovu prijavu. Bahato i s visoka Obersnel odgovara svojim kolegama, seksistički vrijeđa kolegice, druži se sa sumnjivim tipovima i vlada. Nesmetano upravlja gradom na čijem čelu dočekuje mirovinu bez previše stresa premda se i prije nekoliko tjedana našao u fokusu javnosti nakon što je poništen natječaj za nabavu pozornice i audiovizualne opreme za EPK u Rijeci. Državna komisija za kontrolu javne nabave poništila je odabir novosadske tvrtke Studio Berar rental jer tvrtka Rijeka 2020 nije dostavila dokaz da srpska tvrtka u Hrvatskoj nema dugove. Zbog navedenog Državna je komisija ustvrdila da su se kršila pravila javne nabave, no sve se svelo na staru narodnu – tresla se brda, rodio se miš. Trgovačko društvo Rijeka 2020 osnovali su Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija s ciljem provođenja projekta Europska prijestolnica kulture, a u skupštini tvrtke našao se i Obersnel. Tvrtka raspisuje natječaj na koji se javila tvrtka iz Novog Sada s kojom sklapaju višemilijunski ugovor, mimo propisa i regula, ali u Hrvatskoj se to nikome nije učinilo problematično, baš kao što nitko ne vidi problem u tome da gradonačelnik ruča s kraljem Korza.