Novinarska (ne)pismenost ili, ‘Kako je vlak samlio automobil’

Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL

Nažalost, nije tako samo u novinarstvu, tako je skoro u svim segmentima hrvatske društvene zbilje i uobrazilje. Svatko misli da može i zna raditi makar nekoliko poslova, skoro simultano, gdje pamet i znanje nisu na cijeni...

Eh, gdje su ona zlatna novinarska i voditeljska vremena! Vremena kada su voditelji i novinari bili uzori, užitak i ponos onima koji su ih slušali i gledali. Bila su to vremena Helge Vlahović i Jasmine Nikić, Olivera Mlakara i Ljube Jelčića, nenadmašnog radio-reportera Ivana Tomića, neponovljivog velemajstora pera Veselka Tenžere i brojnih drugih novinara, spikera i voditelja, kakvih danas, nažalost više nema! I opet nažalost, nije tako samo u novinarstvu, tako je skoro u svim segmentima hrvatske društvene zbilje i uobrazilje. Svatko misli da može i zna raditi makar nekoliko poslova, skoro  simultano, gdje pamet i znanje nisu na cijeni…

Danas su glavni kriteriji  lojalnost i podobnost, uglavnom stranačko-politička i tu priča uglavnom počinje i završava. Najkraće rečeno, kriteriji su srozani do neprepoznatljivosti ili ih uopće nema, dok bi blaža varijanta ili inačica glasila – red vrijednosti više ne postoji, barem u praksi, svakim danom sve više nestaje, i upravo ta činjenica ne daje previše nade onima koji su sposobni ali nisu podobni…

Nepotizam, klijentelistička umreženost i rodijačke veze pogubne su za bilo kakvu lojalnu konkurenciju…

No vratimo se novinarskoj nepismenosti. Utorak 14. veljače i naslovnica novina koje za sebe kažu “najtiražnije i najčitanije” i ne vjerujem očima, pažljivo pročitam naslovnicu još jednom i nazovem jezikoslovca dr. Antu Bežena: čitam mu naslovnicu i smijemo se obojica, kakvi su to novinari, gdje su lektori, tko je to pustio…na znanje i ravnanje – vlak je SAMLIO automobil! Namrtvo.

Ipak, ni lektori nisu jamstvo znanja i mudrosti, nerijetko u lektorsku stolicu zasjedne netko tko s jezikom nije baš na TI i koji je tamo došao tko zna kakvim vezama. Evo nešto iz osobnog iskustva. Dok sam vodio šahovsku rubriku u VJESNIKU lektori su mi uglavnom masakrirali tekstove: napišem tipičan šahovski izraz cajtnot, onda mi lektorov veleum to preinači u izraz “u nedostatku vremena za razmišljanje!??” Spomenom u jednom kontekstu  sektu ANANDA MAGRA koja je davala “logističku potporu” jednom velemajstoru, no kako se ne bi previše zamarao, lektor jednostavno stavi ANANDA MARGO! To zvuči tako poznato, MARGO margarin i te stvari. Zadiranje u stil ipak je najveća lektorska tortura jer, nije lektorski posao “pisanje novog teksta pod tuđim imenom” ili stilski i sadržajno ono kako “lektor misli da bi trebalo izgledati”.



Dakle, automobil je SAMLIVEN. Onda je meso mliveno ili samliveno. Možda u zabitim selima Bukovice… Kako to pravopisno i lijepo zvuči hrvatski! Neponovljivi užitak čitanja. Po toj logici i elementarnoj nepismenosti postoji i MJEŠANO meso što se nerijetko pročita, no nisu mesari novinari pa im još toleriramo…

Ovdje se prisjećam vica: Ode Hrvat u Beogradu pojesti pizzu i zatraži miješanu, na što mu konobar odbrusi – ajde bre Hrvati nemo’ da s….e, meso je mešano, pizza je kombinovana!

A ono “što ste rekla” klasika je kumica s Dolca koja se, još jednom nažalost, više puta čula i u udarnim emisijama HRT-a! Upravo nevjerojatno. Skladanje ili sklanjanje po rodu, broju i padežu lekcija je koju voditeljica nije naučila i vjerojatno, izgledi su jako mali – nikad neće naučiti! Oni iz službe za gledatelje HRT-a nemoćno sliježu ramenima i kažu – nitko nas ne sluša! Svaki novinar ili urednik misli da je popio svu mudrost i znanje svijeta. Fala vam ljepa – zašto i ovo ne bi išlo u odjavnoj špici!? Doista, glupost i neznanje nemaju granice…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI