Stup Vlade premijera Andreja Plenkovića, titula je to koju je godinama nosio najuspješniji ministar financija Zdravko Marić, nestranački član Plenkovićeva tima koji je u svojem ministarskom stažu uspio dovesti u red vanjski dug, ali i sanirati brojne krize kroz koje je zemlja prolazila. Kada se zna koliko je Marić za Plenkovićev tim bio značajan, nije teško zaključiti da je njegov iznenadni odlazak iz Vlade i napuštanje ministarske fotelje veliki, možda čak i najveći udar na Plenkovića i stabilnost vladajućeg tima kojemu u nadolazećim mjesecima prijete ozbiljne krize.
Rast cijena hrane i energenata, inflacija, uvođenje eura – to je tek dio onoga što nam predstoji i onoga čime je Marić trebao balansirati, a prema tvrdnjama dijela HDZ-ovaca, sve to i jest jedan od mogućih razloga zbog kojih je zasićeni ministar odlučio napustiti svoju poziciju u Vladi i na vrijeme se pozicionirati u nekoj od vodećih tvrtki, što mu ne bi trebalo biti problem s obzirom na ranije referencije i što bi mu moglo osigurati mnogo veća primanja od onih koje je imao u Vladi.
Misteriozni čin sa sobom, naravno, povlači paletu različitih teorija, koje, razumljivo, valja uzeti s rezervom. Jedna od teorija kaže kako je Marić otišao u dogovoru s premijerom Plenkovićem, taj se dogovor navodno odvijao prije mjesec dana, dok se premijer prije desetak dana sastao s Marićevim nasljednikom Markom Primorcem, s kojim je dogovorio suradnju.
Čudna koincidencija
Marićev odlazak iz vladajućeg tima objavljen je nedugo nakon što je Plenkovića napustila njegova vjerna suradnica Tena Mišetić, ali i u periodu u kojem se uvelike progovara o odlasku Martine Dalić s čelne pozicije u Podravci pa dio naših sugovornika ovaj niz odlazaka povezuje s bivšim Marićevim gazdom Ivicom Todorićem i njegovim arbitražnim sporom u Washingtonu, s tim da treba napomenuti kako se ime ministra Marića i Tene Mišetić spominje i u aferama povezanima s bivšom ministricom Žalac i njezinom kolegicom Josipom Rimac, nije zgoreg podsjetiti ni kako se Žalac prije nekoliko tjedana sastala s premijerom Plenkovićem, a po svemu sudeći taj se sastanak preklopio s Marićevim najavama o odlasku iz Vlade, za koje je, doduše, tada znao samo Plenković.
Premda je riječ o procesu koji je zapravo tek u povojima, Todorića su možda u Plenkovićevu timu prerano otpisali iako je on više puta javno najavljivao svoj osvetnički pohod. Kada se govori o Todoriću, ne treba zaboraviti da je on dva desetljeća bio najuspješniji i najutjecajniji domaći gospodarstvenik pa bi se moglo očekivati da je dio toga utjecaja zadržao do danas, a preko svojeg kruga poznanika ima određeni utjecaj na Amerikance i američku administraciju koja bi u slučaju s arbitražom mogla imati odlučujuću ulogu. U vladajućim redovima, poduzetničkim i pravnim krugovima očekuje se da bi se pojedinosti vezane uz arbitražu mogle znati već ovoga ljeta pa se stoga teoretizira da je Marić iz Vlade zbrisao prije nego što Todorić realizira svoje prijetnje i krene u osvetnički pohod i njegovu kompromitaciju e-porukama koje posjeduje, a koje bi uz američku zaštitu Todoriću mogle osigurati destabilizaciju ministra financija, a time i destabilizaciju premijera Plenkovića koji prema jednoj od teorija ovime nastoji zaštititi vlastitu poziciju. Već se neko vrijeme u krugovima bliskima Todoriću govori kako bivši gazda Agrokora u strogoj tajnosti priprema finalni obračun s Marićem, kojega smatra jednim od najodgovornijih za otimanje njegova poslovnog carstva.
