Obilježeni su dani sjećanja na veliko stradanje Vukovara i Škabrnje. Mirno i dostojanstveno koračali su Hrvati u ogromnim povorkama kroz ova dva mjesta koja su još od početka rata simboli hrvatske borbe za slobodu i samostalnost.
Prema procjenama organizatora, bile su ovo dvije najveće Kolone sjećanja dosad. Tako se u Vukovaru, tvrde organizatori, okupilo više od 150 tisuća ljudi, a u Škabrnju je pohitalo više od 30 tisuća Hrvata.
Rekordan odaziv u Kolonama sjećanja posljedica je politike koja već godinama na sve moguće načine pokušava kontrolirati i upravljati emocijama Hrvata.
Baš kao što se to dogodilo u Kninu tijekom posljednje proslave Dana pobjede. Politika je počela određivati protokol, obilježja, program, govornike, pa i sudionike komemoracija i proslava. O svemu su vodili računa osim o narodu.
Narod odlučio
Na koncu su se najsvetiji datumi novije hrvatske povijesti, datumi koji su ključni za obnovljenu hrvatsku državu, pretvorili u protokolarne govorancije političkih elita. Narod je ostao u drugom planu.
Najbrutalnije je to bilo vidljivo u Kninu prilikom posljednje proslave Dana pobjede kada se politička elita odvojila od naroda u strogo kontroliranom programu na glavnom trgu te na Tvrđavi. U Knin se 5. kolovoza nije moglo ni slobodno ući, a najbolje su to na svojoj koži osjetili HOS-ovci.
No narod nije tek tako želio prepustiti vladajućoj garnituri gospodarenje najsvetijim danima novije hrvatske povijesti. Prvi je reagirao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Kao odgovor na proganjanje HOS-ovaca, a pogotovo nakon incidenta od 5. kolovoza na prilazima Kninu, odlučio je kako će Kolonu sjećanja u Vukovaru predvoditi upravo HOS-ovci.
Ova odluka, ali i plakat kojima se najavila ovogodišnja Kolona sjećanja, a na kojem je dominirao HOS, izazvali su neviđene napade na Penavu i Domovinski pokret. Optuživani su za politizaciju vukovarske tragedije, promicanje ustaštva, razjedinjavanje naroda, vraćanje Hrvatske u prošlost… Sve su to u Vukovaru stoički podnijeli tvrdeći da HOS ima pravo predvoditi Kolonu sjećanja zbog nemjerljivih zasluga u obrani Vukovara.
Nisu ih pokolebale ni stotine naručenih članaka, dirigirani istupi pojedinih čelnika kontroliranih braniteljskih udruga te bivših i sadašnjih političara. Cilj je bio jasan – vratiti najsvetije datume novije hrvatske povijesti narodu i prekinuti manipuliranje istinom o Domovinskom ratu.
Potom je saborski zastupnik Stipo Mlinarić Ćipe odlučio stati na kraj još jednoj manipulaciji u režiji SDSS-a i Milorada Pupovca. Naime, Pupovac je već nekoliko godina uveo praksu bacanja vijenca u Dunav dan uoči obilježavanja pada Vukovara. Prema tumačenju Pupovca i SDSS-a, vijenac se bacao za “sve civilne žrtve stradale u ratu”. Potpuno je jasno kako se na ovaj način na mala vrata pokušala izjednačiti uloga branitelja i agresora.
Usijana atmosfera
Također, kako je primijetio Zlatan Bašić, jedan od legendarnih branitelja s Trpinjske ceste, Pupovac ni jednom riječju nije spomenuo hrvatske vojnike koji su tog 18. 11. brutalno ubijani na svakom koraku u Vukovaru. Bašić je zaključio kako Pupovac dosljedno zagovara politiku vladajućeg režima u Beogradu koja uporno ponavlja priču o građanskom ratu u Hrvatskoj i podjednakoj krivnji svih strana. Stoga je Mlinarić odlučio živim zidom spriječiti Pupovčeve manipulacije s vijencima u Dunavu. Budući da je atmosfera bila dovedena do usijanja, Pupovac se povukao, vjerojatno po nalogu svojih partnera iz Vlade.
Nakon što je obranjen HOS te nakon što je odlučeno da upravo HOS predvodi Kolonu sjećanja, a Pupovac spriječen u namjeri provociranja s vijencima u Dunavu, sama Kolona protekla je dostojanstveno i bez bilo kakvih problema. Bila je to najzornija poruka naroda vladajućima kako neće pristati na manipuliranje svetinjama te kako će istinu o Domovinskom ratu braniti svim sredstvima.
