NJEGA POVEZUJU S GRANIĆEM, A I TOMAŠEVIĆEM: Imovina mu doseže gotovo 50 milijuna eura

Foto: Željko Hladika/Pixsell

Odlazak Nikole Vukovića i Ante Samodola iz Zagrebačkog holdinga, otvorio je pandorinu kutiju, a premda je gradonačelnik Tomislav Tomašević koji ih je u Holding doveo, a potom i iz njega ‘izbacio’ nastojao izbjeći javne polemike, evidentno je da i Samodol i Vuković prst upiru u probleme u komunikaciji s Tomaševićevim suradnicima, ali i u probleme s Nadzornim odborom, pri čemu uglavnom obojica spominju ime Ratka Bajakića, jednoga od članova Odbora koji je na glasu kao osoba od posebnog povjerenja gradonačelnika Tomaševića.

Bajakić je u NO Holdinga došao s reputacijom financijskog stručnjaka, no možda je najzanimljiviji detalj iz njegove karijere onaj u kojem ga se povezuje sa pokojnim odvjetnikom Tinom Dolačkim, tajanstvenom financijašicom Ksenijom Juhn Bojađijev i Darkom Ostojom.

Ostoja je inače u Zagrebu, u gradu u kojem je rođen diplomirao na Strojarskom fakultetu, deset je godina od 1980-te do 90-te bio vlasnik, a onda i direktor zanatske radnje koja je kasnije prerasla u čakovečko poduzeće Meting. Proizvodilo se tu rezervne dijelove za strojeve u industriji, a specijalizirao se i za remont te rekonstrukciju industrijskih postrojenja s više od 120 zaposlenih.


Poslovnim savjetovanjem Ostoja se počeo baviti 90-ih kada s partnerima u Varaždinu pokreće tvrtku Consult Invest d.o.o., u toj tvrtki bio je direktor do 95-te godine, a u međuvremenu je završio tečaj poduzetništva na Babson Collegu u SAD-u te u Zagrebu položio brokerski ispit. Te iste po svemu sudeći ključne 1995. godine Ostoja osniva društvo za upravljanje investicijskim fondovima- I.C.F. Invest, a s partnerima osniva i Dom fond, privatizacijski investicijski fond koji je u kuponskoj privatizaciji prikupio najviše kupona te osvojio najviše poduzeća, neke procjene kažu da su stekli dionice vrijedne oko milijardu njemačkih maraka.

Temeljem toga udjela bio je član nadzornih odbora niza domaćih tvrtki od Janafa, Ingre sve do Podravke, Brodospasa i Diokija, a kao glavni financijer u tim projektima spominje se Juhn Bojađijev s kojom je osigurao naklonost ratnih stradalnika koji su mu povjerili svoje vaučere iz kuponske privatizacije kao kompenzaciju za dionice Dom holdinga, koje su mnogi pritom prodavali za sitniš. Koncem 97-e I.C.F je s tvrtkom Epic koju je u Hrvatskoj osnovao grof Georg Eltz kao podružnicu jedne od vodećih investicijsko-konzultanskih kompanija u srednjoj i istočnoj Europi, osniva EPIC Invest društvo koje upravlja Dom fondom. Inače je George Eltz sin grofa Jakoba Eltza Vukovarskog koji je do 45-te živio u svojem vukovarskom dvorcu, a nakon 90-te bio je i saborski zastupnik.



Ostojin Dom holding zajedno s dva privatizacijska investicijaka fonda bio je do 2002. vlasnik 51 posto riječkog Diokija, a u medijima se tada pisalo o Slavku Liniću koji je onda bio potpredsjednik Vlade i predsjednik NO Ine, jednog od vodećih dobavljača Diokija te se tvrdilo kako je pritiscima privolio Ostoju da tvornicu preda tajkunu Robertu Ježiću.

Ostoja je uz to s hrvatskom Vladom vodio spor oko vlasništva nad opatijskim Liburnia hotelima, a ta priča okončala je nagodbom s njegovim SN Holdingom, kojom mu je pripalo 57,38 dionica Liburnia hotela u sklopu kojih je pored šst vila poslovalo čak 15 hotela pa ne čudi da se temeljni kapital tvrtke procjenjivao na skoro milijardu kuna. Time je Ostoja postao jedan od vodećih hrvatskih hotelijera, a potom se razilazi sa svojom poslovnom partnericom Juhn Bojađijev, a ni tu nije izostalo pažnje medija pa se tvrdilo kako je razlog tome ležao u Ostojinom protivljenju da upravu nad tim hotelskim sustavom preuzme sin uspješne financijašice kojemu se zamjerao manjak iskustva u tom poslu.

Treba u kontekstu priče o Ostoji podsjetiti i na samu ideju kuponske privatizacije koja je bila osmišljena kao projekt za pomoć stradalnicima Domovinskog rata kojima su dodjeljivane dionice kojima su upravljali Privatizacijski investicijski fondovi i društva koja su njima upravljala, na koncu tog procesa profit su ubrale skupine koje su konfrolirale društva za upravljanje PIF-ovima. Danas se pak Ostojino bogatstvo procjenjuje na više od 50 milijuna eura, njegova bivša partnerica s imovinom vrijednom oko 60 milijuna kuna samo u dionicama jedna je od najbogatijih poslovnih žena u Hrvatskoj. I jednom i drugom zajedničko je to da se u medijima vrlo rijetko pojavljuju. Ostoju poznanici i poslovni partneri opisuju kao vrhunskog financijskog mešetara koji se Liburnije domogao uz pomoć svojega lobista Mate Granića.

Hanfinim odobrenjem tvrtki Gitone Adriatic da preuzme kompaniju Liburnia Riviera Hoteli Darko Ostoja završio je važno poglavlje u svojoj karijeri, a svojedobno je o ovom Bajakićevom poslovnom partner pisao Express uvrstivši ga na popis 200 najbogatijih Hrvata, što također nije iznenađenje, jer je upravljao s 3,5 milijuna eura, nadzirao 36 milijuna eura i bio povezan s 31 tvrtkom. Prema ukupnom kapitalu i rezervama imao je oko 110 milijuna kuna.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI