Nakon što je splitski gradonačelnik Ivica Puljak na ponovljenim lokalnim izborima u svojem gradu bez previše muke odnio pobjedu nad nestranačkim kandidatom Zoranom Đogašem, iza kojega su stali HDZ i premijer Andrej Plenković, u oporbenim redovima porasla su očekivanja, a dio zastupnika i lidera tih opcija počeo je javno najavljivati veliku koaliciju za rušenje HDZ-a o kojoj se ionako već dulje vrijeme progovara po kuloarima. U toj koaliciji bi se, uz SDP i Možemo, trebao naći Puljkov Centar, a svima njima zajednički je cilj rušenje HDZ-a i micanje premijera Plenkovića na idućim parlamentarnim izborima, kada god se oni održali. Projekt velike koalicije za Puljka, kojeg je svojim savjetima drugi puta doveo do mjesta splitskog gradonačelnika, vodi politički analitičar i savjetnik Ivica Relković.
Neizvjesna sudbina
Daleko je ideja o toj koaliciji od famoznih najava o velikom ujedinjenju oporbe, malo je vjerojatno da će se ovoj ideološki prilično jasno određenoj družini pridružiti Most koji i nakon idućih parlamentarnih izbora namjerava zadržati svoju poziciju stranke desnog centra. S predstavnicima Domovinskog pokreta o ujedinjenju sa spomenutim opcijama se i ne pregovara jer se oni ideološki jednostavno ne bi uklopili u taj koncept, a u taj SDP-ov koncept ne uklapaju se ni njihovi bivši stranački kolege, odnosno Socijaldemokrati, za koje se po kuloarima govori da bi mogli postati HDZ-ovi žetončići.
U kojem god se smjeru razvila sudbina Socijaldemokrata, jedno je sigurno – oni su prvi politički korak već napravili time što su oformili vlastitu stranku, kao što su i najavljivali. S druge strane, predstavnici lijevo-liberalne koalicije nisu ni blizu dogovorima. O suradnji između SDP-a, Možemo i Centra govori se kao o jednoj od opcija, međutim, sve to miljama je daleko od ozbiljne koalicije, jer da je takva koalicija ozbiljna, ona bi već trebala biti dogovorena. Treba podsjetiti kako se i Kukuriku koalicija koju je predvodio Zoran Milanović dogovarala dvije godine prije parlamentarnih izbora, a Peđa Grbin, Puljak i predstavnici platforme Možemo zasad stoje na mjestu, nisu ozbiljno ni sjeli za pregovarački stol, što pak znači da je veliko pitanje hoće li do njihova udruženja uopće doći do parlamentarnih izbora za koje valja pripremiti liste i preraspodijeliti fotelje, što u tako velikoj momčadi nije nimalo jednostavan zadatak.
Zahuktali premijer
Do redovnih parlamentarnih izbora preostale su dvije godine, a premijer Plenković već je naveliko u kampanji. Nedavno je tako otvoren Pelješki most, Plenkovićevi suradnici najavljuju provedbu reformi, spajanje općina i čistku u pravosudnom sustavute usporedno s time građanima jamče sigurnost u kriznim vremenima koja neminovno dolaze zbog rata u Ukrajini, pri čemu Plenković posebice vodi računa o socijalno ugroženim skupinama kojima bi se trebalo pomoći u vidu bonova. Računa će se povesti i o umirovljenicima koji su kao biračko tijelo i više nego važni, a tu je dakako i braniteljska populacija kojoj se Plenković obraća novom, suverenističkom retorikom.
Sve u svemu, jasno je da HDZ ima ozbiljan plan za nadolazeće parlamentarne izbore. Plenković je svoju strategiju odlično skovao, a u prilog mu ide i to što je njegov HDZ i prema posljednjim anketama najstabilnija stranka u državi s rejtingom koji je gotovo dvostruko veći od drugoplasiranog SDP-a koji ponovno bilježi pad potpore, baš kao što ga bilježi i Možemo. Bez obzira na to što je Puljak na lokalnoj razini ostvario respektabilan rezultat, na nacionalnoj razini njegov Centar još nije prepoznat kao opcija koja bi mogla dogurati dalje od dva zastupnika, koliko ih i sada imaju u Saboru, pa se postavlja pitanje koliki je uopće potencijal oporbenih stranaka sve i da se doista uspiju udružiti u koaliciju. Nakon nedavnih zbivanja u Puli, gdje se SDP priklonio HDZ-u i srušio predsjednicu Gradske skupštine iz redova platforme Možemo, u pitanje je doveden i odnos između tih dviju lijevih stranaka na nacionalnoj razini, baš kao što je već neko vrijeme u zagrebačkom SDP-u prisutno nezadovoljstvo zbog suradnje s Tomislavom Tomaševićem i njegovom platformom. Kako tvrde upućeni iz SDP-a, koalicija u Zagrebu odradila se bez ikakvih kriterija, a ako se taj model preseli na nacionalnu koaliciju, to bi mogao biti potpuni potop SDP-a koji se ionako jedva održava na životu.