Uz to, Todorić u Mariću vidi osobu koja ga je izdala te je uvjeren kako postoji znatno dublja pozadina Marićeva angažmana oko Agrokora i da su Vlada i skupina Borg preko ministra financija izvlačili tajne podatke iz Agrokora. Todorić je svoje sumnje dodatno potkrijepio kada je postalo jasno da su Vlada i Marić javnosti i Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa zatajili broj sastanaka vezanih uz Agrokor na kojima je Marić doista bio prisutan.
Neće mu oprostiti
Do kraja ove godine Todorić očekuje prvu odluku Arbitražnog suda vezanu uz svoju tužbu protiv Hrvatske, s tim da naši sugovornici bliski Todoriću napominju da bi prva odluka stigla već sredinom ove godine da Državno odvjetništvo koje u ovom sporu zastupa Republiku Hrvatsku nije poduzelo manevre kojima se kompletan proces oduljio, no kako tvrde upućeni, Todorić je zbog tih manevara zadovoljan jer smatra da mu oni idu u prilog. Ne misli se Todorić s onima koje smatra krivima za otimanje Agrokora obračunavati samo na inozemnim sudovima, pravdu je potražio i u Hrvatskoj, odnosno na Visokom kaznenom sudu, a uz to je više puta najavljivao podnošenje kaznene prijave baš protiv Marića. Nije nemoguće da je situacija na Arbitražnom sudu Todoriću dala vjetar u leđa za obračune s Marićem za koje navodno posjeduje mnogo e-poruka iz korespondencije grupe Borg, odnosno tajne skupine koja je oformljena u Vladi, a koju su tvorili savjetnici i odvjetnici koji su prvotno radili na “lex Agrokoru”, što je stvorilo preduvjete da se vlasništvo Todorićeva koncerna prenese na vjerovnike, čime je zaobiđen uobičajeni stečajni postupak, a na čemu je ova družina zaradila basnoslovne iznose od desetak milijuna eura savjetujući novu upravu Agrokora.
Iz poruka koje Todorić posjeduje vidljivo je da je Marić bio upoznat s djelovanjem skupine Borg s kojom je kontaktirao, a donedavnog ministra Todorić problematizira i zbog toga što je osobno u tu skupinu uveo savjetnika Tonćija Korunića. Iz dokumentacije koja je u jeku afere Agrokor punila medijske stupce moglo se zaključiti kako je ministar financija u najmanju ruku bio neiskren prema hrvatskoj javnosti kada je govorio o poslovanju svoje bivše tvrtke.
Morao je znati
Marić je u Agrokoru bio na mjestu izvršnog direktora zaduženog za tržišta kapitala, a još početkom 2017. govorio je kako je Agrokor dobra kompanija, odbacujući mogućnost njegova bankrota. No da je Marić ipak morao imati saznanja o stanju u Agrokoru, još krajem 2016. potvrdio je Vladin izvanredni povjerenik za Agrokor Ante Ramljak, koji je u svibnju iduće godine ustvrdio da se to stanje u poslovnim krugovima znalo znatno prije početka 2017. Kada su ga suočili s tim optužbama, Marić je rekao da nije lagao, niti je ikada to činio, naglašavajući da se odobrenje za sporni kredit ne podnosi Nadzornom odboru, nego banci u kojoj postoje stručne službe koje provode analize na temelju kojih se donose odluke o odobravanju kredita.
Sve to odvijalo se prije nego što se medijskim prostorom rasplamsala afera Hotmail, iz koje je postalo vidljivo kako su i Plenković i Marić i bivša ministrica Dalić imali uvid u aktivnosti skupine Borg koju su odabrali kako bi zaradila desetke milijuna kuna na poslovima u Agrokoru. Već se tada u tom procesu propitkivala Marićeva uloga, no on tada preživljava glasanje o povjerenju u Saboru, među ostalim zahvaljujući i ruci zaboravljenog SDP-ovca Tomislava Sauche kojega je Državno odvjetništvo baš u tom periodu teretilo za krađu novca od dnevnica isplaćenih u Milanovićevoj vladi tijekom SDP-ova mandata.
Tim glasanjem trebala se okončati saga oko Marića i Agrokora, ali se u ljeto 2018. Marić nalazi pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa zbog sumnji da nije priznao razmjere svojeg utjecaja u slučaju Agrokor, koje već u prosincu iste godine odlučuje da su Marić i Dalić povrijedili načelo obnašanja javne dužnosti u tom istom slučaju. Pojednostavljeno rečeno, Povjerenstvo je zaključilo da su članovi Vlade lagali u trenutku kada su donosili “lex Agrokor” pa se stoga i sada u vladajućim redovima nagađa da su neraščišćeni odnosi s Todorićem jedan od razloga zbog kojih je Marić morao pobjeći iz Vlade. Oni skloni najtežim teorijama govore kako nije nemoguće da Marić za mjesec dana bude priveden, no to nije scenarij u koji bi se trenutno moglo povjerovati. Druga teorija o kojoj se govori u vladajućim redovima jest ona koja kaže da je Marić jedan od ruskih igrača u Plenkovićevoj vladi te da je zbog toga pod pritiskom američke administracije bio prisiljen napustiti vladajuće redove. Kao argument za tu tezu njezini zagovaratelji spominju nedavne medijske napise o Marićevu ljetovanju u luksuznom hotelu Bellevue u Malom Lošinju, za što je platio znatno nižu cijenu.
Ruska veza
Postupak protiv Marića pokrenut je i krajem prošle godine zbog moguće pristranosti jer se kao predsjednik NO-a HBOR-a nije izuzeo tijekom odlučivanja o dodjeli kredita Stojanovićevoj tvrtki Olympia Vodice koja je od HBOR-a dobila kredit za gradnju hotela. S Marićem se taj šibenski poduzetnik družio i na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, a na tajnom sastanku družio se Marić i s Milenkom Bašićem, jednim od osumnjičenih u aferi Vjetroelektrane koja se splela i oko bivše državne tajnice Rimac i oko bivše ministrice Žalac. I ovdje je sporna Marićeva uloga u Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj, zbog čega dvije HDZ-ovke i jesu vršile pritisak na ministra financija ne bi li izašao u susret njihovu kompanjonu Bašiću.
Je li mu doista izašao u susret, nije poznato, ali je zato poznato da se Marić sastajao s Bašićem, baš kao što je poznato da se Plenković nedavno sastao sa svojom kolegicom Žalac koja je iza rešetaka završila zbog istrage koju je umjesto USKOK-a protiv nje proveo ured europskog javnog tužitelja. I tu treba napomenuti kako unutar Ministarstva financija postoji služba koja je trebala istražiti slučajeve korupcije koja dolazi iz državnog vrha, što se nije dogodilo. Istraga OLAF-a o aferi Softver zbog koje je Žalac privedena spominjana je kao veliki problem za kompletnu Plenkovićevu vladu jer je riječ o istrazi povezanoj s trošenjem novca iz europskih projekata i nepravilnostima koje su i prije njezina uhićenja bile prijavljivane.
Nije nepoznanica da se i onda kada je Žalac privedena spominjalo kako europski tužitelji u Hrvatskoj provode još oko 400 istraga, i tada se spekuliralo da bi Žalac za sobom mogla povući neka zvučna imena pa u vladajućim redovima strahuju da bi se i u toj priči mogao kriti jedan od razloga Marićeva odlaska. Tu također treba imati na umu da je ključna institucija preko koje se trebalo kontrolirati trošenje novca iz europskih projekata, i koja je u tome trebala surađivati s OLAF-om, upravo Ministarstvo financija, koje taj posao nije odradilo na odgovarajući način. Zbog toga je Marić u europskim krugovima označen kao jedan od najodgovornijih s obzirom na to da unutar internog sektora kontrole trošenja europskog novca nije učinjeno sve što se trebalo učiniti da bi se zloporabe na vrijeme zaustavile. Drugim riječima, Marić nije uspostavio učinkovit sustav, a preko toga traljavog sustava namirivali su se kojekakvi poduzetnici, dok je rupu u sustavu koristila njegova kolegica Žalac i tko zna tko još. Jesu li svi ovi razlozi koji se šire kuloarima povod za ministrov odlazak, pitanje je na koje odgovor vjerojatno nikada nećemo dobiti.