Nema sumnje da će Ivan Penava i Domovinski pokret u idućem razdoblju, sve do parlamentarnih izbora, biti glavna tema lijevih medija, ali i onih koje sponzorira vladajuća garnitura. Rast rejtinga DP-a postao je glavna tema političkih analitičara. Osim napada od ljevice i vladajućeg HDZ-a, nesumnjivo će krenuti i novi napadi iz Mosta koji se pogubio u vukovarskoj priči. Petrov i Grmoja jednostavno nisu znali kako reagirati na vukovarski plakat s HOS-om i Jean-Michelom Nicolierom. Kod mostovaca je prevladao strah od gubitka povlaštenog položaja u medijima ako stanu u obranu HOS-a i istine o Vukovaru. Stoga su odlučili šutjeti. No njihova šutnja nije prošla nezapaženo. Pojedinci su se zapitali što bi se u SAD-u dogodilo da netko pokušava obeščastiti istinu o Danu nezavisnosti (Independence Day). Bi li američke političke elite imale luksuz šutjeti?
Ostali nijemi
Nitko, ama baš nitko tko osjeća nacionalni poriv i želi zastupati nacionalne političke ideale ne bi smio ostati nijem. Pa taman glavni protagonist priče bio najveći politički konkurent. Jer u ovom slučaju nisu se branili Penava i Domovinski pokret, nego dignitet Vukovara i Dana sjećanja. Međutim, Most se očito ne može izdignuti iznad prizemnog politikantstva i početi zastupati konzistentnu nacionalnu politiku. Sve dok stranke na desnom političkom spektru promatra kao konkurenciju, a ne kao partnere u promjeni smjera razvoja države, Most će biti problem, a ne rješenje za Hrvatsku.
Nažalost, nastupa vrijeme političke grebačine. Krajnji cilj je u ovih nekoliko mjeseci do izbora pokušati ušićariti još neki mandat. Malo je onih koji već sada znaju što s tim mandatima i kako ih iskoristiti za dobrobit ove države i naroda. Most je već nekoliko puta pokazao kako niti znaju što bi s mandatima u opoziciji niti s mandatima u vlasti. Još prije nekoliko mjeseci naveli smo kako ključ iduće kampanje ne treba tražiti u odnosima HDZ – SDP i Možemo.
Pravi rat će se voditi na desnici, a ishod toga rata mogao bi biti odlučujući pri formiranju buduće vlade. Već otprije je poznata tendencija Mosta da sa strankama ljevice formira iduću vladu koja bi se temeljila na tzv. ideološkom moratoriju.
Isto tako smo naveli nekoliko razloga zbog kojih je teško očekivati koaliciju HDZ-a i Domovinskog pokreta. Prije svega zbog nepopularnosti takve vlade u očima Bruxellesa, a Plenković itekako vodi računa o mišljenju Europske pučke stranke. Također, Plenković je još ranije najavio kako se neće odreći Pupovca i SDSS-a prilikom sastavljanja buduće vlade, a to je faktor preko kojeg Domovinski pokret neće moći prijeći. Ovih je dana izašao plan HDZ-a prema kojem će podršku za sastavljanje buduće vlade tražiti kod Socijaldemokrata, manjinaca, HSS-a, IDS-a i Fokusa.
Odlučujuća prilika
Prema izvoru iz vrha HDZ-a, na koji se autor članka poziva, dogovor je praktički već pao. No u javnost je procurila i interna anketa HDZ-a prema kojoj ta stranka dobiva 55 mandata u budućem sazivu Sabora. Tim brojem u vladajućoj stranci nikako nisu zadovoljni jer im ne jamči sastavljanje buduće vlade unatoč dogovoru s manjincima i budućim, potencijalnim, partnerima.
Prema analitičaru Jerku Trogrliću, bitka na desnici vodit će se za 25 mandata koji bi mogli biti presudni. Mišljenja sam kako je riječ o čak 30 mandata oko kojih će koplja ukrstiti DP i Most. U budućem razdoblju Domovinski pokret mogao bi postaviti priču kako je glas za njih glas protiv MMS vlade (Most-Možemo-SDP), ali i protiv vlade u kojoj će biti Pupovac i SDSS. S takvim planom, ali i najavama priključivanja nekih poznatih lica listama Domovinskog pokreta, ova stranka mogla bi potpuno zagospodariti desnim biračkim bazenom.