Nema kriterija
Od Grbina njegovi stranački kolege očekuju da se i s Puljkom i s Tomaševićem dogovori o svim programskim točkama koje uključuju odnos prema energetici i upravljanje vodnim resursima, ali i socijalne politike. Ni SDP ni Možemo nemaju ništa protiv Puljka i njegova Centra koji bi rado vidjeli u svojem bloku, međutim, ni u Centru nemaju namjeru ulaziti u koaliciju a da se prvotno ne postignu konkretni dogovori i ne definiraju jasni ciljevi. Uz Socijaldemokrate koji nemaju u planu surađivati sa SDP-om premišljaju se i IDS-ovci, iz čijih se redova može čuti kako sa strankom Peđe Grbina imaju loša iskustva jer su prijašnjih godina izigravali dogovore pa su iznimno oprezni u pogledu potencijalne koalicije te se u toj stranci koju već neko vrijeme vodi Dalibor Paus razmišlja o samostalnom izlasku na parlamentarne izbore, što za IDS i ne bi trebao biti neki veliki izazov jer su oni uvijek dosad u svojim izbornim jedinicama osvajali tri do četiri zastupnička mandata, što mogu očekivati i na idućim parlamentarnim izborima uoči kojih bi se lijevo-liberalnom bloku mogao pridružiti i HSS Kreše Beljaka.
U Beljakovoj stranci protiv suradnje sa SDP-om i Grbinom nemaju ništa, međutim, svi koji kuju plan o toj suradnji prst upiru u Možemo jer tu nije riječ o stranci, nego o platformi unutar koje sve stranke koje je tvore između sebe moraju postići dogovor o tome na koji način namjeravaju izaći na izbore, što ujedno predstavlja značajnu prepreku za bilo kakvu suradnju izvan tih okvira. Kako tvrde upućeni, u Možemo imaju velik problem s vlastitim egom, premda je njihova pozicija u Zagrebu sve nestabilnija i premda je Tomašević učestalo izložen kritikama, dio ekipe iz toga saveza ne pristaje na to da se mandat za premijera da Peđi Grbinu, nego kao kandidatkinju za premijerku potenciraju Sandru Benčić, na što će i u SDP-u teško pristati jer smatraju da su dosad ionako napravili previše ustupaka manjim opcijama s kojima su surađivali, baš kao što su uvjereni da i u Zagrebu previše popuštaju Tomaševićevoj platformi.
Mrtva točka
Budući da se u oporbenim redovima dogovor o koaliciji ne miče s mrtve točke, u SDP-u se nadaju da ih premijer Plenković neće preduhitriti pa napominju kako bi za njih bilo opasno da se izbori održe do kraja ove godine, nadaju se kako bi se na birališta ipak trebalo izaći na ljeto ili čak ujesen iduće godine te naglašavaju da bi dotad ipak mogli odraditi ozbiljan dio dogovora i posla sa svojim budućim i mogućim partnerima. Ono što muči ove potencijalne koalicijske partnere uz ostalo je i to što je Grbin neprestano suočen s padom popularnosti, kako one stranačke, tako i svoje osobne pa se zbog toga i u SDP-u, ali i izvan njega pitaju je li on doista idealan kandidat za premijera, pri čemu u Centru sugeriraju da bi bilo najbolje pustiti Puljka da odradi dio posla u Splitu te da se nakon toga na krilima toga rada baš on istakne kao kandidat za predsjednika Vlade.
U koaliciji koja još nije ni formirana, već se sada koplja lome oko potencijalnog predvodnika, odnosno kandidata za predsjednika Vlade, a kada se liste počnu formirati, nije nemoguće da sukob i eskalira jer su očekivanja na svim stranama pozamašna. Oporba se, dakle, bez obzira na ambicije teško ujedinjuje, a takvo ozračje i takve poteškoće u svakom slučaju idu u prilog premijeru Plenkoviću koji će na izbore ionako izaći samostalno sa svojim HDZ-om kako bi i na taj način demonstrirao svoju političku moć.